Teško je u današnjim okolnostima razumjeti ovu Božju zapovijed. Teško ju je i pojasniti, prenijeti nekome tko ne osjeća Boga za svoga Stvoritelja. Gledajuć sa strane, nekima se može učiniti iznimno naprasno. Ali, netko je odredio da blog mora izgledati ovako kako izgleda; netko je morao osmisliti Internet, i tako u nedogled. Ali, sjeti se da je netko morao tebi udahnuti život. Netko je morao odrediti da ti trebaš doći i ispuniti svrhu poslanja. Roditelji ti jesu dali život, ali On je bio taj koji te poslao i namijenio te za svoj plan. Bog, Stvoritelj. Sjeti se kad si zadnji put zahvalio na daru života : i svojim roditeljima, ali i Stvaratelju. Stoga se u ovoj zapovijedi On očituje kao počelo, alfa i omega, tebe, tvoga života i svih naših života. Nije ovu zapovijed dao da ga se bojimo ili da izrazi svoj primat nad nama…htio nam je kazati da smo mi Njegova djeca poslani ispuniti Njegovu volju. Ali, kako se toga rijetko sjetimo…
Nerijetko sam naišao na situaciju kada sam bio upitan, pa kako On ne ostvaruje primat nad tobom kad izrijekom zahtjeva da Ga se poštuje i da je On jedini Bog te kako ova zapovijed „naredbeno zvuči“. Ako je ne poslušaš…jadan ti… Ovdje se vidi da osoba nije stekla bliski susret s Njim. Da je On gnjevan, da je On osvetoljubiv što Ga nisi spoznao, zar bi ti sada imao prilike pitati me ovo pitanje, odgovaram ja. Zar misliš da i On nema plan za tebe iako Ga ne priznaješ i ne osjećaš? Svi mi, vjerovali ili ne, smo dio Njegove slike svijeta i imamo slobodu sudjelovanja u Njegovoj slavi. Vjerujem kako je i Njemu žao svakoga koji Ga ne otkrije i ne priznaje, ali On je Ljubav koja se u potpunosti daje. I ako Ga odbijamo od sebe, On je uz nas.
Inače, u životu nam teško ide kazati nekome „oprosti“, „molim te“, „izvoli“, “hvala“. Ova posljednja je među najtežima. Dosta stvari banaliziramo i očekujemo kao normalne, a teško je dobiti normalan odgovor : „Hvala!“. Zastani na trenutak, i iskreno u svome srcu zahvali Bogu na daru života. Kada uistinu prihvatimo Božje stvarateljstvo, znat ćemo da je On Gopodin, naš Bog. Ima li veće radosti od spoznaje da smo Njegovi i da nas On vodi? Sami promislite.
A kad ne osjetimo Njegovo stvarateljstvo, često odlutamo gdjegod nam slabo tijelo nađe ugodu. Vrag nikada ne spava i iskorištava svaku slabost kako bi nas odvukao od Stvaratelja. Često ni sami, iz očaja i nepovjerenja Njemu, pribjegavamo raznim božanstvima; bilo nekim materijalnim, bilo alternativnim duhovnim. Sjetite se kako u bolesti svi trče bezglavo kod vračeva, magova, a On nam je tu…očekuje naše predanje i molitvu. Koliko puta smo pročitali horoskop (makar i iz šale) i povjerovali da će se to baš dogoditi? Koliko puta ste prisustvovali ili vršili gatanje iz šalice crne kave, koristili tarot-karte, upotrebljavali bilo kakve oblike bijele i crne magije….i bili odvedeni na Razrušiteljevu stranu? Svemu pomalo smo vjerovali. A pitam vas, kad ste tome mogli vjerovati, zašto je Bogu teško prepustiti svoje srce i vjerovati Njemu? Zašto je crta na našem dlanu „bliža“ istini od onoga koji je Istina?
Ići nekoga uvjeravati da je Bog, Gospodin moj nije laka stvar i mislim da je uzaludno. On je moj Bog jer sam ga ja takvim doživio. Osobno sam ga tražio i susreo u molitvi. Pružite Gospodinu svoje riječi, vrijeme, srce u molitvi i pronaći ćete Ga. A s Njim, znajući da nas vodi Njegova Desnica, neće nam trebati nitko doli Gospodin, Bog naš, Štit, Život i Stvoritelj tvoj i moj.
Za kraj, ostavljam vam Psalam 127 (126). Uzaludan je rad bez Boga kroz kojeg se provlači misao Božja ste građevina (1 Kor 3, 9).
Ako Gospodin kuće ne gradi, *
uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grada ne čuva, *
uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat prije zore *
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke: *
miljenicima svojim u snu on daje.
Evo: sinovi su Gospodnji dar, *
plod utrobe njegova je nagrada.
Strelica u ruci ratnika - *
to su sinovi mladosti.
Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, †
neće se postidjeti *
kad se preo bude s dušmanom na vratima.
Post je objavljen 18.08.2005. u 21:31 sati.