"Ako znate da ispod sebe imate sigurnosnu mrežu, koliko visoko biste skočili? A što ako je nema?"
Postoji taj strah od neuspjeha što me progoni poput razjarene životinje na planinskoj cesti... malo nesigurnosti koja se nakotila nepostojanošću i manifestirala se kroz strahove i brigu. Ovaj tjedan , ipak, shvatio sam nevjerojatan osjećaj ispunjenja koje dolazi nakon što krenete glavom kroz zid u nepoznato. Bacio sam samog sebe u kliničko iskustvo s malo razmišljanja o riziku ili sramoćenju. Phew...koja promjena. Uvijek sam vrloo dobro spoznavao i znao rizike prilika za razvoj koje sam propustio i nisam bio sposoban uživati u prilikama koje su mi dopustila da pokažem svoje sposobnosti. Pa, zabrinutost je bila više nego jedna šansa, jedna prilika više koja se više neće ponoviti i koju ne mogu vratiti. Ne želim više biti takva osoba. Želim da svaki moj promašaj bude jedan položeni kamen na putu do uspjeha... želim nastaviti dalje kao rad u tijeku
" WORK IN PROGRES" -
" Usredetočimo se na skok, ne na mjesto gdje skačemo"
Post je objavljen 16.06.2005. u 20:16 sati.