XSENA

utorak, 22.11.2011.

FARMAKOLOGIJA

FARMAKOLOGIJA

Farmakologija je nauka o lijekovima.
U širem smislu to je nauka koja proučava sve što je u vezi sa stranim tvaarima koja se primjenjuju u svrhu liječenja.

KLINIKA FARMAKOLOGIJA je specijalnost znanstvenog proučavanja djelovanja lijekova na čovjeka.

FARMACIJA je znanost i struka koja se bavi pripremom i izradom lijekova

ALOPATIJA - suprotno se liječi suprotnimGiegoriy (1735-1821)
• puštanje krvi
• emetici
• purgativi

HOMEOPATIJA - slično se liječi sličnimHahnemann (1755-1843)
Učinak lijekova povećava se njihovim razrijeđenjem.


POVIJEST MODERNE FARMAKOLOGIJE


• HIPOKRAT (460-355. B. C.) - PRIMUM NON NOCERE - Ponekad je dobar lijek kad se ne uzme ništa!

• PARACELSUS (1493-1541) - Sve je otrov i ništa nije bezazleno, samo o doziranju ovisi da li je nešto otrovno ili nije!

• OSLER (1865) - Čovjek ima urođenu težnju za uzimanjem lijekova. To je jedno od
obilježja koje čovjeka razlikuje od životinje.

PRVI FARMAKOLOŠKI LABORATORIJ
osnovan je 1846. godine u Dorpatu (Estonija). Rudolf Buckheim ustanovljuje farmakologiju kao eksperimentalnu struku, nasuprot dotadašnjoj praksi prenošenja
iskustva. U Hrvatskoj je prvi farmakološki laboratorij osnovan 1919. godine na Šalati.


MODERNA KLINIKA FARMAKOLOGIJA

Claude Bernard (1865) - Moral ne zabranjuje provođenje pokusa na susjedima ili na nama samima. Zabranjeni su samo oni pokusi koji mogu naškoditi.Thomas Lewis (1934) - Principi kliničkog ispitivanja lijekova - rano kliničko ispitivanje kinidina.
Harry Gold (1952) - Čovjek je prikladna studija čovječanstva

Klinička medicina + farmakologija = klinička Farmakologija

FARMAKOKINETIKA
- proučava kako se lijek ponaša u organizmu od mjesta primjene do izlučivanja
- aplikacija ,distribucija ,biotransformacija,eliminacija.

FARMAKODINAMIKA
• proučava mehanizam djelovanja lijekova; kako lijek utječe na funkcije organizma,
pojačavanje ili supresija, poboljšanje bolesti, doze, nuspojave

FARMAKOTERAPIJA - primjenafarmakoloških spoznaja u medicinskoj praksi

FARMAKOGRAFIJA (receptura) – propisivanje lijekova

TOKSIKOLOGIJA - znanost o interakciji tvari i čovjeka

FARMAKOPEJA - propisi o sastavu, svojstvima, postupcima za ispitivanje čistoće, čuvanju lijekova

OFICINALNI LIJEKOVI - farmakopejski
MAGISTRALNI LIJEKOVI - ljekarnički
OPSOLENTNI LIJEKOVI – zastarjeli
LEGISLATIVA - zakoni i propisi koji su obvezatni za liječnika i farmaceuta, a
osiguravaju pravilnu primjenu i postupak s lijekovima, u cilju sprečavanja štetnog
utjecaja na ljude.
.
LIJEKOVI

Lijek = jest svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija farmakološkim, imunološkim ili metaboličkim djelovanjem ili postavljanja medicinske dijagnoze.

