Jutro sam dočekao sav ukočen. Hotel je zgodan, osoblje ljubazno, ali jedina zamjerka je na krevet koji je malo pretvrd. Ipak, lijepo sam odspavao i ujutro bio spreman za nastavak razgledavanja Marrakecha. Prva je na redu danas bila Koutoubia đamija, najpoznatiji spomenik ovoga grada sa 70 metara visokim minaretom što je ujedno i marakeška najviša građevina. Đamiju su izgradili Almohadi u 12. stoljeću na mjestu nekadašnje almoravidske đamije iz stoljeća prije. Ime je dobila od riječi 'kutub' što na arapskom znači knjiga jer su nekada oko đamije prodavači knjiga imali svoje štandove. Danas je ondje trg s iskopinama stare almoravidske đamije. Nakon kratkog posjeta turističkom uredu, koji je smješten blizu đamije, nastavio sam prema muzeju Dar Si Said koji je jučer bio zatvoren. Cassie nisam vidio. Ulaznica u muzej je DH 20 i vrijedi ga posjetiti, ako ne zbog izložaka, onda zbog prekrasno dekorirane palače u kojoj je smješten. Muzej se bavi predmetima od drva: izložene su razne kutije, vrata, krovovi, predmeti za kuhanje i tkanje, glazbala itd.
U hotel sam se vratio malo prije 11:00 sati, spremio backpack (koji je svakim danom sve teži i teži) i krenuo prema autobusnom kolodvoru. Autobus za Essaouiru krenuo je u 13:00 sati (cijena DH 35). Po prvi put na ovom putovanju autobus nije bio pun. Razlog tome je vjerojatno to što ih iz Marrakecha prema Essaouiri ide desetak dnevno. A osim toga, putovao sam usred dana. Autobus čak nije ni stajao svakih par kilometara kao obično, već samo jednom na sredini puta. Na putu prema Essaouiri bilo je zanimljivo promatrati okoliš kroz prozor: gotovo sve sama pustinja, pustoš, tu i tamo neko maleno selo, a onda iznenada Atlantik i bijele kuće Essaouire u daljini. Prekrasan prizor s visine.
U Essaouiru sam stigao oko 16:20 sati i odmah se uputio prema medini (20 minuta pješice od autobusnog kolodvora) u potragu za hotelom. Odlučio sam odsjesti u Hotelu Majestic, relativno blizu luke. Soba je na drugom katu s prekrasnim pogledom na jednu od glavnih ulica medine. Stoji DH 70. Sam hotel je veoma zgodan i osoblje ponovno ljubazno. Ostavio sam stvari u sobi i odmah krenuo u istraživanje grada.
Odmah još po izlasku iz autobusa u Essaouiri, osjetio sam morski zrak koji me je veoma podsjetio na dom, na naše Jadransko more. Essaouira izgleda s jedne strane veome europski (vjerojatno zbog mnoštva turista), a s druge strane afrički, arapski s trgovinama tepisima, predmetima od drva, začinima, hranom itd. Jedna veoma smirujuća atmosfera. Otišao sam do luke i utvrde koju su još u 16. stoljeću podigli Portugalci pokraj mora (ulaz DH 10) i promatrao ribare s najnovijim ulovom, mnoštvo galebova koji čekaju da im koji ribar nešto dobaci, zalaz sunca... Koliko me Essaouira podsjeća na dom! Nakon safarija na devama u Sahari, ovo je vrhunac moje marokanske avanture. Uopće ne žalim što sam odustao od Ouarzazatea i umjesto njega izabrao Essaouiru. Essaouira je moja preporuka svima.
Predvečer sam u luci odlučio večerati svježu ribu. Izabrao sam jednu od mnogobrojnih pečenjara, odabrao svježu ribu na štandu i za otprilike 10 minuta riba s roštilja je bila gotova (DH 50). Potom sam se odlučio zasladiti u patisserie (slastičarnici) gdje sam između ostalog degustirao dva najpoznatije marokanska slatkiša: kaab el-ghzal (gazelini rogovi) i m'hancha (slatkiš u obliku savijene zmije). Not bad! Budući da sam na Atlantiku, veoma je puhalo, počinjalo je biti pomalo hladno bez sunca tako da sam se vratio u sobu i odlučio istraživanje Essaouire ostaviti za sutra. Ako vrijeme dopusti, možda se po prvi put u životu okupam u Atlantiku.
Post je objavljen 08.11.2004. u 15:48 sati.