Noćas nisam sama. Moji su strahovi sa mnom. i moja hrabrost, prošlost, sječanja, kao i planovi za sutra. Noćas mi društvo prave papir i olovka, stara pjesma, šalica kave i dim cigarete, reprize davno odgledanih filmova. Noćas odbijam neprisustvo drugih osoba nazvati samoćom. Noćas se trudim vidjeti život u treperenju svjetiljke i lupanju kišnih kapi po prozorskom staklu. Noćas je moja tuga u žestokoj borbi s mojom nadom. A pred zoru kada se nada počne gasiti i umirati doći će sunce i opet ju zapaliti. Znam da ću opet vidjeti život kako blista. Ugasit ću svjetlo u sobi, napraviti novu kavu, zapaliti još jednu cigaretu i gledati optimistično u daljinu očekujući još jednu borbu. Ne, noćas nisam sama. Ja sam u sobi zajedno s mojim mislima. Tuga je prisutna kao i uvijek, ali polako se uspijevam boriti protiv nje. Mislim da opet sve ide na bolje.