Igra, da bi bila definirana kao matematički problem, moraju se definirati isplate. Možemo li to primijeniti u vlastitom životu veliko je pitanje. I pojam ravnotežnog položaja je 'sumnjiv' iako je korektno matematički definiran. Možda teorija igara nije najsretnija matematička formulacija životnih problema.
Na primjer punica i ja igramo igru: 'kuham ti kavu'.
Ja skuham kavu i pitam:
- Bako hoćete li kave?
- Hoću ako ćeš i za sebe skuhati, za mene ne trebaš.
A ja znam da ona zna da je kava kuhana jer kava miriše i uvlači joj se u sve moždane režnjeve.
- Opet se hoće nadjebavati - pomislim.
- Ali bako, kava je već gotova.
- A jesi li i za mene skuhao?
Ako mi se nadjebava, onda ja:
- Bako, nisam, ali ako želite ja ću se slobodno odreći pola kave za vaš gušt.
Onda se ona naduri, ja sam miran sljedeća dva sata i mogu se posvetiti sebi ili čitanju knjige bez prekidanja nakon čega počinje nova igra.
Moj ulog je kava, a dobitak: dva sata mira i dupla kava.
Post je objavljen 04.02.2005. u 11:30 sati.