Prisjetimo se povijesti NDH-a i ljudi čija je krv dala sjeme za stvaranje današnje Hrvatske.
6. travnja 1941.
- zapoceo napad Treceg Reicha i Italije na Kraljevinu Jugoslaviju, koja je kapitulirala l7. travnja.
10. travnja
- njemacka vojska ušla u Zagreb.
10. travnja 1941.
- Slavko Kvaternik, jedan od voda ustaške organizacije u zemlji, proglasio je putem zagrebacke radio-stanice osnivanje Nezavisne Drzave Hrvatske. Nova drzava je proglašena pod okriljem Treceg Reicha i fašisticke Italije kao svojih glavnih zaštitnika, koji su u njoj vršili odlucan utjecaj. Teritorijalno je obuhvacala dijelove Hrvatske, Bosnu i Hercegovinu i Srijem. Italiji je ustupljen dobar dio najrazvijenije hrvatske jadranske obale, a Mađarska je prisvojila Medimurje i Baranju.
15. travnja 1941.
- u Zagreb je s ovecom skupinom ustaša došao iz emigracije u Italiji Ante Pavelic.
16. travnja 1941.
- u svojstvu "Poglavnika Nezavisne Drzave Hrvatske" Ante Pavelic imenovao "Prvu hrvatsku drzavnu vladu".
- Ideja hrvatske drzave koja se ocitovala u cinu proglašenja NDH, ubrzo će se kompromitirati zbog represivne politike ustaškog rezima, koja je stvarala sve veci nemir u stanovništvu. To ce se osobito ocitovati među Srbima i zidovima, koji su bili najviše izlozeni bezakonju, s tragicnim posljedicama, ali i među Hrvatima. U hrvatskom stanovništvu sve je više raslo nezadovoljstvo i otpor takvoj politici.
Sredina travnja 1941.
- komunistički pokret na celu sa svojim vođom Josipom Brozom Titom odlucio se za oruzani otpor okupacijskim silama i njihovim domaćim saveznicima. Komunisticko vodstvo je u takvu kursu poznavalo mogucnost dolaska na vlast. Taj je smjer dobio punu potporu hrvatskoga komunističkog vodstva, koje se obratilo hrvatskom narodu s pozivom na borbu protiv ustaškog poretka i njegovih zaštitnika. Vodstvo KP Hrvatske je nastupalo s atraktivnom lozinkom borbe za ujedinjenje hrvatskih zemalja, tj. oslobođenje Dalmacije i Istre pod talijanskom, i Međimurja pod mađarskom okupacijom.
Travanj 1941.
- vodstvo NDH pristupa stvaranju i organiziranju oružanih snaga. One su uključivale domobranstvo, ustašku vojnicu i oružništvo. Krajem 194l. oružane snage NDH su brojale oko 150.000 Ijudi. Krajem l943. te su snage narasle na više od 200.000 ljudi.
22. lipnja 1941.
- na dan napada Trećeg Reicha na Sovjetski Savez, grupa komunista i antifašista osnovala partizanski odred. Taj je datum proglašen u Republici Hrvatskoj kao Dan antifašističke borbe.
6. srpnja 1941.
- osnovano u Zagrebu ilegalno Operativno partijsko rukovodstvo za Hrvatsku, kao glavna rukovodeća jezgra pokretanja i usmjeravanja oružane antifašističke borbe. Sačinjavali su ga Andrija Hebrang, Rade Končar i Vladimir Popović, koji je ujedno bio i delegat CK KPJ pri Centralnom komitetu KP Hrvatske.
13-14. srpnja 1941.
- u ustaškom logoru Kerestinec oko stotinu zatočenih antifašista organizirali su bijeg. Akcija, međutim, nije uspjela, pa je većina zatočenika poginula u sukobu s oružnicima NDH ili su bili uhvaćeni i potom ubijeni.
11. kolovoza 1941.
- u Zagrebu pokrenut ilegalni "Vjesnik" kao glasilo hrvatskoga antifašističkog pokreta.
Sredina listopada 1941.
