...iza sedam mora.. sedam gora.. sedam mjesečevih mjena i iza sedam duginih boja postoji mjesto
gdje su odraslima zatvorena vrata... Mala sedefna srebrena vrata skrivaju svijet u kojemu
pristup nemaju ni putnici namjernici, ni kraljevi, ni princeze...ni vladari ni predsjednici...
Male crne,žute,bijele ruke pružaju svoje osmijehe po cijelome tome kraju..
Nigdje nevidjeh toliko ozarenih lica kao u toj zemlji..nigdje nevidjeh oči toliko sjajnije od očiju
tih malih ljudi.Dadoh im ruku..vratiše mi ih milion...dadoh im srce..napuniše mi ga sa stotinu malih srdaca..
dadoh im osmjeh...uplakah od smijeha..dadoh im pušku...igraše se njome.
Nigdje nevidjeh dom sagrađen maslinovom granom...nigdje nevidjeh golubove bijelije od golubova u toj zemlji...
nigdje ne vidjeh toliko suza na jednom mjestu a mržnje odnikud.
Jedino mjesto na svijetu gdje bih se volio skriti...jedino mjesto na svijetu gdje me nikad nebi našli...
Post je objavljen 13.12.2004. u 22:54 sati.