Marketing
SF Live! from Titan
Napokon je blog proradio. Bilo je već i krajnje vrijeme. Ovoliku nonšalanciju, nestručnost i sporost već duže vrijeme nisam vidio. Ne samo što blog nije radio gotovo 5 dana, već su njegovi administratori odlučili nenajavljeno pobrisati sve blogove unatrag 7 dana. Da sam znao da će tako nešto učiniti, ne bi pisao. Ali kod nas je sasvim OK kada ti nitko ništa ne kaže na vrijeme, a vlasnik (čitaj: gospodar) vrši samovolju na štetu svojih klijenata. Tako da sam jučer potrošio prilično vremena dok sam svoj posljednji post vratio na blog. Neki će reči - pa blog je besplatan! A ja ću reči - i njegovi korisnici besplatno pišu! Nismo mi ovdje zbog vlasnika bloga, već blog postoji zbog nas i njegovih čitatelja. Bez pisaca autora članaka, bloga ni ne bi bilo. Zato njegovi vlasnici mogu biti zahvalni onima koji bez naknade za njih pišu, i na taj način ih promoviraju. Ja sam svoje tekstove 'prodavao' časopisima za 50 kn po kartici teksta. Jedan članak na blogu je otprilike jednak kartici teksta. Što znači da vrijedi 50 kn, jer je vrlo sličan onome što bi i inaće objavio. Pa sada neka ljudi računaju.
No, da se vratimo na astro teme. Prošli petak, 21. siječnja u Darmstadtu, u središtu ESA-e za Cassini-Huygens misiju, održana je konferencija za novinare na kojoj su izneseni najnoviji preliminarni rezultati spuštanje sonde na površinu Titana. I rezultati su doista zapanjujući, iznad svih očekivanja. Gotovo na granici najdubljih maštarija znanstvenika i SF pisaca - rijeke, jezera, mora metana i etana, kameni blokovi leda, metanska kiša, munje i gromovi, presušena riječna korita, kanjoni, metanski izvori i potoci, vulkani koji iz svojih grotla umjesto lave izbacuju led i dušik - poput Arakisa ili planeta kakve susrečemo u najboljim SF pričama. Takav je Titan, najveći Saturnov satelit.
Titan je po svim mjerilima ogroman prirodni satelit. Toliko velik da je veći i od Plutona i od Merkura. Od svih mjeseca, samo je Ganimed, najveći Jupiterov satelit, nešto veći. U stvari, dugo se mislilo da je Titan najveći mjesec u Sunčevom sustavu, no uspostavilo se da ima gustu atmosferu i da je njegova čvrsta površina nešto manja od Ganimedove.
Titan posjeduje vrlo gustu, gotovo neprozirnu atmosferu gustoće gotovo identične onoj zemljine atmosfere. No, za razliku od Zemljine atmosfere koja se uglavnom sastoji od dušika, kisika i vodene pare zbog cega je prozirna, Titanova atmosfera se sastoji od dusika i ugljikovodika - etana, cijanovodika, ugljik dioksida. Zbog svog kemijskog sastava, atmosfera i gusti oblaci koji se u njoj nalaze, neprozirni su za promatranje Titanove površine sa Zemlje ili iz orbite. Iako je sonda Voyager prošla vrlo blizu Titana, sve što je mogla snimiti su gusti oblaci. Površina se nije vidjela. Tek je sonda Huygens uspjela spustiti se na površinu, i snimiti fascinantne slike tog misterioznog i zanimljivog svijeta.
