01.11.2004.
Svojih voljenih, preminulih, osoba uvijek se sjetim. Sjetim se onih sretnih trenutaka, onih malenih sitnica koje život znače. Stojim pored groba moga dede, koji je preminuo kada sam ja imala samo 3 mjeseca, a moj braco priča kako mu je je on dao da buši zid sa nekom ogromnom bušilicom kada ja bio mali kikić od samo 4 godine. Ja ga se ne sjećam, ali kažu mi da bi se dobro slagali, i da me jako volio. Zapalili smo svijeću i na grobu strika Bože i tete Marice, sjetim se kako je malenim, brzim koracima rano ujutro išla iz dućana uvijek sa osmjehom na licu.
Bila sam i na grobu moje bake u Bjelovaru, gdje se uvijek nakon par trenutaka tišine netko od moje velike rodbine počne smijati i zezati, mislim da bi to ona i voljela vidjeti, kako se svi (bratići, stričevi, tetke, nećaci) iako smo dosta udaljeni tako dobro slažemo. Danas smo tako (na groblju) imali sagu o kobasicama, mislim da se moja pokojna baka, ako nas je sa neba gledala dobro nasmijala, o čemu će braća (moj tata i stric) raspravljati nego o hrani. Da vam pojasnim, ja i buraz smo bili kod sestrične u stanu kad su nas zvali starci koji su u međuvremenu otišli na groblje, da dođemo tamo, al da prije pokupimo kobasice kod strine u frižideru, nakon 3 telefonska poziva i rasprave koje točno kobasice, mi smo uspjeli uzeti krive. Naravno na groblju smo se svi smijali, i morali se vraćati prije odlaska po prave kobase. A odlazak je stvarno bio dug, na Starom groblju moj tata je na svakom koraku naletio na nekog poznatog (još iz njegovih školskih dana) pa smo stalno zastajkivali i pričali, upoznavali se i smijali. Napokon, krenuli smo doma, ja sam vozila (novopečena vozačica ne moram ništa drugo reći nego da su me svi preticali), svi u autu su nekako utihnuli, a ja sam razmišljala o mrtvima.
Oni će uvijek živjeti u meni, dok ih se god sjećamo, uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu, u mojim mislima, u meni će uvijek gorjeti svijeća za njih.
- 22:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• moja svijeća za njih uvik gori! :( (tija 01.11.2004. 22:19)
• mene groblja uvijek nekako opuste,dam si vremena biti tiha i polako hodati,iz nekog osjećaja poštovanja prema mrtvima...tad se i ja osjećam bolje...mrvicu smirenije,zaboravim brige.čudno...groblje,a da tako lijepo može djelovat na tebe... (spiritus_mortus 01.11.2004. 23:02)
• groblja imaju poseban miris... i mir. (freethinker 02.11.2004. 00:23)
• lijepo rečeno :) (Kett 02.11.2004. 08:47)
Post je objavljen 05.02.2005. u 00:26 sati.