...to be a rock, and not to roll...

srijeda, 27.09.2006.

Ma...

Kad je ova Jele navalila da napišen post, pa evo. Ovi zadnji dani mi prolaze nekako nenormalno brzo. Nisan se ni okrenija, a već je četvrti tjedan otkad je počela škola dok se ja osjećan koda je počela ima tjedan dana... Danas mi je ona bolesna Đurđica digla tlak. Nešto počela pizdit da mi nismo normalni jer nemamo neki rječnik i da bi svak kome su mater i otac išli u školu tribali znat. Ma boli mene kurac za rječnik...

Još je sad izbila neka svađa u Mira na blogu zbog nekoga ko se potpisuje sa "sx". Nešto se uvatija pizdit bendu kako su loše svirali na Motorijadi i na Sv.Vicencu. Govori da je on ko neki lik šta svira gitaru već nekih 8 godina i da je bisan na sve oko sebe. Šta se moga mišljenja tiče, ja mislin da se to samo neko zajebaje. Na kraju je ispalo da je to Divković. Još se ta svađa pritvorila u to oće li Divković vratit Jeli neku kapu, neman pojma...

U školi sve isto ko i prije. Ja i Šarić ponovo sidimo u zadnjoj klupi, provociramo Goranu koja je inače nervozna i tako... Nekidan je Šarić rasplaka Gljivu (razrednicu) jer mu je nešto pizdila, pa se on izdera na nju, šta ja znan... Ispižđujemo je deset puta više nego prošle godine. Nekidan smo priko tjelesnoga pričali šta će tek bit s njon na ekskurziji. Dobit će živčani slom. Uostalom, briga me kad je glupa... Nešto ko priti da će počet davat jedinice i zvat roditelje. Ma sigurno, samo joj kažeš "Daj profesorice, ajte ća" i ona umukne...

Prošle subote san napokon pravo izaša u Makarsku navečer. Mislija san da će večer bit sranje, a ispalo je totalno suprotno. Došli smo sami ja i Monika i iskrcali se tamo di je škola. Nikša je doša poslije jer se taman bija vratija sa neke utakmice, pa je bija umoran valjda. Dakle, kad smo došli, Monika je otišla po neke svoje, a ja polako na sveti. Kad san doša tamo, dere vitar i nigdi nikoga. Vidija san samo Jakića sa nekin njegovin likovima, neman pojma, samo san pobiga... Taman iša napravit đir dok Nikša ne dođe i srija Gigu i Jakova. Tamo sta malo sa njima dok nije doša Nikša. Onda smo otišli na sveti di se već bilo skupilo ljudi. Tamo smo stali dosta vrimena, a onda smo poslije otišli na burek i sili na Kačić. Tamo nas je bilo masu: Ja, Nikša, Šarić (Marko), Čepo, Mucić, Fisto, Nela, Gorana, Nikolina, Silvija, Matea, Martina i još neko, ne sićan se. I tu smo proveli ostatak večeri dok nismo ošli ća...

Mislija san sad ovih dana otić u Split kupit koji album. Prvo san mislija ić sa Jelon jer će nas vozit njen otac (gospodin Pero Glamać, za one koji neznaju, čovik koji ima dopuštenje vozit kroz Podgoru krivin smjeron), a sad se mislin oću li ić možda ove subote jer me je Bepo pita oću li ić s njin i Ninon (Snoopyjen, da neko nebi pomislija sa Velon). Ma, vjerojatnije ću to jer će valjda tada ić i Carević, Biser, Gorana i još neko, nisan zapamtija... Uostalon, vidit ću.

---
Još jedna stvar vridna spominjanja... danas je dvadeseta godišnjica tragične smrti Metallicinoga Cliffa Burtona. Šteta... RIP
---

Eto ga, napisa san još jedan, za sada 76-ti post. Za kraj ću van dat tekst jedne skroz moćne stvari. Radi se o bendu SOD koji sad slušan stalno. To je neki thrash-crossover projekt Scotta Iana iz Anthraxa. Totalne legende:

SOD - Speak English or Die!

You come into this country
You can't get real jobs
Boats and boats and boats of you
Go home you fuckin' slobs
Selling hot dogs on the corner
Selling papers in the street
Pushing, pulling, digging, sweating
Where you come from must be beat

You always make us wait
You're the ones we hate
You can't communicate
Speak English Or Die

You don't know what I want
You don't know what I need
Why must I repeat myself
Can't you fuckin' read?
Nice fuckin' accents
Why can't you speak like me
What's that dot on you head,
Do you use it to see??