- vođa HSS-a Vladko Maček uhićen od vlasti NDH i zatočen u logoru Jasenovac, gdje je bio do sredine ožujka 1942. Otad je bio najprije zatočen na svom posjedu u Kupincu, a zatim u Zagrebu. Iako je u povodu proglašenja NDH pozvao članstvo HSS-a na lojalnost novom režimu, Maček je zagovarao politiku pasivnosti i taktiku čekanja.
Krajem listopada 1941.
- osnovan Glavni štab partizanskih odreda u Hrvatskoj. Krajem 1941. hrvatska partizanska antifašistička vojska brojala je oko 7.000, a krajem rata naraslaje na oko 200.000 boraca. Od ukupno jedanaest partizanskih korpusa na jugoslavenskom ratištu, pet ih je bilo u Hrvatskoj.
- Na Jadranskom moru je operirala hrvatska partizanska mornarica. 23. veljače 1942. Ante Pavelić sazvao zasjedanje Sabora NDH u Zagrebu.
- Sabor je raspušten krajem prosinca 1942. Poslužio je kao tribina za javno proklamiranje gledišta ustaškog vodstva oko glavnih pitanja politike NDH. U Saboru je grupa bivših zastupnika HSS-a pokrenula pitanja Mačekova zatočenja u Jasenovcu. To je utjecalo da se Mačeka zatoči u Kupincu.
18. ožujka 1943.
- Inicijativni odbor ZAVNOH-a i Glavni štab Hrvatske objavili proglas kojim pozivaju hrvatski narod da se odupre Pavelićevoj mobilizaciji i stupa u redove partizanskoga antifašističkog pokreta. Iste ustanove su 26. svibnja 1943. objavile zajedničku izjavu o "ciljevima i načelima narodnooslobodilačke borbe".
13.-14. lipnja 1943.
- u Otočcu i na Plitvičkim jezerima održano Prvo zasjedanj e ZAVNOH-a. Za predsjednika ZAVNOH-a izabran je hrvatski književnik Vladimir Nazor.
15. srpnja 1943.
- na partizanskom teritoriju u Lici pokrenut Slobodni dom , kao glavno glasilo Hrvatske seljačke stranke. Izdavač mu je bio Izvršni odbor HSS, kojeg su stvarali ugladni članovi te stranke koji su prišli partizanskom antifašističkom pokretu. Urednik lista bio je Božidar Magovac, ugledni član HSS-a, koji je u lipnju l943. došao na slobodni partizanski teritorij.
8. rujna 1943.
- objavljena bezuvjetna kapitulacija Italije. Povlačenje talijanske okupacijske sile s prostora Hrvatske unijelo je značajne promjene u vojnoj i političkoj situaciji. U Dalmaciji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Istri osjetno je ojačao partizanski antifašistički pokret. Također je i vlada NDH, uz pomoć njemačke okupacijske sile, nastojala uspostaviti svoje upravne ustanove na područjima koje je dotad anektirala Italija.
13. rujna 1943.
- Okružni narodnooslobodilački odbor za Istru donio odluku o sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom. Istarski sabor u Pazinu, 25. rujna, prihvatio je i potvrdio tu odluku.
- ZAVNOH je 20. rujna proglasio priključenje Hrvatskoj, Istre, Rijeke, Kvarnerskih otoka, Zadra, Lastova i Palagruže te krajeva koje je Italija anektirala 194 l.
12-15. listopada 1943.
- u Plaškom održano Drugo zasjedanje ZAVNOH-a. Glavni referat na zasjedanju podnio je potpredsjednik ZAVNOH-a i sekretar CK KPH Andrija Hebrang. Na zasjedanju je izražen zahtjev protiv povratka kralja i starog poretka a za stvaranje nove jugoslavenske države kao federativne zajednice u kojoj bi Hrvatska bila ravnopravna članica.
15. listopada 1943.
- na drugoj sjednici Drugog zasjedanja ZAVNOH-a u Plaškom Božidar Magovac upoznao delegate s izjavom Izvršnog odbora Hrvatske seljačke stranke. U njoj se ističe da su pristaše HSS-a, koji su pristupili antifašističkom pokretu, odlučili "svim svojim snagama pojačati narodnooslobodilačku borbu".
8.-9. svibnja 1944.
