Pružila je ruku.
Želja da se dohvati nedohvatljivo nema počesto svoju logičnost. Samo postoji ko naplavina koja je zapela uz obalu i više je prirodni tijek rijeke ne dohvaća. Samo stoji i bode oči. Ne nestaje, niti kuda ide. Ne ostvaruje se, a tu je, potpuno nepotrebna.
Dvije su male ptice bile iznad ruke. Ispod kristala koji se smijao smijehom grmljavine. Iz nekih drugih prostora bez pritisaka i naplavina.
Dvije su male ptice letile na vjetru bez smjera i bez želje. I dohvatile nedohvatljivo.
Uvijek sve završi tamo gdje treba. Logični početak
Post je objavljen 16.06.2005. u 08:06 sati.