You always make us wait
You're the ones we hate
You can't communicate
Speak English Or Die
- 14:56 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 22.09.2006.

Novosti od Metallice - Nove slike iz studija

Nakon uspješno odrađene turneje, Metallica je napokon ušla u studio i snimanje novog albuma se nastavlja. Najnovije informacije govore da bi za sada bezimeni album vjerojatno trebao izaći oko šestog mjeseca sljedeće godine. Također se saznalo da je bend za sada napisao oko 14 stvari od kojih se neke neće naći na albumu. Za publiku su do sada odsvirane dvije također bezimene nove pjesme...

Slike:
Slika #1
Slika #2
Slika #3
Slika #4
Slika #5
Slika #6
Slika #7
Slika #8
Slika #9
Slika #10
Slika #11
Slika #12
- 20:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 19.09.2006.

Necu više...

Dosta mi je više, od sada se povlačin iz bilo kakvih radnji vezanih uz bend Terapija d.o.o, pogotovo oko službene stranice. Kako vidin, stranica nema baš puno posjetitelja, a ni članove benda baš ne zanima (neki ne znaju ni koja je adresa). Ja san stranicu mislija otvorit onako čisto iz zabave, da postoji nešto di bi se neko moga informirat o bendu ili tako nešto, ali čini se ništa od toga... Mislija san, kad neko pogleda stranicu, da ne kaže samo "dobro je" ili "ne valja". Mislija san da se to malo prokomentira u guestbooku ili u mene na blogu. Maloprije san pokuša uvest novi prijedlog... Šta je najžalosnije, triba san ga napisat 5 puta da bi se neko udostojia uopće to pročitat...

Ništa... ako neko želi nastavit radit na stranici, ja ću mu dat lozinku i username priko MSNa. Ja se ovoga ostavljan.
- 23:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Live Albumi

Live albumi su jedna odlična stvar. Uvik bi rađe posluša neki live nego best of nekoga benda. Tu se baš vidi koliko bend vridi i znaju li prinit atmosferu studijskih pisama na pozornicu. Posluša san dosta live albuma, i zanimljivih i dosadnih, a tija bi samo malo opisat neke koji su mi ostali u sjećanju:

1. Metallica - Live Shit: Mexico City

Prvi live Metallice je izdan deset godina nakon osnutka benda. Nakon pet studijskih albuma su se napokon sitili izbacit jedan live. I to kakvi live... Set lista je stvarno pogođena kako triba i ima pisama iz svih djelova karijere; Kill 'em All (4), Ride The Lightning (3), Master Of Puppets (3), And Justice For All (3), Black Album (7), obrade (3). Publika se baš lipo čuje i James dosta razgovara s njima. Neizostavno je i njegovo deranje riječi "fuck" i "motherfucker" u skoro svakoj rečenici, ili preko Harvestera kada se sve zaustavi, James pljune, a zatim se pjesma nastavi... Ne znan šta bi više reka o ovome osim da mi je stvarno vrhunski koncert, jedan od najboljih ikad

2. Iron Maiden - Live After Death

Prvi live album ovoga benda. Kako je snimljen '85 godine, sadrži dosta pjesama koje su kasnije dosta rijetko svirane, poput Revelations ili Phantom Of The Opera. Od svih njihovih live albuma, Bruce mi ovde ima najbolji glas, pogotovo kad viče "Scream for me Long Beach", pa se cijela publika zadere...

3. Deep Purple - Made In Japan

Ovaj live album se sastoji od samo 7 pjesama od kojih najkraća traje 7, a najduža 20 minuta. Proglašen je jednim od najboljih live albuma u povijesti rocka. Odsvirani su sami klasici poput Smoke On The Water, Highway Star, Child In Time, itd... Ovaj je live ostao zapamćen i po još nečemu. Tijekom izvedbe pjesme Child In Time se čuo pucanj i kasnije se ispostavilo da je jedna Japanka sebi pucala u glavu u znak protesta protiv ove pjesme...

