Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dangerousgoods

Marketing

Liberija III. I tako se ja ujutro probudio u Monroviji, I tutanj u “Zelenu zgradu”. Centar UN-ove policije koji sadrzi I odjel nabave, a I nekoliko ucionica. Zgrada je blizu centra grada. Centar grada, iako je tesko dobiti taj dojam, je ustvari otok. Naime cijela Monrovija se nastanila na mocvarnom podrucju. Leglo komaraca a time I malarije. U glavnom gradu zemlje Liberije, u kojoj se osim engleskog prica I jos 20 jezika (od kojih se samo neki mogu koristit za pisanje), bivsi predsjednik Taylor je dosao na vlast 1997.. Onda se uprtljo I sranje u Sierra Leoneu, pa su ga pobunjenici napali I usli u Monroviju. Taylor je sad u Nigeriji na godisnjem – prisilnom. A novi vodja Guyide, ima dvije godine da sredi sranja. Lokalci mi pricaju da je bilo gadno. U Zapadnoj Africi poznato je pitanje : „Os duge ili kratke rukave?“ Odnosno di ces da ti rezem ruku. U Sierra Leoneu imaju i kampove za „Armless people“.Uzas!!

Vec za iducu pauzu za rucak, sam odsetao do obliznje trgovine, koja je naravno u vlasnistvu Lebanonaca, I moram priznati da sam se osjecao prilicno sigurno setajuci. Pun sigurnije nego u Kinshasi. Ispred ducana ima prosjacenja, al ne toliko I po ulici kao u Kongu. Sve me podsjecalo na Timor. Klima, mandat misije, atmosfera, ljudi. A I zemlja je relativno mala, sa nesto preko 3 milje gradjana. U to se ne uracunavaju Libanonci jer oni nemogu dobit drzavljanstvo cak I ako se rode u Liberiji. Neznam zasto, no teze je dobiti drzavljanstvo u africkim zemljama nego u USA. A I ako dobijes njihovu putovnicu, trebat ce ti visa za sve zemlje svijeta.

Trgovine su relativno dobro snadbjevene, ne toliko dobro kao u Kinshasi, ali sa dosta nizim cijenama. Najteze je naci svjezeg povrca, recimo paradajz, papriku. Ja sam kupio kavu I secer te bonbone za svoje drage studente.

To popodne Tom me pokupio I odluceno je da cu stanovati kod njega u kuci, jerboa on ima jednu sobu praznu. Tom je moja norveska veza, jerboa je Vidar pisao Tomu I reko mu da dobro kuham. Nemoram ni rec da sam stanarinu platio kuhajuci gotovo svaki dan. No, volim kuhat, pa neka.I tu u Kongu kuham svaki dan.

Pocinjem sa slikicama iz ulicnog zivota............................

Najupecatljiviji su mirotvorci u ovim bunkerima na sred ceste. Liepo vojnicki pozdravljaju uenova vozila. Neki su i poginuli u bunkeru kad se lokalni vozaci zalete u nj.



Zgrade su poprilicno unistene u ratu, a zene imaju velike guzice



Malo modnih detalja.......



I na kraju dokaz o mocvarnim predjelima......





Post je objavljen 30.12.2004. u 14:40 sati.