Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/giorgino

Marketing

Tu sam!!!!!

Dragi moji!

Nisam se javljala malo duže vrijeme jednostavno zato što svaki put kad bih počela pisati navirale su mi suze. Dirnuli ste me jako. Hvala vam svima, ali moram reći, naročito mojoj Jasni. Jedinstvena je. U velikoj sam gužvi, vrlo često nemam vremena, a nerijetko ni volje i zato vas sve pozdravljam, šaljem svima veliki poljubac. Propustila sam puno vaših lijepih tekstova, ispala sam iz «đira», ali nadam se da ću to nekako nadoknaditi.

Hvala svima na podršci. Puno mi znači. Žao mi je što ću mnoge razočarati, jer pismo nisam poslala nigdje, ali je ono imalo svrhu utoliko što znam da ima divnih ljudi, koji znaju slušati i reći lijepu riječ. Ja sam osoba koja u životu pokušava sve pacifizirati. Polazim od toga da svi ljudi pokušavaju učiniti sve i dati svoj maksimum u onome što rade. I mada znam da nije tako, ne mogu (ili neću) da razmišljam drugačije. Znam kako je kad ti netko nešto prigovori a ti znaš da si dao sve od sebe.

Moj otac je više od godinu dana imao zdravstvenih problema. Internist koji ga je vodio je inzistirao na tome da je dovoljno da redovno radi ultrazvuk i da nema potrebe za bilo kojim drugim specijalističkim pregledom, jer se na ultrazvuku jasno vidi da je u pitanju jedna mala cista. Kada su kod njega bolovi već postali veliki otišli smo kod specijaliste na svoju ruku. Dočekali su nas riječima «A što ste do sada čekali?». Otac je operiran od karcinoma 2001.godine. Ja i muž smo otišli kod dotičnog interniste i rekli smo mu da je mom ocu dijagnosticiran karcinom u već poodmaklom stadiju, da je do toga došlo njegovom greškom i njegovom inertnošću i pohlepom (dotični je privatni liječnik i odgovaralo mu je da mu netko redovito dolazi na UZ). Rekao je da je on sve učinio po svojoj savjesti i da sve što može učiniti je da nam se ispričava. Moj muž ga je htio tužiti. Nisam dala. Vjerojatno sam pogriješila. Dakle, nakon operacije uslijedile su redovne kontrole i na moje više puta upućeno pitanje kad se trebamo javiti onkologu, rečeno mi je u više navrata da je učinjeno sve što treba, da je to slučaj gdje nema niti zračenja niti kemoterapija, nema potrebe za odlazak kod onkologa, te da je sve u Božjim rukama. Jedno vrijeme je bio dobro, ali onda ga je počela boliti noga, te smo opet na svoju ruku otišli privatno snimiti kuk i tu je ustanovljeno da je tumorsko tkivo napalo sjednu kost. Upućeni smo na onkologiju gdje su nas ponovno dočekali s pitanjem «A što ste do sada čekali?». Uslijedili su zračenja i kemoterapije ..... U vrlo bliskoj obitelji imala sam također slučaj da su čovjeka od 60 godina liječili od tuberkuloze 4 mjeseca da bi on nakon 6 mjeseci umro od karcinoma pluća.

Da ne govorim da sam se godinama nakon ovih događaja učestalo pitala da li sam mogla biti upornija, pametnija, ustrajati u tome da se naprave pregledi, jesam li trebala ignorirati liječnike i raditi po svojoj savjesti, koliko sam i ja sama u svojoj naivnosti kriva za sve što ga je snašlo. Trebalo mi je dugo da si oprostim i uvjerim se da nisam medicinske struke i da sam samo pratila upute liječnika.

Ljudi moji, strašne stvari se događaju i sada samo znam da čovjek treba puhati i na hladno osobito kad je zdravlje u pitanju. Treba biti uporan i treba tražiti i drugo mišljenje. Imate na to pravo. Svaki čovjek ima pravo dobiti uputnicu i legalno i besplatno potražiti mišljenje drugog liječnika. Ukoliko se idete zapisati na neki pregled i kažu vam da vas mogu upisati tek za npr. 3 mjeseca, na dnu uputnice imate rubriku u kojoj vam je svaka zdravstvena ustanova obvezna upisati razlog nemogućnosti pregleda u dogledno vrijeme i ovjeriti ga svojim pečatom. Možete tada otići i pregled napraviti u privatnoj ordinaciji, te nakon toga s računom i tako ovjerenom uputnicom otići u HZZO i bit će vam refundirani svi troškovi. Ne kažem da ćete novce dobiti odmah ali oni i igraju na tu kartu da ljudi nemaju ni volje ni strpljenja da je bore s administracijom i uglavnom odustaju. Treba biti uporan i ako treba bezobrazan i boriti se za sve što nam po zakonu pripada.

Evo opet sam pisala o ružnim stvarima, a zarekla sam se da neću. Ali opet mislim, možda će ovakva koja iskustva pomoći nekome da u nekom životnom trenutku zna zauzeti stav, da se za njega bori i da ne ponovi greške koje sam ja eventualno učinila.

Želim vam svima zdravlje, sreću i veselo toplo ljeto!!!!!


Post je objavljen 06.07.2005. u 10:32 sati.