Titan je izrazito negostoljubivo mjesto, potpuno nepovoljno za život kakav je na Zemlji, ili za preživljavanje čovjeka. Temperatura iznosi -180 C što znači da tekuće vode nema, a javlja se isključivo u obliku tvrdog kamena. Tlak je oko 60% viši nego na Zemlji. No, Titan je iznimno zanimljiv jer je zbog niske temperature i slabije kemijske aktivnosti zadržao atmosferu onakvom kakva je bila u samom trenutku nastanka planeta, prije nekoliko milijardi godina. Vrlo je vjerojatno Zemljina atmosfera bila vrlo nalik današnjoj Titanovoj jer je i u njoj, poput Titanove, prije nekoliko milijardi godina prevladavao metan i ugljik dioksid. Osim toga, tu je cijanovodik koji je esencijalna sirovina za nastanak aminokiselina i života na Zemlji, pa se ne isključuje i mogućnost nastanka nekih jednostavnih, primitivnih aminokiselina i na Titanu, što bi dalo značajan uvid u procese nastanka života u Sunčevom sustavu.
Dakle, ovih dana sonda pod imenom Cassini orbitira oko Titana i radarom mapira - kartira površinu Saturnovog mjeseca. Dok u vizuelnom području ne možemo vidjeti površinu Titana, u radio području valovi lagano prolaze kroz Titanovu atmosferu i odbijaju se od njegove površine. Ovim radarskim postupkom Cassini mapira Titan, jednako kao što je mapirana i Venera prije nekoliko godina (i ona ima neprozirnu atmosferu).
Huygens se spustio na površinu i poslao fascinantne snimke, koje kao da dolaze iz SF filmova. Otkriveni su ogromno blokovi leda, blatnjava smrznuta površina Titana, presušena korita rijeka i potoka kojima je nekada tekao metan. Oblici Titanove površine, geometeorološka mjerenja, spektroskopija i mjerenja sastava atmosfere, geološki dokazi precipitacije, erozije i mehaničke abrazije dokazuju postojanje tekućine na površini Titana. Iako je trenutno 'sušno' razdoblje, i nisu uočene metanske padaline niti otkrivene velike površine tekučeg metana, fotografije i mjerenja ukazuju da na Titanu pada kiša, teku rijeke i potoci , postoje izvori, mora, jezera, obale. Dakle, fizički gledano površina Titana se ne razlikuje mnogo od Zemljine, iako je kemijski sastav bitno različit. Slike pokazuju fascinantne kompleksne mreže kanala , riječnih tokova, ravnica i zaravni, obala i depresija. Čak su uočeni otoci i poluotoci usred mora i jezera. Postupci koji su doveli do nastanka ovakve titanove površine jednaki su onima na Zemlji, i po tome je Titan vrlo nalik našem svijetu. No, dok kod nas pada vodena kiša i rijekama i morima teče voda, na Titanu su kiša, rijeke i mora od metana.
Na Titanu su otkriveni pješćani slojevi što ukazuje na djelovanje metanske kiše, a možda čak i podzemnih tokova. U koritima rijeke pronađeni su okrugli kamenčići koji pokazuju djelovanje tekućine. Večina kamenja na Titanu je od zaleđene vode. Pronađeni su slojevi nataloženih organskih spojeva na površini, a koji su se zbog Titanove gravitacije istaložili iz atmosfere na površinu. Ti su organski slojevi tamne boje na slikama. Zbog ispiranja organskih slojeva metanskom kišom, vrhovi planina su svijetle boje, dok su isprani organski slojevi završili na dnu rijeka i jezera, zbog čega su ova područja na slikama tamne boje.
Prilikom slijetanja na Titan, sonda Huygens zagrijala je motorima površinu ispod sebe zbog čega se smrznuti metan počeo otapati, a u površini su se otvorili izvori metana i potekli potoci. Isti takvi izvori uočeni su i na fotografijama . Ovu SF priču i fascinantnost Titana završimo njegovim vulkanima koji umjesto lave izbacuju vodeni led i tekući dušik.
Titan je fenomenalan svijet nalik Zemlji, ali gdje umjesto vode teku rijeke metana, umjesto prašine zrakom leti prašina ugljikovodika, umjesto silikatnih stijena Titanom se valljaju kameni blokovi leda, a umjesto lave iz vulkanskih grotla izbacuje led i dušik!
Post je objavljen 01.02.2005. u 02:53 sati.