Dolazi bez najave, no uvijek dobrodošla. Ima bezbroj imena, a samo jedno značenje. Ona nije strast, iako je vruća i često nezasitna. Kola žilama kao bujica vrele lave, opija mozak. Poput droge, poput slatkog vina koje napaja žedna usta. Stanuje u krajičku oka starice, djevojke, na usnama ljubavnika, u smijehu bebe. Živi među prijateljima.
Oko nje okupljaju se emocije formirajući krdo nalik na divlje mustange. A ona je na čelu. Sva u sjaju, visoka, vitka, najljepša, svi je prate. Kao da ima krila poput Pegaza. Ni na nebu ni na zemlji. Ona je učitelj, ona je učenik. Probija se kroz sve prepreke, gradi mostove, ušutkava puške, liječi, pobjeđuje smrt. Uvijek otvorenih ruku za sve i svakog. Ponekad slijepa. Nikad ne ubija iako je prečesto optužena za to. U njeno su ime vođeni mnogi ratovi. No, ona nije okrutna. Okrutna su samo srca u kojima ne stanuje. Ona je besmrtna, vječna, čista, iskrena, na dohvatu ruke, a ipak za neke nedostižna. Samo jedna, nezamjenjiva. Ona je - Ljubav!
Post je objavljen 27.12.2004. u 01:03 sati.