4. Kreator - Live Kreation

Moj prvi kontakt sa ovim bendom je počea priko ovoga albuma kojega mi je snimija Nino. Sićan se da san ga posluša ciloga bez pristanka. Prve pisme koje su mi ušle u uvo su bile Violent Revolution, Golden Age i Phobia, a poslije su mi i sve ostale postale genijalne. Zadnje tri pisme slušan gotovo konstantno (Golden Age, Flag Of Hate, Tormentor).

5. HammerFall - One Crimson Night

Live za koji san mislija da neće bit ništa specijalno... Ali kad san ga posluša baš san se iznenadija. Odabir pisama i kvaliteta zvuka su bili odlični. Kako su njihove pisme inače Manowarskoga tipa, kad publika i zbor pivaju refrene, to zvuči totalno moćno... Kažen opet, album za koji san mislija da ću poslušat pismu-dvi sad slušan vrlo često.
- 09:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 13.09.2006.

Lagane metal pisme

Evo neke metal balade koje su stvarno vrhunske, a nisu baš poznate među metalcima. Nije sve u brzini, triba znat napisat dobru laganicu. Pisme su vrhunske, totalno melankolične i tužne, taman za neko kišno vrime kad je sve tmurno i mrtvo...

Accept - The King

Helloween - A Tale That Wasn't Right

Judas Priest - Before The Dawn

Manowar - Master Of The Wind

Pa downloadajte koju...
- 22:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #
There's a lady who's sure all that glitters is gold
And she's buying a stairway to heaven
And when she gets there she knows if the stores are closed
With a word she can get what she came for


Woe oh oh oh oh oh
And she's buying a stairway to heaven

There's a sign on the wall but she wants to be sure
And you know sometimes words have two meanings
In the tree by the brook there's a songbird who sings
Sometimes all of our thoughts are misgiven

Woe oh oh oh oh oh
And she's buying a stairway to heaven

There's a feeling I get when I look to the west
And my spirit is crying for leaving
In my thoughts I have seen rings of smoke through the trees
And the voices of those who stand looking

Woe oh oh oh oh oh
And she's buying a stairway to heaven

And it's whispered that soon, if we all call the tune
Then the piper will lead us to reason
And a new day will dawn for those who stand long
And the forest will echo with laughter

And it makes me wonder

If there's a bustle in your hedgerow
Don't be alarmed now
It's just a spring clean for the May Queen

Yes there are two paths you can go by
but in the long run
There's still time to change the road you're on

Your head is humming and it won't go because you don't know
The piper's calling you to join him
Dear lady can't you hear the wind blow and did you know
Your stairway lies on the whispering wind

And as we wind on down the road
Our shadows taller than our souls
There walks a lady we all know
Who shines white light and wants to show
How everything still turns to gold
And if you listen very hard
The tune will come to you at last
When all are one and one is all
To be a rock and not to roll
Woe oh oh oh oh oh

And she's buying a stairway to heaven...
- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.09.2006.

Počeci - kako san ja počeo slušat metal

Dakle, sve je počelo prije 4-5 godina kad sam nešto bezveze prigledava stare očeve cdove. I tako gledan ja i vidin nekoga crnca sa čudnom frizurom kako na pozornici stoji otvorenih usta i svira gitaru. Na korici je pisalo "Jimi Hendrix - Gold". Nije mi tribalo dugo da ubacin cd u discman. Kako je to bija moj prvi kontakt sa rockom, nije mi se odma svidija, posebno onaj čudni crnački vokal. Tako san cd ostavija sa strane...
Nekoliko dana poslije mi je otac doša i reka da bi moga kad uvatin vrimena poslušat "best of cd" od Beatlesa. Prva njihova pisma koja mi se svidila je bila "Yesterday" zato šta je bila lagana. Nakon nekoliko dana me totalno obuzelo. Uz Beatlese san počea slušat i cdove od Rolling Stonesa i Queena. Čak mi se i onaj čudni crnac sa početka posta počeja sviđat. Sićan se jedne scene kad san jedno popodne prisluša cili "best of" Beatlesa bez ijedne pauze, negdi oko 25-26 pisama...


