Ostatak Madrida i konačno u O'Portu!!
Nakon poluprospavane noći na madridskom kolodvoru, a bili smo i vani......Morali se pokupiti jer ga oni kao zatvaraju oko 03.00h pa opet otvaraju rano u jutro dio noći smo proveli i vani.
Idijot se malo primirio. Složio je dvije suvisle od kako su dečki otišli.
Mi smo, ali na kraju svega, i živaca, i volje, i fizičkog stanja u 09.00 sjeli u međunarodni bus za Porto;
To je značilo ugodna sjedala, ugodnu atmosferu, ma sve ugodno.....
Autobusi su im ovdije kao fuckin' lađe. Mnogo, mnogo veće i dulje. Ono te kod polaska, kao kod polaska aviona, stjuardesa upozorava, upućuje... Dobro da još nije i kokodaknula 'Ugodan let!!'
Iako,...možda i je jer je nismo razumjeli ni jedne jedine riječi.
Bilo je tako puno mjesta....svaki je svoju guzicu raširio kroz cijeli red (dva sjedala).
Što se dešava sa ostatkom grupe baš i nismo znali!!! Moj mobitel je zajebavao, ali još smo u Madridu skontali gdje i tko nas čeka. Neki Boris doći će na 'istovarno' mjesto. To je sve što smo znali!
Bože, stvarno trebaš biti freak da napraviš tako nešto!!
Kada sam trebao ići za London....znao sam sve, 100 telefonskih brojeva, 100 x 100 informacija. Sada, .....znam samo da nas čeka neki tamo Boris!!
Što se tiče krajobraza on se znatno promijenio. Više ne mogu reči da ne znam zbog čega mi se čini da nije isti. Vidljiva je promjena u svemu.
A sve to rezultira još nedefiniranom reakcijom; pomalo neugodnom (jer ne znam čemu sve ovo u konačnici), ali i ugodnom (ipak jest ugodno nači se u nečem drugačijem).
Putovali smo pun kurac i 800!! Stajali samo nekoliko puta što bi za mene bilo pravo mućenje da nisam spavao. Ono što je i ovdije isto to je zabrana pušenja!!
Samo smo jednom stali na nešto duže,.........da si putnici stignu obnoviti torbu prehtrambenih proizvoda i da se još stignu osvježiti uz ono što već piju/konzumiraju.
Kava i cigaretica su t.a.k.o. dobro pasale!! Dušu obnovile, regenerirale.
Mogao bi tamo biti (činilo mi se) danima, iako ti mjesto izgleda kao jedno od rijetkih stajališta na texaškim cestama,.....samo mi, samo taj coffee shop i ništa više kilometrima ispred i iza.
Gradovi, oni barem manji sasvim su druge konstrukcije. Isprva ne znaš dal' je to naselje ili grad....Brz je ulazak u njega. Centriran je oko samog sebe. Jednostavno se odjednom nađeš tamo bez ikakvog predznaka da je područje nešto naseljenije (osim putokaza, naravno, ali njih ne gledaš previše)
Za sada ne znam ni što misliti o tome.
U glavnom prelazak granice nismo ni primjetili. U principu samo smo 'primjetili' onu slovensko-talijansko. Kada su nam radili sve samo ne silovali. Nažalost, da. Jebem ti talijane, kad su počeli mogli su barem ići do kraja!
Nakon toga......graničnih prijelaza kao da i nema.
U Porto ne znam točno kada smo stigli, ali sigurno je da to nije bilo predviđenih 17.30 iako smo krenuli na vrijeme.
Već je bila pala većer.
Dakle, dosta kasnije.
Izbacili smo se iz busa tek tako, ali nikog nije bilo tko nas je čekao.
Ostalo nam je da čekamo i da se divimo slobodi mladih ljudi, jako mladih ljudi, koji se bez problema slobodno ponašaju; drže za ruke, ljube jedno drugo....
Iako t iovime nisam predočio čitavu sliku toga još ću samo reči da toga u hrvata (nažalost) nema.
Nakon nekog vremena počeli smo svi zajedno, kolektivno misliti da taj Boris i ne postoji!! Jako jednostavno i jako lako! Stoga smo počeli sami osmišljavati opicije kako i što dalje.
Moj je mobitel proradio baš u Portu. Odmah sam se izabrao njihovog operatera Optimus!
Saznali smo tako da Jose, Dali i Danijel tek što nisu završili pitanje vozila, tj. još uvijek se nalaze u Madridu!
Koliko to nije ohrabrujuće toliko to i jest. Bez obzira što su oni još tamo..oni ipak nastavljaju put i stižu, a nas šestero lakše će naći rješenje nego nas troje (od kojih je jedan Idijot, a drugi jedan
osamnaestogodišnji Saša)!!
Nakon dva sata čekanja uvjerili smo se da Boris ipak i zaista postoji.
Ubacio nas je u kombi u kojem je već bilo petero ljudi. Prvi dojmovi jednostavno rečeno grozni, pregrozni. A 'ko pita za prve dojmove.
Kao kasnio je jer je svoje dečke trebao pokupiti, pa....
I konačno smo otišli do rezidenciala, mogu reči pristojnog.
Uredno je, čisto, kupaona...sve na svojem mjestu, a ja sam se u nju bacio prvi i to ne samo zbog kupanja.........bilo je tu i nekih drugih aktivnosti, jel', iako nije da su ruže procvale! Ima još mnogo pitanja na koja treba dobiti odgovor, mnogo stvari za učiniti.
I tako, nakon neke večere u čistoj trenirci kuckajem ti ovo u zajedničkom salonu odvojivši se od svih jer kod pisanja mogu samo smetati!!
Tako, sada sam ti napisao sve što se događalo u ovom međuvremenu.
Lagano ću se vratiti u sobu i NARAVNO ići pajkiti.
Milijun ti pusa šaljem.
Post je objavljen 19.06.2005. u 15:54 sati.