Dok se oko nas polako stišavaju posljednji valovi masovnih orgazama, uzrokovani fenomenom ukradene video vrpce, događa s mnogo drugih stvari.
Serveri polako dolaze do daha, njihovi korisnici polako dolaze na svoj račun. Server administratori su podjeljeni, neki su 'izgurali' pa su ponosni na to, drugi pak su se pokrili ušima. IT stručnjaci melankolično analiziraju brojke, propusnost mreže u Hrvata i šire. Negdje stručni timovi slažu planove tehničko-tehnološke obnove kako im se ne bi ponovo dogodilo da budu 'down' kad je najzanimljivije. Papirnati novinari na brzinu listaju 'Internet for dummies' kako svoja neuka promišljanja ponovo izvrgli podsmješljivom udaru Internet zajednice u usponu. Organi pravde rade svoj najvažniji ovogodišnji projekt, zabranjuju, prijete i traže. Javne firme brišu već viđene kompromitirajuće zapise sa svojih računala, za svaki slučaj.
Oni koji nemaju i ne znaju za Internet priključak (čitaj: to ti je ono nešto s telefonom, ima susjedov mali jedan), komentiraju strašan ispad "indexa ha-er", te stravične i sotonističke pornografske industrije i distribucije (to su naučili od 'papirnatih' pa još malo iz navike potencirali). Adolescentni stručnjaci za jogu, kamasutru, anatomiju, umijeće ljubavi i orgazme seciraju i analiziraju viđeni projekt i glumce sa svih aspekata: obdarenosti, vještine, uvjerljivosti, kvalitete, znanja, sexa oupće, dok im znanje o tome vjerojatno proizlazi iz povoljne činjenice da krave ne nose gaće pa su tu i tamo nešto mogli vidjeti. Svježi internauti zbunjeno traže informacije o softwareu koji bi im trebao omogućiti 'da i oni vide'. Pri tom su naučili čitavo brdo čarobnih riječi: mpeg, avi, FTP, codec, mirror... (Jel' kliknem na Seve? Ne blesane, na Save!). Psovači su došli na svoje, konačno prave domaće narodne riječi i vulgarnosti služe stvarnom a ne metaforičkom značenju. Saborski zastupnici su u pauzi između Carle del Ponte i Jadranske gospodarske zone, uspjeli izdvojiti vremena da se informiraju o čemu to bruji nacija. Trgovci broje utrške od povećane prodaje papirnatih maramica, prezervativa i praznih CD medija. Kradljivac kazete na sve to može reći samo: Ups!
Koliko je ostalo ljudi koji se bave svojim razmišljanjima o čitavoj stvari a da nisu u to upleteni na bilo koji od gore navedenih načina? Ima li među vama još takvih koji na kraju svega osjećaju nekakvu tupost i gorčinu? Nikog ne mogu toliko mrziti da bih mu poželio ovakav preokret u životu. Još uvijek mi je iskreno žao i nekako imam osjećaj da su mnogima kroz glavu prošli jednako iskreni osjećaji i spoznaje o ljudskoj zlobi, o uskim okvirima u kojima razmišljamo. Vjerujem da ima takvih koji su se sami sebe postidili, izašli iz tih okvira svjesni kako je i njih zahvatila euforija i želja za jednakošću s drugima ma kakvi bili. Masa je učinila svoje. Uvijek neki ljudi iz te mase izađu povrijeđeni vlastitim mislima, obogaćeni novim iskustvom, i spremniji za svaku slijedeću rundu, ponizniji, zahvalniji i iskreniji. Neugodan osjećaj sudjelovanja u linču sigurno je u nekima izazvao stid. Ja sam onaj koji duboko vjeruje u ljudsku dobrotu. Vjerujem u ljude. Vjerujem u vrline. Srećemo ih na svakom koraku. Lako ih je pronaći ako zatvorite oči i pogledate u sebe. Kad ih pronađete u sebi, pronaći ćete ih i u drugima.