Eto mene da vam malo nesto izlaprdam.... o kome o cemu.. o Michaelu Jacksonu...
Dakle, konacno je gotovo... nije da sam cijelo vrijeme pratila, no bila sam poprilicno u toku...
Prokleta je Amerika... i zlato sto sjaaaaaaaaaa...
Ishod sam vam i ja jos davno mogla reci..
Nije kriv.... Pa naravno da nije...
Dokumentarce o njemu gledala sam nekoliko puta i niti jednom nisam pomislila da bi on, covijek dijete, to mogao uciniti...
Gledajuci njegovo odrastanje, shvatila sam i njegove postupke danas..
Ukrali su mu djetinjstvo.. i svatko tko je tako naglo bio prisiljen odrasti..zna o cemu govorim... I sto je stariji, to se vise vraca onome sto je propustio... sto mu nedostaje...
Zivotne faze moras proci kad tad.. bilo kojim redom..
I ne kazem da nije bolestan... no.. tko to danas nije ???
Plasticne operacije su zaista pretjerane... ocito je njegovo nezadovoljstvo moralo negdje puci..
Gledam danasnje klince pune akni, sjetim se svojih trauma svaki put kad neka Godzila izleti nasred lica... kao da mi cijeli svijet bleji u to.. a onda si zamislim njega.. isfrustrirani klinac koji mora izaci pred masu koja ga zeli dotaknuti... strasno!
Otac mu je posebna prica... umjesto da ga podrzava.. jos ga je vise cinio nesigurnim... otac nije prihvatio njegov izgled, Michael nije nikad prihvatio svoj izgled.. nije volio svoje lice... a voljeli su ga mnogi...
Apsurd zar ne??
Sjetim se kako sam mjesec dana skupljala novce da si kupim novi Bravo, jer Michael je u njemu.. sjetim se postera... mojih biljeznica tvrdih korica pretvorenih u albume sa njegovim slikama i intervjuima.... sjetim se Trillera... Dirty Diane...i mogu samo reci:
Who's bad now?