Osobno mislim da nema gore životne tragedije od one u kojoj roditelji nadžive svoju djecu. Mislim da je nekav logični i prirodni životni slijed obrnuta situacija, ona u kojoj djeca nadžive svoje roditelje. Slijedom toga, ja doista suosjećam s Katom Šoljić, koja je u ratu izgubila četiri sina. Međutim, ovih dana, kao i već nekoliko puta prije, ja prema njoj osjećam i duboki prijezir. Neshvatljivo i nepojmljivo mi je, naime, da netko takvu golemu obiteljsku tragediju može politički eksploatirati i instrumentalizirati, kao i da netko to može dopuštati, a Kata Šoljić to očito svjesno i dragovoljno čini uprežući smrt svojih sinova u predizborna kola Jadranke Kosor. Ne znam jedino jesi li monstrozniji oni koji su došli na tu ideju i realizirali je, ili ona koja je na to pristala bagatelizirajući na taj način žrtvu svojih sinova, ali i sebe same.
Post je objavljen 14.01.2005. u 09:47 sati.