Šuti,prepusti se...čekaju te tisuće milja šutnje
na ovome putu koji smo započeli.Nismo iskazali
prijetnju,nego samo skočili,bez
laveža.Simbioza.Drhtiš.
Šuti.Usne ti se razdvajaju,punim ih sokovima
kojima izmišljaš najbolje okuse.I ja ih
osjećam.Magla ne postoji,slike su kristalne,a tvoj
dodir vreli ne peče...godi.I nije kraj,šuti i
dalje,dok jedem te komadić po komadić,sladim se
tvojom kosom,ližem ti vrat prije ugriza.Jedem te i
pijem,gostim se kao nikada prije,a ti,žrtva,
smiješ se tiho i uživaš.Izvijaš se pod mojim
tijelom,obavijaš me nogama i ne puštaš.Pjevamo
zajedno bez riječi,ritam je sve
brži,Allegro....Vrištiš,sada glasno i zarivaš zube
u mene duboko...Ja ne osjećam bol...Smijem se.
Popij si malo vode.
Post je objavljen 25.11.2004. u 14:05 sati.