Marketing
Meg i Tom
Meg Ryan i Tom Hanks. Ne znam zašto su baš oni tema današnjeg posta. Ima puno glumaca koji su mi dragi i koje volim pogledati. Ali oni su mi oboje valjda posebno, tim više što im leže i uloge para. Iako mislim da Meg nije loša glumica, rijetki su oni koji u glumi Tomu mogu parirati. Ali osim glume, on ima jednu nevjerojatnu dozu simpatičnosti. Barem meni. Spomenut ću samo tri filma koje mogu pogledati mislim tisuću puta, a da mi nikad ne budu dosadni. Iako ih ima dosta.
«Forrest Gump» mi je stvarno izniman film. A Tom u ulozi muškarca s nešto nižim kvocjentom inteligencije, zapravo na razini djeteta, pokazuje da mu ni takve uloge nisu preteške. Usprkos nerazvijenoj inteligenciji, Forrest zapravo živi ljubav. Živi ju na sve moguće načine, prema majci, prema svojoj Jenny, prema prijateljima, prema životu. Živi je na jedan nevin i naivan način, možda jedini iskreni i pravi, onako kako bi možda svi mi trebali. Jer, njegove su mentalne sposobnsosti ograničene, ali možda ga baš kao takve čine slobodnijim i otvorenijim za ljubav. Otvorenijim od nas, da tako kažem, normalnih ljudi. Koji radi previše razmišljanja, analiziranja, ponosa i poimanja svijeta nedječjim očima budemo i sputani od nekih lijepih dijelova života. Film obiluje i poukama svih vrsta, a sada mi pada napamet ona od Forrestove mame, koju ste vjerovatno čuli, «Život je kao bombonjera, nikad ne znaš što ćeš dobiti.» 
«Francuski poljubac» spada u one klasične romantične i opuštajuće filmove, koji završavaju dakako happy-endom. Meg je u ulozi žene koju višegodišnji dečko ostavlja radi strastvene Francuskinje. Na putu do Francuske, i do njega, a s namjerom da ga uvjeri da je ipak ona ta prava i da se trebaju vjenčati, susreće Luca, koji joj je isprva dosadan i davež. S vremenom se stvari počinju mijenjati pa joj on postaje gotovo prijatelj koji joj pomaže u «lovu» na svog «Princa». «Princa» za kojega i ona i mi uviđamo da to baš i nije. I da često vidimo u nekim osobama ne ono što one stvarno jesu, nego ono što želimo vidjeti. Desi nam se također da nam se nešto vrijedno nalazi «pred nosom», ali mi to ne vidimo. U fimovima ove vrste «to» pred nosom se uvijek na kraju i ugleda.
Ne znam znače li vam, ili su vam nekada značile riječi «Imaš poruku»? Istoimeni film prvi put sam pogledala kada još nisam bila net-korisnik i kada mi je sadržaj tog filma bio pomalo nestvaran. Jer, tada su mi takve vrste ljubavi, a i općenito komunikacije, bile prilično apstraktne. No, čak i tada, film mi se baš svidio. Vjerovatno i radi toga što su Tom i Meg tako dobri u ulozi para. Para u kojem iako svaki u svojoj ljubavnoj vezi, željno iščekuje mail onoga drugoga. A mail (što možemo promatrati kao riječ ili misao) je prilično moćno oružje za privlačenjem ili odbijanjem nekoga od sebe. U ovom slučaju riječ je dakako o ovome prvome. A kada se poklope i neke druge činjenice, a k tome i fizička kompatibilnost, jednostavno mora uroditi ljubavnim sretnim završetkom.
Imate li vi neke posebne i vama drage filmove? Ne mislim tu na one dobre filmove oko čije bi se kvalitete svi mi složili. Mislim na one koji su vam dragi, topli, posebni. One koje gotovo uvijek možete gledati. One koji vas raznježe, rasplaču, ili možda nasmiju.
Post je objavljen 21.07.2005. u 22:27 sati.