Vlak je u Fes došao u 4 ujutro. Nakon još jedne praktički neprospavane noći (zbog tandrkanja, gužve, zagušljivog zraka nije bilo moguće spavati) krenuo sam u potragu za hotelom. Oko 06.00-06.30 sati Lonely Planetov vodič me odveo do Hotela Commerce, odmah pokraj kraljevske palače u Fes el-Jdidu. Vlasnik je isprva tražio da dođem popodne jer ako sada ostanem, morat će mi naplatiti tri umjesto dva noćenja. Kada sam se okrenuo i počeo izlaziti iz hotela, rekao je da ipak mogu bez problema sada ući u sobu. Cijena je DH 60 po noćenju u veoma jednostavnoj sobi (stol, stolica, krevet, razbijeni umivaonik) sa zajedničkim WC-om u hodniku i bez tuša. Ali prekrasan pogled na kraljevsku palaču. Što je, tu je...
Nakon par sati odmora odlučio sam najprije pronaći jedini «supermarket» u gradu kako bi se opskrbio hranom i pićem, a potom krenuti u istraživanje medine. Le Gare Supermarket smješten je pokraj željezničkog kolodvora. Od mog hotela do tamo je nekih 20-tak minuta hoda. Nažalost, trgovina se ni približno ne može nazvati supermarketom: police poluprazne, sve puno prašine, frižider koji slabo hladi, bez svježeg mlijeka... Nabrajati bih mogao do beskonačnosti. Ipak, opskrbio sam se pićem i krenuo natrag prema hotelu. Odlučio sam u medinu otići u kasno poslijepodne jer je sada, oko 12 sati, pržilo sunce. Vjerojatno negdje oko 40°C. U hotelu sam ponovno malo odspavao i potom sam se oko 15.00-16.00 sati uputio prema medini.
Put me najprije odveo u Fes el-Jdid ili Novi Fes, smješten oko kraljevske palače, fenomenalno obnovljene, ali nažalost zatvorene za javnost. Ipak, njen vanjski izgled je užitak za oči. Južno od palače pruža se židovska četvrt ili Mellah (što bi se moglo prevesti kao 'geto'). Odmah sam napravio kardinalnu pogrešku na ulazu u Mellah, a to je imati vodič u ruci. Nikada se ne smije u Fesu ulaziti u Fes el-Jdid ili Fes el-Bali (Stari Fes) s vodičem u ruci jer će vas odmah zaskočiti mnoštvo tzv. «vodiča». Treba upamtiti kartu u hotelu i potom samouvjereno šetati Fesom kao da točno znate gdje trebate ići. Naravno, ako baš želite unajmiti vodiča, onda je to druga priča. Meni, nakon neugodnog iskustva u Rabatu, nije bio potreban još jedan. A jedan «vodič» me zaskočio odmah na ulazu u Mellah. Počeo je, kao uostalom i svi drugi «vodiči», s pitanjima Kako sam?, Otkud sam?, Koliko dugo sam već u Maroku? itd. itd. i odmah počeo s vođenjem. Nikad vas ne pitaju da li zaista trebate usluge vodiča ili ne. Najbolje je od početka uopće ne odgovarati na pitanja i samo krenuti dalje. «Mom vodiču» sam objasnio da mi ne treba «vodič», da volim samostalno istraživati, da loše stojim s novcem itd. itd., ali se on naravno nije dao smesti i pratio me u stopu cijelim putem po Mellah. Tek kad je na izlazu shvatio da od napojnice neće biti ništa, napokon se okrenuo i otišao. Ja sam nastavio prema medini i odlučio da ovaj put neće biti pogreške. Prije medine ili Fes el-Balija zapamtio sam kartu, spremio vodič u torbu i ušao u medinu. Tu i tamo znao me je zaskočiti koji «vodič», ali odmah je odustajao. Plan je uspio! Polako sam šetao i razgledavao medinu. Feška medina ima oko 9400 ulica i uličica s mnoštvom raznih trgovina (hranom, odjećom, obućom, suvenirima...), hamamima, đamijama, kafićima i restoranima. Imao sam osjećaj kao da sam se vratio u srednji vijek. Ali neprestano uspinjanje i spuštanje po medini, gužvanje s mnoštvom ljudi (imao sam osjećaj kao da se svih milijun Fežana tog trenutka našlo u medini), te magarci koji su najbolje prijevozno sredstvo po medini, malo su me umorili. Ono što me iznenadilo jest velik broj turista, posebice Francuza. U Rabatu sam ih rjetko viđao. Od gužve, sparnog zraka, medina mi je postajala svakom minutom sve klaustrobičnija, te sam s oduševljenjem dočekao izlaz. Odahnuo sam. Preživio sam fešku medinu! I sam samcat. Odlučio sam vratiti sutra ili prekosutra kako bih fotografirao neke stvari, napravio mali shopping te nešto pojeo u nekom od medinskih tradicionalnih restorana.
Razlika između Rabata i Fesa je ogromna. Dok je Rabat moderan, europski grad, Fes je njegova sušta suprotnost – izlet u povijest, šetnja kroz srednji vijek, iako i Fes ima svoju modernu, europsku četvrt Ville nouvelle koju su sagradili Francuzi u prvoj polovici 20. stoljeća. U razgovoru s običnim Marokancima otkrio sam jednu zanimljivu priču koju pričaju gotovo svi: iako je Rabat službeno glavni grad Maroka (od uspostavljanja francuskog protektorata 1912. godine), naš glavni grad je zapravo Fes (također stara prijestolnica do 1912.). Fes je Maroko: mješavina europskih, arapskih i berberskih utjecaja.
Post je objavljen 08.11.2004. u 15:54 sati.