Eto,da.Potrebno je poslušati što se govori .Ponekad stvaram značenje iz nekoliko riječi,umjesto da izrečeno stavim u širi prostor. Ali i to je u krajnjem stvar odabira.
Sad sam se sjetila onih ogledalaca,znaš. Kad ti riječi teku,osjećaš tu bliskost u komunikaciji,u svakom trenutku jasno ti je ko sunce što onaj drugi govori,što osjeća.I ne moraš ništa razmišljati jer su to tvoje misli.Misli onog drugog postaju i jesu tvoje misli, i obrnuto,da.
Onda odjednom riječ - dvije iskoče iz konteksta. A mogu to biti samo riječi koje same za sebe nemaju nikakovo značenje,koje imaju značenje samo ako ih se ne registrira posebno.Jasno,ja i ona,ili on,ili ti,svejedno, smo ih izvukli iz konteksta.I počinjemo se njima baviti, a komunikacija više nije komunikacija.
Nema razumijevanja.
I kažeš da su zvijezde na obali mora najglasnije svojom tišinom.Ma šipak,da vidiš samo kako ovdje glasno šute. Čak i sad kad ih ne vidiš na nebu.Malo je smjena nastala,to se zove dan.
Post je objavljen 15.12.2004. u 09:03 sati.