1.Gotovi lijekovi - proizvodi koji se stavljaju u promet pod nazivom odabranim od proizvođača - lijek koji je industrijski proizveden,
• Imunološki lijekovi - cjepiva, serumi, alergeni, antigeni
• Radioaktivni lijekovi
• Lijekovi visoke tehnologije/biotehnologije
• Lijekovi iz ljudske krvi ili plazme - albumin, faktori zgrušavanja
• Prirodni lijekovi

2. Lijekovi s vitaminima, odnosno mineralima
• Tvari kemijskog, mineralnog, biljnog, ţivotinjskog ili ljudskog podrijetla koje se
koriste za proizvodnju lijekova
• Magistralni pripravci - pripremaju se u ljekarni prema liječničkom receptu za
specifičnog (pojedinačnog) bolesnika
• Galenski pripravci - izrađuju se u ljekarnama do 100 dnevno, prema postupku
opisanom u farmakopeji
• Krv i krvni sastojci

3. Prirodni lijekovi – Biljni je svijet golemo spremište aktivnih kemijskih tvari, od kojih se jedna četvrtina dobiva izravno iz biljaka.
(Upozorenje: uzimajte samo jedan od sljedećih pripravaka).
* Majčina dušica (Thymus serpyllum) - pripravite oparak od jedne vrećice u šalici kipuće vode. Ostavite da odstoji 5 minuta pa procijedite. Pijte tri šalice na dan.
* Eukaliptus – uzimajte 4-10 g na dan u kapsulama ili kao oparak.
* Bršljan (Hedera helix) – pripravite oparak od jedne vrećice u 200 ml kipuće vode. Ostavite da odstoji pet minuta. Uzimajte 1 do 2 šalice na dan za vrijeme obroka.
- ulje, kukuruzna svila, sok – infuzija ,domaći sirup protiv kašlja,


PODRIJETLO LIJEKOVA = Izvori lijekovitih tvari su

• Mineralno - jod, talk,…
• životinjsko - inzulin, antitoksin,…
• Biljno - brokula,…
• Kemijska sinteza - acetilsalicilna kiselina, vitamin C,…
• Semisintetski lijekovi - prirodne ljekovite tvari koje se dodatno prerađuju

Ljekovita sredstva mogu biti : 1. prirodna
2. sintetska
3. polusintetska

1.Prirodne sirovine = za pripremanje lijekova nazivaju se DROGE koje mogu biti
= Mineralne
= Biljne
= Životinjske

2. Sintetske sirovine = sintetska ljekovita sredstva su ona koja se dobivaju
kemijskom sintezom

3. Semisintetska = su ona od kojih je početna supstanca prirodna tvar kojoj se
kemijski izmijeni građa.


4. Organske prirodne ljekovite tvari - nalaze se u biljkama i životinjama, a nazivaju se više prema biološkim, nego kemijskim svojstvima

• Alkaloidi - bazične tvari koje sadrže dušik
• Glikozidi - spojevi različitih šećera
• Saponini - glikozidi koji se pjene u vodi
• Masti i masna ulja - esteri masnih kiselina (ricinus)
• Eterična ulja - lako hlapljivi spojevi specifičnog mirisa
• Treslovine i tanini - adstringensi
• Gorke tvari (amara) - ksilostein, vrlo otrovan (pospješuje probavu)
• Sluzi - viskozne tekućine (macerat sljezovog korijena)
• Antibiotici - proizvodi mikroorganizama koji djeluju inhibitorno na rast drugih mikroorganizama


NAZIVI LIJEKOVA

Najstariji su povijesni nazivi = Prema nazivu mogu biti :

1. DROGE ( TRADICIONALNI NAZIVI )= koje služe kao ljekovito sredstvo
= Morfij, Ricinus,Talk

2. KEMIJSKI NAZIVI = imaju one koje imaju kemijsku građu
= askorbinska kiselina

3. TVORNIČKI NAZIVI = ZAŠTIĆENA IMENA ( SUMAMED – Azitromicin )

4. Generički nazivi (INN) = izonijazid (izonikotinska kiselina hidrazid)

5. Postoje lijekovi koji su isti ,ali prave ih druge tvornice i prodaju pod drugim imenima ( Hipocil , Anicil )


DJELOVANJE I PRIMJENA LIJEKOVA


DJELOVANJE
Lokalno Opće
Primjena Primjena
Lokalno Enteralno Parenteralno
- na kožu
- na sluznicu - peroralno - direktno u krvni optok
- direktno u tkivo - inhalacija
(npr. zglob) - rektalna klizma - pod kožu
- direktno u krvnu - na sluznicu
žilu (npr. - na kožu
koronarografija)

Može biti lokalno,opće i resorptivno.

