" Tišina samu sebe umnožava. Što duže odgađamo razgovor, teže ga je započeti. "
vrijeme
tišina
izrečene riječi
odlučnost
...
neispunjenost
...
tišina opet
...
vrijeme
...
prolazi
...
Možda sam rekla pogrešne riječi, a možda samo nisam rekla one prave. I zašto mi je sad tako teško reći ikakve riječi? Prošla sam kroz ovo tako puno puta... i opet ništa naučila nisam... Izgleda da nikad nećemo naučiti. Ni ti... ni ja...
Nije bitno što se dogodilo... niti kako... bitno je što će se dogoditi. A ja ne znam što će... jedino tišina može biti sigurna...
I dok pokušavam pobijediti pozlijeđenost, shvatiti tvoj strah i rastrganost, razaznati istinu... tišina stvara ponor ...
A vrijeme kopa najbolje... i najbrže... i znam jedno... tužna sam... a ne mogu izazvati snagu da pobijedi tišinu.
A znam da ti nećeš. A ja se onda pitam: a zašto nećeš? Zar ne vrijedi to sve?
I tako tišina nastavlja i dalje gospodariti i umnožavati se...
I tako me strah...
...strah me da ne postane beskonačna...
... a ja... ja jednostavno ne mogu drugačije... a ti... ti jednostavno ne želiš drugačije...
It's sad, so sad
It's a sad, sad situation
And it's getting more and more absurd
It's sad, so sad
Why can't we talk it over
Oh it seems to me
That sorry seems to be the hardest word
Post je objavljen 07.12.2004. u 00:58 sati.