Danas je onaj praznik za koji se svi prave da ga ne slave. Jer kako tako nešto kao antifašistička borba i poblogu još gore, NAŠE sudjelovanje u njoj može biti povodom ni više ni manje nego DRŽAVNOG i NACIONALNOG praznika. Jao, jao. Već vidim tisuće pravovjernih Hrvata i Hrvatica kako preklinju svoje šefove da ih puste u firme, na gradilišta i u šoping centre, samo da netko ne bi pomislio da oni tu slave nekakav dan nekakve antifašističke borbe. Fuj, bljak, fuj, nikad ja nebi dobri gospon i draga gospođo, mislim pa mogli smo mi i bez Istre i bez Dalmacije i bez Međimurja, a pogotovo bez srba, cigana i komunjara. Kaj bi nam danas falilo? Kaj? Kaj?
Sloboda narodu!