12.07.2004.
Da li je u našim genima zapisana monogamija, vjernost prema samo jednoj ženi (muškarcu)? Da li možemo cijeli život biti samo sa jednom osobom a da opet živimo ispunjeno i sretno? Dvoje se ljudi na putu života sretne, zaruči i oženi, iz ljubavi. Prvih godina braka sve je super, slažu se, vole se na sve načine i na svim mjestima, dolaze djeca, seks postaje sve rjeđa rutina, prolaze jedno pored drugoga naviknuti na prisutnost te osobe koju vole. Zaljubljenost je prošla već odavno, ona može trajati najduže 6 godina, dolazi ljubav koja je čvršća. Ali u nama svima, ja barem mislim, postoji stalna neugašiva čežnja za adrenalinom izazvanim pogledom, flertom, želja da se osjećaju lijepim i poželjnim. Muževi (žene) počinju varati, ne zbog nedostatka ljubavi već baš zbog želje da opet osjete ono uzbuđenje pri prvom poljupcu. Da li oni prestanu voljeti svoje žene (muževe)? Mislim da ne. Neki samo razmišljaju o aferi, neki je i provedu. Da li smo dovoljno zreli da stavimo lojalnost ispred vjernosti, ili je moguće ispuniti čežnje partnera u bračnim vodama?
Nisam ni sama sigurna šta ja mislim, ljudski odnosi su zapravo tako komplicirani. Uzmimo prvo pitanje: dopustivost varanja uz postojanost ljubavi između partnera. Ne vjerujem da bi to stvarno moglo funkcionirati, jer ako stvarno nekoga voliš uvijek bi postojala ljutnja, predbacivanje, gorčina i bol. Ako pak postoji ljubav, onako uzvišena i predivna kakva treba biti, opet nije ona sama dovoljna da budemo sasvim sretni. Zar se ne bi onda muževi (žene) trebali potruditi da plamen ljubavi ostave rasplamsanim, a ne da ga samo ostave da tinja. Da nam partner pruži osjećaj našeg prvog susreta, trenutke zaljubljenosti, a ne da se opusti misleći kako mu je oženivši se zagarantirana ljubav od partnera. Brak je samo institucija, list papira, ceremonija, odnos dvoje ljudi ne može time biti riješen. Veli se da treba puno truda da bi brak funkcionirao, ja kažem da treba užasno puno truda da bi ljubav među dvoje ljudi ostala svježa.
- 09:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• A možda je očuvanje svježine ljubavi ipak mišn imposibl...? (mali_djava 12.07.2004. 10:40)
• ma ljudi su prekompleksni da bi ih se dalo objasnit, ali ih uglavnom muci sto neznaju sta zapravo zele i sto im zbilja treba, pa udju u vezu i brak jer je to normalno, pa varaju jer je i to normalno, pa se neki to trpe jer je i to normalno, pa se i razilaze jer je i to normalno... sve je to normalno, sve je to za ljude... valjda.. (dust 12.07.2004. 11:07)
• navodno ima onih koji su su uspjeli u tome o čemu pišeš, "podgrijavanju vatrice". jel too good to be true...nadam se da ne:-) (tiniwiel 13.07.2004. 22:13)
• u trenutku kad se prisutnost neke osobe pocne podrazumijevati, i ona sama, kao takva, nestaje ljubav i pocinje rutina. zato- svaki dan bi se trebalo podsjetiti kakav je dar imati nekoga i biti u mogucnosti izraziti svoju ljubav. sve je moguce ako se iskreno zeli. nije to nikakva fantazija.... (colorblind 18.07.2004. 17:30)
Post je objavljen 04.02.2005. u 23:30 sati.