Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ilpostino

Marketing

kultura straha ili nešto treće

Pedofilija je, prema wikipedia, stanje seksualne orijentacije (privlačnosti) prvenstveno prema djeci pred pubertetom.

U mnogim zemljama svijeta, adolescentima iznad određene godine starosti je dozvoljeno sklapanje brakova, ekonomsko osamostaljivanje, trudnoća ... a ženidbene godine su ispod godina punoljetnosti. Seksualni kontakt s emancipiranim maloljetnicima/cama ne smatra se pedofilijom. Više o zabludama i istini o pedofiliji pogledajte na Pedofilia - the thruth vs. the myth.

Pedofilske afere u hrvata uzele su maha. Pune se novinski stupci, TV organizira rasprave, susjed susjeda pita: "kaj ti veliš na onog pedofila". Ovaj drugi ga gleda, sliježe ramenima i tu diskusija prestaje. Što se sudske prakse tiče pedofilija nije ni delikt niti kriminalna radnja, nedostaju dokazi ili se dogodi greška u koracima kao što je na primjer zastara slučaja. Samo glađenje dupeta nije dokazni materijal.

Ali zato su novinari stali u obranu moralnosti hrvatske nacije. Netko mora kad Crkva ima vezane ruke. Svatko tko pokaže dupe na Trgu, a mlađi je od 13 godina, dovodi u opasnost ostale prisutne da budu medijski linčovani kao pedofili. Roditelji, ne dozvoljavajte djeci da pišaju u grmlje jer time potencijalno ugrožavate slobodu šetača.

Imate li dojam da se izrugujem, hvala šti primijetiste.

Kad razmišljam o pedofiliji onda prvenstveno imam na umu da je ona čest uzrok nasilja, kako pojedinačnog tako i organiziranog s ciljem seksualnog iskorištavanja djece. Član 34. Konvencije o pravima djeteta (UNICEF) govori o obavezama zemalja potpisnica o sprečavanju pornografije i ilegalnog iskorištavanja djece. Ne mislim raspravljati o korupciji i zloupotrebama na raznim nivoima već o tome kako je moguće da si netko uzima pravo da sudi tko je pedofil i to bez dokaznog materijala pa čak bih se ududio reći i znanja o materiji o kojoj raspravlja. To se prvenstvemo odnosi na novinare i ostale medijske ličnosti. Svojim pozivima na medijski linč oni potiču atmosferu straha i netolerancije.

  • S kojim ciljem?
  • Jesu li svjesni posljedica?
  • Zašto ne prozivaju državne institucije i škole da stanu u obranu djece i zaustave nasilje nad njima?
  • Zašto tako malo stručnjaka istupa u javnosti?

Djeca smo civilacije koja nas od malih nogu uči da se vrijednost iskazuje novcem. Moja prijateljica, stručnjak za finacije i globalna strateška pitanja, kaže da je vrijednost nečega onolika koliko sam spreman za to platiti. Plaćam vrtić i školu da mi odgaja dijete i imam pravo galamiti da je škola kriva za loš odgoj mog djeteta. Dajem milodare i tjeram ga na vjeronauk, a zatim prigovaram što ima pogrešnu predodžbu o Bogu. Puštam ga da dolazi ujutro u pet sati i prigovaram policiji jer nije spriječila tuču u disco klubu gdje mu je razbijena glava. Kao profesor vidim da sva naša djeca gube motivaciju za učenje, nemaju radne navike, nemaju se kome obratiti za pomoć u trenucima emocionalne krize i duboko su nesretni jer ne vide 'svijetlu budućnost'. I na kraju, nemaju ni novaca s kojim bi mogli kupiti sreću koju im nudi HTV. U takvom svijetu vrlo je lako postati žrtvom nasilja.

Volite ih, to je već beskonačno mnogo.


Post je objavljen 09.07.2005. u 18:06 sati.