Jedno san se vrime drža na toj muzici, a tek je onda počelo razdoblje metala. Naime, bili jedanput ja i Miro u njega (iako jakić kaže da je bija s nama, a nije) i neman pojma šta smo gledali na kompjuteru, ali smo nekako došli do Ivanovog (mirov brat) foldera sa pismama. Malo smo listali po folderu i vidili da piše "Metallica - Whiskey In The Jar". Kažen ja Miru:
- Metallica, čuja san da je to dobar bend
- (miro odgovara): Neman pojma, ajde pusti

Uglavnom, bija je nekakvi takvi razgovor i poslušali mi pismu. Svidila nam se na prvo slušanje i od tada smo je dosta često slušali. U to vrime se negdi na televiziji počela puštat reklama za koncert Metallice u Zagrebu, a u pozadini svira "Enter Sandman". I nazad mi na kompjuter tražit koja je to pisma. Tamo je bija neki ko best of od Metallice (Exclusive Collection) di smo pritraživali sve pisme dok nismo našli onu sa reklame. Kad smo prvi put upalili Sandmana, reakcije su bile: "ovo je smeće, neka glupa lagana pisma, lagani početak, nije to...". Tek smo poslije skontali da to ipak JE to. Još se sićan da san "Seek & Destroy" prvi put čuja dok smo igrali neku igricu Space Taxi.


Počeli smo tražit još metala i žestokoga zvuka i našli maidene. Meni se nisu izprve svidili. Čak smo se jedno vrime smijali onome "glupome Bruceu" koji ima samo jednu poznatu pismu (Tears Of The Dragon). Normalno, tada nismo znali da je on i u maidenima. Kasnije smo se čudili kako na tri Black Sabbathova albuma lik ima tri različita glasa. Albumi su bili Reunion (Ozzy), Forbidden (Martin) i Dehumanizer (Dio)... Maideni su mi se tek svidili kad san otkrija da je pisma "2 Minutes to Midnight" na GTA - vice cityju...

Slušali su se tada Metallica, Maideni i Black Sabbath najviše... Onda san ja jedan dan nešto čita o black metalu, Mayhemu i njihovome paljenju crkava. Skinija san jednu njihovu pismu, to je ujedino bila i prva black metal pisma koju san ikad čuja: "Buried By Time & Dust". Otkad san je skinija, sluša san je svaki dan, dok je niko drugi nije moga podnit... Opeth san posluša prvi put kad mi je Leonardo Skender iz osnovne posudija neke DVDove od strica. Kad san prvi put upalija i čuja onaj death metal growl vokal, izgasija san isti sekund, sasra san se od onakvoga zvuka i upalija nešto laganije, Helloween. Misec poslije san proba opet poslušat Opeth i ovaj put su mi se svidili. Tako san počeja slušat i njih.
Još jedan bend koji mi se nije svidija odma, a poslije su mi postali odlični: Judas Priest. Ja i Miro smo se uvik čudili kako ista osoba može pivat Breaking The Law i Painkillera...

Thrasha, moga najdražega pravca niko nije ima i samo san zamišlja kako bi mogli zvučat Slayer i Megadeth... Još kad san pročita da je Slayer izda najbolji thrash album ikad; "Reign in Blood", skroz san popizdija jer ih nisan moga nabavit. Sve do dana kad san krenija u srednju. Tu san upozna Ivana Carevića (koji je ove godine okinija razred, nažalost) koji mi je donija "Reign in Blood". Svidilo mi se odma i to san sluša cilo vrime...

Tako se malo po malo počelo skupljat raznih žanrova muzike i doša san do onoga di san danas. Koliko god sluša metal, uvik mi je lipo ponekad pustit Beatlese ili Rolling Stonese. Korijeni... (roots, bloody roots...he,he,he)
- 22:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 08.09.2006.

Cliff Burton - biografija

Clifford Lee Burton je rođen 10.2.1962. godine u Castro Valley, Kalifornija. Ostao je zapamćen kao drugi bassist Metallice i dio "klasične" postave. Njegovi život i djelo su inspirirali mnoge značajne bassiste poput Lesa Claypoola (Primus) ili Johna Myunga (Dream Theater). Poginuo je u autobusnoj nesreći u Švedskoj 1986. godine.


Cliff je rođen u Castro Valleyu u Kaliforniji. Sa šest godina je počeo svirati klavir, a sa 14 godina prvi put uzima bass i svira u lokalnom bendovima. Njegovi roditelji kažu da bi Cliff znao dnevno i po 4 do 6 sati samo svirati kako bi usavršio svoju tehniku. Nakon završetka srednje škole 1980. odlazi na glazbeni fakultet. Jedan od njegovih prijatelja je bio i Jim Martin, osnivač i gitarist Faith No Morea.



