SRETNI BLAGDANI I SVE NAJBOLJE U CIJELOJ 2005. I NAREDNIH 50 GODINA
E ljudi, stvarno se ispričavam što me duuuugo nije bilo.
Stvarno mi je žao, znam, nema isprike, ali stvarno mi je bilo.....
Ma šta ja znam, bila sam u nekakvom bedu, sve mi je bilo ispremještano, ispretumbavano, u letu, brzo, brže, najbrže.
ukratko, od one kuće ništa. Stari prodaje samo gornji kat, bez pristupa autom, ima milijun stepenica do kuće, neki nerješeni imovinsko-pravni odnosi, UŽAS.
I tako se moj dragi i ja odlučimo kupit kuću na kredit. Kao, dignut ću ja kredit jer on kao obrtnik ima previše procedure a kako firma i nije baš najbolje u zadnje vrijeme i to je upitno, bla, bla,.. odosmo u banku.
Dragi moji, stanje u ovoj našoj jadnoj državi je takvo da ćemo mi ako nam netko nešto ne pokloni, ZAUVIJEK OSTATI PODSTANARI.
Rata za kredit od 50.000Eur (šta je to za kupnju kuće?) iznosi skoro 3.000kn mjesečno i to na 30 godina
Za ne povjerovat. Prvo smo mislili dići kredit, sve smo već isplanirali, ali kad su se strasti malo smirile i razum prevladao onaj početni zanos, došli smo do zaključka da to i nije baš najpametnije.
Kako ćemo sad dizat kredit, sa dvoje male djece, moja plaća bi CIJELA išla na otplatu.
A njegov posao je takav da jedan mjesec ima 10.000, a onda se zna desit da dva, tri, nema ništa. Nemojte me krivo shvatit, radi on,ubija se od posla, kad vidim da se ja smrzajem vani a on oblači ronilačko odijelo i ulazi u more i buši, minira, mamutira, rasteže kabele po morskom dnu, dođe mi plakat.
A ovi mudonje koji su angažirali njegovu firmu, otežu s plaćanjem i po 6 mjeseci. Pa se ti onda krpaj.
A i moj posao i nije baš najsigurniji. Kad se vratim na posao sa porodiljnog, što ja znam hoće li me zadržat ili me poslat na rad u najudaljeniji trgovački centar u županiji i tako me prisilit da sama odem jer oni ne plaćaju putne troškove.
Ljudi moji, dragi moji, nastojat ću da vas previše ne gnjavim ovim, vjerujem da će se sve već riješiti, pa što ima veze da smo još koju godinu podstanari, nismo jedini, sve će se riješiti.
Kako ste se proveli za Doček? Ja sam po prvi put točno znala gdje ću. Bila sam doma, djeca su spavala, muž nam je miješao koktele, nalili smo se ko dica, a mene onda počela bolit glava.
Zaboravila sam da pijem Sumamed (bronhitis)
Nemojte se ljutit, uzimam Maxadsl pa ćemo se češće čitat.
Volim vas, tako mi je bilo drago pročitat vaše komentare i vidjet da vam nedostajem. CMOK
Post je objavljen 06.01.2005. u 00:02 sati.