tvoj i moj opus
kao sjaj u travi
tratinčica
ljubičica
a naše misli...
kao karijatide

budim se suncem
kao da si tu
miriši pokošena
trava
kao da si tu
toplo je pod pokrivačem
kao da si tu


(2.12.16.)

vrijeme neće reći zbogom, i zbog toga,
voljela bih znati postoji li vrijeme o krivnji,
jer kažu da ne postoji krivnja.
interpretacija postanka je uvijek drugačija,
vibrantnost društva nije baš na savršenoj razini
preklapa se, ponekad, višegodišnji rad, i trenutna
zaluđenost
i vječno: tko, kada, gdje, a dojam na svijet
na posljetku
donose
ljudi, razne kategorije duhovnosti,
i modni stilisti, uglavnom, korisne tehnike.
korisne tehnike disanja
potiču
organizam na jednostanično usavršavanje.
selektivno zamućene slike ne bi trebale ići
do kraja karijere.
simulacije, također. prezentiramo često postignuća
za koje se ne znaju putevi, ne zna se objasniti
kako je došlo do
dobro prodavanih: biografija, atlasa, snoviđenja...
do strastvenih težnji o lansiranju
i distribuciji, do integralne spoznaje o samom
sebi.
biće se vraća doma kao popravljena devastirana ćelija
i ponovo pristaje na ograde.
prijanja uz prodavatelje.
zvala se je rado: cjelokupni instagram pristupačnosti.
ostvarenje
kombinacije.
doručak u krevetu.
i gaćice m koje su dugo čekale u redu
nosivosti. baze zamišljenih drugih mjesta
na ljestvici od jedan do deset, ( ona voli veslanje ),
najčešće devet.
( znaš da ne mogu ispiti sa tvojih usana
melem za moje oči )
i znaš li da sunčane zrake noćas lutaju
mojim tijelom, kao razmahane pernate stapke.
kao cice mace u mišjoj boji mog kaputa.

samo bi neosnovane priče mogle
izgladiti misao kojom te milujem.

a moć, iznad tvog pogleda, zamućuje mi pamet
i otvara me kao
čašku

tvoji ponori kao da su meni
odavno znane postelje i gitare
a tvoja šutnja, kao da je meni strast
i znaš, da
nitko nije rođen, a da ne bi bio ljubljen
i da nitko na ovom svijetu

ne traži ništa, osim ljubavi

lik koji stvarah i rastvorih, jedino može
među rukama tvojim biti svetište

( i moje ribarenje neće nikad moći uhvatiti
čežnju kojom si me pokrio )


nešto za glazbeni ugođaj: sa strane

ne mogu biti sunce
ne mogu biti kratka
ne mogu biti ti

ali mogu biti misao
hrleći k suncu
mašući tebi

sve pojesti sama
neprestano klizeći
prema svibnju, dušo

1. put
zorama, juhama, i toplinama
ljudskih tijela
volim
zbog iznenadnih okamina,
zbog blistavih i tihih spomenika

zbog pronađenih, smrtnih rađanja

zbog nevrelih inserata posutih pinjulama

živim u tajni
rađanje filmova volim,
nešto se ludo događa u susjedstvu
i svako jutro tvoj glas
odnekud, možda prekoputa, vrača o sklopkama
budi
jedri
i stasa, pored mog uspavanog prizora
o izlasku sunca
o težini zvijezda, u tami




koja emocija u izvedbi...


19.11.17.