1982. godine nakon što je Ron McGovnery napustio bend, Metallica je počela tražiti novog bassistu. Tijekom traženja su otišli na koncert Burtonovog tadašnjeg benda Trauma. Tamo su čuli divlju solažu sa wah-wah efektima. Po pozornici su tražili gitarista, ali ga nisu mogli naći. Samo su u kutu vidjeli bassista koji je svirao ne obazirući se na nikoga. Ta solaža će kasnije postati njegov epski bass instrumental "Anesthesia (Pulling Teeth)".

Nakon upita Jamesa i Larsa da se pridruži bendu, odgovorio je potvrdno uz uvjet da se Metallica preseli na mjesto iz kojega će se kasnije roditi cijela thrash scena. Bay-Area, San Francisco uz koju vežemo mnoga poznata imena thrasha (Exodus, Heathen, Testament, Forbidden...). tako je i bilo.



Za heavy metal, Cliffov stil sviranja je bio unikatan. Od rapidnie "Whiplash", preko melodicnog "Orion" pa do dugih solaža "Anesthesia", sve ih je svirao bez trzalice. Na stil su mu najviše utjecali poznati stariji bassisti poput Lemmyja (Motorhead), Geezera Butlera (Black Sabbath) i Stevea Harrisa (Iron Maiden)


James Hetfield je izjavio da je Cliff u velikoj većini zaslužan za mnoge pjesme i imidž Metallice u ranim danima. Njegova opsjednutost horror piscem H.P.Lovecraftom je rezultirala dvama pjesmama napisanim prema njegovim djelima (The Call Of Ktulu, The Thing That Should Not Be). Bio je obožavatelj horror punk benda The Misfits i svih djela koja je Glenn Danzig napravio nakon napuštanja navedenog benda...


Dok su bili na Europskoj turneji za Master of Puppets, Cliff i Kirk su se svađali oko zadnjeg mjesta u autobusu. Pobjednik je odlučen izvlačenjem karata. Cliff je izvukao asa Pika i dobio mjesto. Dok su se vozili, Cliff je spavao... Odjednom je autobus odletio sa ceste i pao u provaliju sa strane. Cliff je ispao kroz prozor i autobus je pao po njemu. Bio je ozlijeđen, ali živ. Kada su došli vatrogasci i podigli autobus dizalicom, pukla je sajla i autobus je još jednom pao po Cliffu. To je bio kraj. Cliff je kremiran i njegov je pepeo posut po mjestima na koja je volio izlaziti. Na dan Cliffovog kremiranja, ostatak Metallice je zadnji put odsvirao Burtonovu skladbu "Orion". Tek su je ove godine počeli svirati opet u slavu na 20 godina Master of Puppets albuma i u čast Cliffa Burtona.

James Hetfield: "...tada nam je prišao meneđer i rekao da se ostatak benda skupi pokraj autobusa. Tada sam povikao: Bend! Nema više benda! Sada su samo tri čovjeka!"

Kirk Hammett: "Te sam noći vidio Jamesa u njegovoj sobi kako se mrtav pijan dere sa balkona: Cliff, where are you??? Tek tada sam shvatio da se Cliff više nikada neće vratiti"



U sjećanje na poginulog bassistu Metallica je na sljedećem albumu skoro totalno isključila bass linije te je snimljen instrumental "To Live Is To Die" sastavljen od neupotrebljenih Cliffovih riffova. Pjesmu koju pred kraj pjesme izrecitira James je također napisao Burton.
Još jedna pjesma je napisana u sjećanje na Cliffa. Dave Mustaine iz Megadetha, inače bivši gitarist Metallice, kada je čuo što se dogodilo, zaplakao, uzeo akustičnu gitaru i napisao pjesmu... Iako se riječi ne odnose izravno na Cliffa, pjesma je inspirirana njegovom smrću...

CLIFFORD LEE BURTON 10.2.1962. - 27.9.1986.
- 23:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.09.2006.

NENORMALNA BRZINA

Ovo san kad-tad mora stavit, post o jednome od najbržih bendova koje san ikad posluša. Britanski DragonForce sviraju extremni power metal sa melodičnim refrenima i stvarno bolesno brzim solažama na gitari i na klavijaturama...

