Prvog dana ti uzmu svu odjeću i ošišaju te na ćelavo. Drugog dana čekaš da se nešto desi, vrijeme prolazi sporo. S vremena na vrijeme ti daju koricu kruha i šalicu čaja. Četvrti dan pitaš se za smisao svega toga i želiš pobjeći. Peti dan dobiješ koricu kruha i šalicu čaja, plačeš od sreće jer si dobila malo pažnje. Šesti dan dobivaš dozvolu da vidiš i ostale polaznike. Svatko nosi svoj lončić za čaj oko pasa i razmišlja hodajući u krug. Sedmi dan shvatiš da si u zatvoru ali ti nije jasan razlog. Pitaš druge je li to zaista tako a oni te gledaju u čudu. Obeshrabrena si i odustaješ od daljnje potrage za smislom. Pokrivaš oči rukama i sakrivaš jecaj. Konačno prihvaćaš svoju samoću. Shrvana si, predaješ se a da se nisi ni pokušala boriti .... Pružam ti ogledalo i brišem tvoje suze - nisi se vidjela već godinama. Diviš se vlastitoj ljepoti, nakon toliko vremena. |