- u Topuskom održano Treće zasjedanje ZAVNOH-a. Na njemu su postavljeni temelji konstituiranju državnosti Hrvatske u okviru jugoslavenske federativne zajednice, što ju je stvaralo vodstvo partizanskog i komunističkog pokreta s Titom na čelu. Glavni referat na zasjedanju podnio je potpredsjednik ZAVNOH-a i sekretar CK KPH Andrij a Hebrang. Zasjedanje je donijelo Odluku o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. ZAVNOH se proglasio za "jedini pravi državni sabor Hrvatske" i "predstavnik suvereniteta naroda i države Hrvatske".
16. lipnja 1944.
- na otoku Visu potpisan sporazum između maršala Tita i bivšeg bana Banovine Hrvatske Ivana Šubašića, koji je postao predsjednik jugoslavenske izbjegličke vlade. Šubašić se obvezao da će njegova vlada priznati AVNOJ i pozvati narod da pristupa antifašističkom pokretu.
25.-27. lipnja 1944.
- u Topuskom održan Prvi kongres kulturnih radnika antifašista, na kojemu se okupilo preko 250 sudionika.
Kraj kolovoza 1944.
- ministri u vladi NDH Mladen Lorković (unutrašnji poslovi) i Ante Vokić (oružane snage) pripremali plan razoružanja njemačke vojske, uspostave vlade od pripadnika HSS i povezivanje sa zapadnim saveznicima. Glavni predstavnici HSS u toj akciji bili su Ivanko Farolfi i Ljudevit Tomašić. Taj puč je brzo otkriven i onemogućen intervencijom Gestapoa i uz pomoć Pavelića koji je bio upoznat s urotom. Glavni organizatori puča Vokić, Lorković, Farolfi i Tomašić, zatočeni su u Lepoglavi i po svoj prilici ondje pogubljeni pred sam svršetak rata.
Kraj kolovoza 1944.
- Božidar Magovac dao ostavku na mjesto podpredsjednika Titove partizanske vlade. Bilo je to Magovčevo uklanjanje. Došao je u sukob s vodstvom partizanskog antifašističkog pokreta koje se protivilo jačanju utjecaja Magovca i njegovih pristaša.
Sredina listopada 1944.
- smjenjen s položaja sekretara Centralnog komiteta KP Hrvatske Andrija Hebrang. Do toga je došlo zbog Hebrangovih težnji da u stvaranju nove jugoslavenske države, na čemu je radilo vodstvo partizanskog i komunističkog pokreta, osigura za Hrvatsku što veću nezavisnost. Takve njegove težnje označene su od vodstva KPJ kao separatističke i protujugoslavenske.
- Za novog sekretara CK KPH postavljen je dr. Vladimir Bakarić. Studeni 1944. Tito objavio amnestiju za hrvatske domobrane od kojih je nakon toga velik broj pristupio u redove partizanske vojske.
24. ožujka 1945.
- hrvatski biskupi dr. Alojzije Stepinac, dr. Ivan Šarić, Jozo Garić, dr. Antun Akšamović i dr. Janko Šimrak objaviii "Prosvjed hrvatskog katoličkog episkopata protiv sustavnog ubijanja i mučenja nevinih svećenika i vjernika". Hrvatsko komunističko vodstvo napalo je biskupsku poslanicu kao dio ustaške propagande.
14. travnja 1945.
- na izvanrednom zasjedanju ZAVNOH-a u Splitu osnovana vlada federalne Hrvatske. Za predsjednika vlade izabran je dr. Vladimir Bakarič.
8. svibnja 1945.
- pobjednička partizanska vojska ušla u Zagreb.
Sredina svibnja 1945.
- u blizini austrijske granice, kod Bleiburga, započelo masovno stradanje Hrvata od strane partizanske vojske. U posljednjim borbama i na "maršu smrti" poginulo je ili ubijeno oko pedeset tisuća Hrvata, pripadnika oružanih snaga NDH ili civila. Veliki broj ih je pao u partizansko zarobljeništvo stradavajuči na dugom "križnom putu".
- Ukupno je u toku drugog svjetskog rata ubijeno ili poginulo oko 600.000 Hrvata
Post je objavljen 06.07.2005. u 06:55 sati.