Kirk Hammett je reka za njihovoga gitarista da svira ko Yngwie Malmsteen na steroidima. Dovoljno.
Ipak, muzika govori najbolje za sebe, pa evo jedne njihove pjesme, sa zadnjega albuma "Inhuman Rampage" koji je izaša ove godine i pokupija odlične kritike... Ozbiljno preporučan da skinete ponuđenu pismu:

DragonForce - Through The Fire And Flames
(uploadano u rapidshareu, pjesma ima oko 7 mb)
- 22:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 01.09.2006.

1986

1986… Po mom mišljenju, najbolja godina za thrash metal. Ove su godine izdani neki klasici koji su u mnogočemu promijenili povijest ovoga pravca metala. Evo nabrojat ću samo neke od njih:

METALLICA – Master Of Puppets
Vjerojatno najbolji i najpoznatiji album iz stare ere benda. Također je to i zadnji album sa preminulim Cliffom Burtonom. Sastoji se od šest žestokih pjesama, jedne lagane i jednog instrumentala. Ove ga je godine Metallica za 20 godišnjicu albuma na turneji svirala cijeloga. Pjesme poput Master of Puppets ili Battery su na set-listama otkad je album izašao.

MEGADETH – Peace Sells… …But Who's Buying?
Jedan od najboljih albuma benda predvođenog Daveom Mustaineom. Vjerojatno je najzanimljivija naslovna pjesma koja govori o političkim problemima u svijetu. Povezanost pjesme se vidi i na korici albuma gdje se nalazi razoreni toranj UN-a poslije rata…

SLAYER – Reign In Blood
Po mnogima najbolji thrash metal album svih vremena. Brutalni, brzi riffovi, kratke pjesme i razarajući vokal Toma Araye karakteriziraju ovo izdanje. Na albumu se nalaze vjerojatno dvije najveće himne Slayera: Angel Of Death i Raining Blood

DARK ANGEL – Darkness Descends
Također jedan od najbrutalnijih thrash albuma ikada je drugo izdanje američkog Dark Angela. Slično kao i na Reign in Bloodu, album karakteriziraju brzi i brutalni riffovi, kaotično bubnjanje i vrišteći vokali…

FLOTSAM & JETSAM - Doomsday For The Deceiver
Ništa drugo ne treba reći nego vrlo dobar thrash album. U ovom je bendu svoje stvaralačke sposobnosti pokazao Jason Newstead koji je bio vjerojatno mnogo poznatiji kao bassist Metallice.

NUCLEAR ASSAULT – Game Over
Prvi album ovoga američkog sastava kojega je osnovao originalni bassist legendarnog Anthraxa.

ANGEL DUST – Into The Dark Past
Prvi album ovog njemačkog sastava je ujedino i njihov jedini thrash album (kasnije se okreću power metalu). Ovo ipak nije čisti thrash, već na nekim mjestima graniči sa speedom. Pjesme kao što su Gambler i Legions of Destruction bi svakome tko sluša thrash trebale biti poznate.

DESTRUCTION – Mad Butcher EP
Najveća himna ovog njemačkog benda je zasigurno Mad Butcher koja se svih ovih godina još uvijek izvodi na svakom njihovom koncertu.

KREATOR – Pleasure To Kill
Jedan od tri albuma koji čine ''nesveto trojstvo thrasha'' (zajedno sa Reign in Blood i Darkness Descends) je čisto remek-djelo njemačkog thrasha. Drugi Kreatorov album sadrži vjerojatno njihove najpoznatije pjesme kao što su Pleasure to Kill, Under the Guillotine ili Riot of Violence koju pjeva bubnjar Ventor.

SODOM – Obsessed With Cruelity
Sotonistički thrash metal kojemu je najveći uzor britanski black-thrash metal bend Venom. Ne treba ni napominjati da se ovdje radi o dosta žešćoj varijanti gore spomenutih.

HOLY MOSES – Queen Of Siam
Prvi, ali ne i najpoznatiji album vjerojatno jedinog thrash benda sa ženskim vokalom…

…Dakle, ove godine su izdani neki od klasika thrasha, dok sljedeće godine (1987.) također izlaze neki legendarni albumi poput Anthraxovog – Among The Living ili Testamentovog – The Legacy, ali o tome u nekom od sljedećih postova…
- 21:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.