Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/powerandglory

Marketing

SVETI DAN - DAN ODLUKE

Image Hosted by ImageShack.us


U subotu će biti točno 14 godina otkako je Sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti Republike Hrvatske, posadivši time duboko u zemlju kamen temeljac današnje hrvatske države. U Hrvatskoj danas mnogi ne znaju što se to uopće dogodilo 25. lipnja 1991. koji od mandata Račanove koalicije slavimo kao Dan državnosti. Reklo bi se da se još samo neki "croatonostalgičari" sjećaju turbulentnosti i značenja tog vremena, propalih pokušaja da se pregovorima riješi kriza koja je razdirala Jugoslaviju, Jugoslavenske armije koja se naoružavala i za prvu ruku na tenkove smještala golobrade ročnike dok za pohod nisu bile spremne četničke postrojbe...

Zahvaljujući političkoj eliti koja se maćehinski odnosila prema nacionalnom identitetu Hrvatska je već dugo zemlja bez osobitog identiteta, iako je prije samo 14 godina na referendum o osamostaljenju izašlo 83,56 posto građana, od kojih je čak 94,17 posto glasovalo za neovisnost. Kolektivni ponos koji je narodu pokrenuo taj buntovnički čin i prkos koji se rodio prema sili što se upregnula protiv Hrvatske osjećali su se tada u zraku i činilo se kako će ta energija trajati zauvijek. Nažalost, za manje od 10 godina izblijedilo je čak i sjećanje na nju.

Mnogo je ljudi u Hrvatskoj koji nisu voljeli Tuđmanovu teatralnost. Posmjehivali su se njegovim ekstravagantnim i skupim vojnim mimohodima, bijeloj uniformi i kićenim povijesnim govorima koji su državnim obljetnicama davali ton nekakve sudbonosne dramatičnosti. No, ruku na srce, otkako je Franjo Tuđman umro Hrvatska i ne zna kad su joj nacionalni blagdani, a u zemlji prevladava osjećaj da je zapravo nije ni briga. Trudeći se da im vlast što manje nalikuje na Tuđmanovu, Ivica Račan kao premijer i Stipe Mesić kao predsjednik države, distancirali su se odmah na početku svog mandata i od povijesnog razdoblja u kojemu je stvorena hrvatska država, i od mogućnosti da uspostave blizak odnos s hrvatskim braniteljima, i od simbolike kojom svaka država što drži do sebe daje do znanja svakome tko naiđe da joj je upravo taj dan posebno važan. Nisu to, naravno, Mesić i Račan učinili službenim odlukama, ali su svojom pasivnošću i višegodišnjom neangažiranošću pridonijeli tome da obljetnice posvećene državnosti ili ratnim pobjedama nestanu prekrivene tradicionalnom hrvatskom šutnjom.

Dan državnosti, Dan neovisnosti, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, svi su oni prolazili u tišini i svojevrsnoj političkoj blokadi. O njima se nije pretjerano govorilo, protokolarim se događanjima samo čuvala prazna forma, glavni grad je bivao urešen tek skromnim brojem državnih zastava... Ukratko, slava jednog vremena bila je svedena na ništa. Kad je na Račanovo mjesto došao Ivo Sanader obljetnice su se, istina, počele uvažavati s više poštovanja prema povijesnoj važnosti koju imaju i pijeteta prema životima koji su u njih ugrađeni. Ali je, što zbog Sanaderove potpune obuzetosti Europskom unijom, što zbog haaškog pritiska kojemu je Hrvatska izložena, sve i dalje ostajalo u drugom planu. O ratnom se vremenu još uvijek više govori u kontekstu ratnih zločina koje je počinila Hrvatska vojska i tjeralice za generalom Antom Gotovinom nego u kontekstu herojske obrane kojom se iskazao hrvatski narod. Domovinski rat se i dalje najčešće spominje u kontestu rasprava o kontroverzama koje se za njim vuku, dok se o pobjedama, žrtvama i ponosu koji je prožimao Hrvatsku sa svakim oslobođenim pedljem državnog teritorija gotovo više i ne priča.

Hrvatski se branitelji u medijima pojavljuju ili kao samoubojice ili kao kriminalci, kao da i jednih i drugih nema i među uvaženim profesorima, liječnicima, prodavačima, čistačima, pjesnicima, političarima... Hrvatska nema ratne heroje kao da su zemlju oslobodili duhovi prekriveni plahtama. Hrvatska nema spomenik domovini, što imaju države koje su prošle manje dramatične priče nego što je naša. U Hrvatskoj se Zid bola uklanja s ceste kao da je krupni otpad... Ne treba, naravno, biti zatočenik prošlosti. Ali, ne treba ni vlastitu prošlost bacati u prašinu. Vlast koja ima samopoštovanja to zna. Zbog svega što se događalo pitamo: hoće li se i ove subote, na 14. obljetnicu svoje državnosti, Hrvatska ponovno ponašati kao da se stidi sama sebe?


Post je objavljen 28.06.2005. u 12:43 sati.