Eto, kako prolazi vrijeme, tako se i u našoj prekrasnoj zemlji profilira sve veći broj ljudi koji luduju za "zelenim zvucima" s tog čarobnog otoka. Teško je objasniti što je to u toj glazbi da tako privlači ljude, a još teže je objasniti zašto Ivica Olić maločas protiv Brazila nije ključnu loptu dodao Tudoru koji je bio sam samcat pred praznim golom. Ali, malo sam skrenuo sa teme. Gorespomenuti ljudi koji cijene, vole i poštuju IRSKU GLAZBU zapravo su prilično zakinuti. Teško je naći mjesta gdje se dotična glazba može slušati, sessioni praktički ne postoje (na redovnoj osnosi), a koncerti se održavaju samo onda kada je "normalno da po pozornici bauljaju likovi u kiltovima". Naravno, narod koji voli slušati Dublinerse, Chieftanse itd. - redovito izvisi. A šta ćeš kad je tako. Žilimo se za svaku sekundu tonova "Tin whistlea" u nazovi-pubovima koji redovito subotama udaraju sve u 16 R&B, Hip hop (no offense :)...a od muzike koja je potekla iz puba kao pojma - ni glasa ni zvuka. I šta bi mi sad trebali raditi. Čak ni onim sretnicima i entuzijastima koji sviraju u bendovima orijentiranima prema Irskoj nije pretjerano lijepo svirati u praznom prostoru, "nijemom i bez ljudi". Glupo je to, sterilno, bez ljudi i bez emocija. Dosta je bilo!!!
Vrijeme je došlo, napokon, da se i mi ujedinimo. Na žalost (iako bi neki rekli i na sreću) nas je malo, i sa tom činjenicom mi se moramo suočiti. Malo nas je - ako nas se uspoređuje sa ljudima koji pile po, recimo, Azri ili Beyonce (naglašavam da je usporedba između spomenutih nemoguća jer su članovi Azre glazbenici :). I upravo se zato mi moramo ujediniti. Moramo biti organizirani. Znam da tako ubijamo spontanost i ljepotu slučajnog sessiona. I znam da se tako gubi čar rijetkih koncerata. Ali moramo odrediti par mjesta gdje ćemo zalaziti pa barem jednom na mjesec da bi slušali (a neki i svirali) IRSKU GLAZBU i pili IRS..hm...to je manje bitno. Eto, ako bacite pogled na boxeve bloga (lijebo) postavio sam i linkove za bendove koji su aktivni i produktivni i..hvala im. Oni su i motor i gorivo naše, još nerođene, udruge. Lijepo je slušati Lukea Kellya kako pjeva Raglan road, ali, složit ćete se, puno je ljudskije i življe i prirodnije slušati bend koji svira UŽIVO. Koji svira u istoj prostoriji u kojoj ste vi! Bend koji reagira na energiju i veselje u publici! Zato se moramo ujediniti.
Iz spomenutih razloga mi iz još-nerođene-udruge usrdno molimo sve vas ljubitelje da šaljete mailove sa NAJOSNOVNIJIM PODATCIMA (ime ili nick, grad ili kvart) na adresu plaveodoreplesachica@yahoo.com. Prikupljene adrese koristit ćemo da obavještavamo sve VAS o zbivanjima vezanim uz IRSKU GLAZBU, kao i da, kada nas se skupi dovoljno počnemo organizirati razno-razne sessione i slične događaje.
Post je objavljen 18.08.2005. u 00:34 sati.