Jucer sam cijeli dan proveo na sastanku koji je trajao od 9 u jutro (u drugom gradu - krenuo sam od doma sat ranije), do 21:30. Maratonac. OK, bio je bitan, bio je koristan, bio je i zanimljiv na momente, cuo sam puno dobrih stvari, rucak je bio super... no sve skupa bi brat-bratu stalo u jedno 6 sati maksimalno (sa pauzama). Ali ne, mi smo odvalili 12,5 sati(!).
A zakaj? Zato jer sam skuzio da je ponekad (kao i u slucaju sa "bitnim" poslovima) bitnije koliko radimo nego kako radimo... a da ne velim da se ponekad iz vida izgubi ono najbitnije sta zapravo zelimo postici, odnosno svemoguce zakaj (radimo to sto radimo). U prijasnjoj firmi je sefu bilo bitno da smo na poslu "od do", no nije pitao sta smo zapravo u to vrijeme napravili. Sef iznad njega je imao naviku paradirati izmedju radnih mjesta kao duh i pamtiti "prazne stolce". Kad bi netko dosao traziti povisicu, prvo pitanje bi bilo "a gdje ti sjedis?". Ako je zapamtio da je tvoje radno mjesto cesce prazno nego puno - bolje da nisi ni dosao, bez obzira sto si mozda odvalio hrpu prekovremenih na terenu ili drugoj lokaciji ili na sastanku... i da ne nabrajam.
Taj tip je, da ne bi bilo zabune, bio zapadnjak - ne nase gore list. Odrastao je u trulom kapitalizmu gdje je novac mjerilo svega i zato mi je bilo posebno cudno sto nije shvatio jednu bitnu komponentu cjelokupnog procesa: efikasnost. Mislim, mozes ti ponekad sjediti "od do" na stolcu, ali (pod uvjetom da radis neki iole kreativn posao, a ne na salteru), ali ima dana kad ne ide, ima dana kad ide. Ja sam se bavio programiranjem i bilo je dana kad nisam napisao ni slova, dana kad nisam mogao ni razmisljati o programu - a s druge je bilo dana kad nisam mogao prestati raditi dok nisam zavrsio posao. Da, ponekad sam radio i po 16 sati dnevno (zvuci nemoguce, ali jesam - blagodat/prokletstvo rada od doma, pogotovo kad u istoj sobi imas krevet i racunalo - falili su mi je jos samo frizider i wc). No, kad se sve zbroji, radio sam i vise od prosjecinih 8 sati dnevno - no ljudina od sefa bi u mom slucaju zapamtio prazan stolac bar 1x tjedno. I objesi macku o rep efikasnost, rezultate i sl. KPI-eve kad je njemu samo bitno da su mu vojnici na broju (pardon, zaboravio sam napomenuti da je tip u mladosti bio vojnik - to mozda objasnjava neke stvari).
Eto, sad mi se desava da imam likove koji ostaju dugo na poslu da ostave dojam, koji vode duge i beskorisne sastanke da impresioniraju sefove... a ja koji se borim da sve napravimo jednostavno i efikasno ispadam ponekad cudak.
No, boriti cu se i dalje - ne ostaje mi se cijeli dan u uredu. Imam doma zenu i kcer koji imaju vise prava na moje vrijeme od glumaca u firmi.
I za kraj jedno pitanje koje sam negdje procitao i koje me natjeralo da se zamislim: "Da li je ikada itko na samrti zazalio sto nije proveo vise vremena u uredu?"
Post je objavljen 15.12.2004. u 23:45 sati.