evo dragi moji čitetelji ili što već, jer ovo komentira samo moja najbolja sestra koja me trpi i jedan dečko kojeg ne poznam i nikako da dođem do njegovog bloga.
Ako itko ovo čita, čitajte malo što i ja.
Pa evo da počnemo:
Da, odluku što ću studirati donjela sam još u djetinjstvu, s navršenih deset godina. Ona nije usmjerila samo moj životni put, nego i način na koji ću proučavati književnost: nikada ne prešućivati bliski odnos dviju činjenica. Prva se naziva život, a druga literatura. A kada se njih dvije nađu pred pažljivim promatračem, čvrsto se stapaju u čarobnu riječ prepoznavanje, u onu u kojoj leži tajna književnog uspjeha.
Ulomak iz knjige Julijane Matanović
>Kao da smo otac i kći<
Usput, dok ovo pišem,slušam cd-e Norah Jones- Feels like home, Come away with me, koje preporučujem svima koji se žele malo odmoriti i opustiti.