Lažni proroci na pozornicama, na televiziji, u novinama, svuda oko nas. Svakodnevno. Nude sakupljalište izgubljenih duša kao spas, cinizam kao temelj morala i prljavu laž kao istinu.Ti samozvani proroci neprestano serviraju svoje zablude, a mase gladne pažnje, samosažaljenja i odavno ubijene nade spremno ih gutaju. Kao da intelekt i nikad nije živio na ovim prostorima. Obrisao ga vihor mržnje, sumnje i rata.
Probijam se kroz gomilu ispijenih, otužnih spodoba iskrivljenih predodžbi. Njuše svakog oko sebe tražeći izdajnički miris straha i slabosti duha kako bi tom istom stvorenju mogli lakše zabiti nož u leđa i pogostiti se njegovim sirovim srcem, mozgom. Osjećam hladan dah za vratom i smrad tih prijetvornih likova dok plešu, u hipnotičkom transu upravljanom bjesomučnim zvukom demonske simfonije, okruženi dimom cigareta, mirisom pive te mješavinom znoja i snažnih parfema. Parfema toliko kontradiktornih kao i same spodobe međusobno. Svuda se osjeća smrad trule(ži) ljudskosti.
Smučilo mi se gledajući ih. Plačem za njihove već odavno izgubljene duše, njihova kamena srca otvrdjela od sržbe, laži i gorčine. Njihove očne šupljine su prazne. Njihovi životni ideali odavno su pregaženi, smrvljeni, izdani od dnevnih proroka. Oni su slijepi za realnost svakodnevice, za život. Jer sami žive u prošlosti. Među njima se osjećam kao bastard istine i suosjećanja. Kao inkubus koji ne može oploditi zavedene mase vizijom života jer mu se sjeme odavno posušilo i pretvorilo u prah.
Bježim. Mičem se iz mase. Jer proroci imaju užasnu moč. Mogu razaznati posljednu iskru humanosti i razuma u masi. A kad ugledaju tog uzdignutog Lucifera šalju mase gladne krvi, gladne izdaje da ga progone, da ga zarobe i spale na lomači rugla i grižnje savjesti.
I što sad? Preživio sam i ovaj dan samo da bih mogao vidjeti kako će svijet sutra još više zagresti u krvi i grijehu. Pa zar nije onda bolje da se predam, da me razderu i proždru utvare ništavila nego da prolazim iste muke iz dana u dan. Možda je bolje da ispustim taj mučenički krik na lomači da ne nosim teret sumnje kako se i u meni krije judino srce.
Post je objavljen 27.12.2004. u 00:50 sati.