1. LOKALNO = daje se na mjesto povreda i djeluje samo na njega

2. OPĆE = uzima se preko usta – per.os. ( BIOLOŠKA RASPOLOŢIVOST nakon

peroralne primjene označava postotak lijeka koji dospije u opću cirkulaciju i
raspoloživ je za farmakološko djelovanje.) ili se aplicira putem injekcija – parenteralno i može biti i.v. ,i.m. , s.c.

3. RESORPTIVNO = proces prodiranja neke tvari u krvotok sa bilo kojeg mijesta .Ovija se kroz stijenke krvnih žila i dovršena je kada lijek dospije u krv.

= Uvijeti Resorpcije su : 1. Topivost lijeka
2. Dovoljna koncentracija lijeka
3. Brzina kretanja lijeka ovisi o cirkulaciji
4. Veličina površine preko koje se odvija resorpcija
5. Prolaz lijeka kroz stanične membrane

DISTRIBUCIJA ILI RASPROSTIRANJE LIJEKA

Stanične se membrane sastoje od lipida i proteina.Stanična je membrana selektivno
propusna; voda i neke druge molekule mogu brzo proći kroz nju, a drugih je prolaz ograničen ili spriječen.
Putem krvi lijek dospijeva do organa ,tj.prvo do najbolje prokrvljenih,a zatim i do slabije prokrvljenih.Kada lijek dospije u organizam pada koncentracija krvi i lijek se prvo vraća u krv i postepeno dolazi do eliminacije i traje nekoliko sati.Lijekovi se uglavnom izlučuju preko bubrega (glomerularna filtracija – tubularna sekrecija ).
Plinoviti i lako isparljivi lijekovi se izlučuju preko pluća,a ostali putem eliminacije u probavni trakt, kožu, sluznice, žlijezde slinovnice, mliječne žlijezde.

Postoje 3 osnovna značenja načina djelovanja lijeka :
1. STIMULACIJA = poticanje aktivnosti tkiva
2. DEPRESIJA = smanjenje aktivnosti tkiva
3. IRITACIJA = predstavlja oštećenje tkiva i izazivanje upalnog procesa.


Neželjena i štetna djelovanja lijekova

NUSPOJAVA = je štetno neželjenodjelovanje lijeka primjenjenog u uobičajenoj dozi

OTROVANJE = se pojavljuje kad je doza na mjestu djelovanja dovoljno velika.

Otrovanje a) prevelika doza
b) hiperreaktivnost

• Genetski poremećaji (idiosinkrazija) = urođena preosjetljivost na lijekove
• Karcinogenost, teratogenost, mutagenost
• Alergije = alergijska preosjetljivost ili STEČENA
• Nezrelost organizma
• Posredne štetne reakcije (npr. poremećaj crijevne flore)
Ovisnost o lijekovima koja može biti psihička i fizička.


ALERGIJSKA REAKCIJA = SUŠTINE

Alergija je nepravilno funkcioniranje imunog sistema.Organizam alergične osobe burno reagira na neke tvari iz našeg prirodnog okruženja, koje inače nisu štetne. Takve tvari se nazivaju "alergenima".Reakcija na alergene obično stvara upalu, koja uzrokuje različite simptome, kao što je peludna groznica, ekcem, astma i mnoge druge.

1. ALERGENI SU = tvari koje mogu izazvati alergiju ,ali inače nisu štetni za čovjeka.Najčešći su alergeni kućna prašina, grinje ,pelud ,perje ,hrana ( kikiriki,jaja,soja,kravlje mlijeko,plodovi mora ) ,mečke i druge životinje ( psi,konji,zečevi,svinje ) ,ubodi insekata ,lijekov ( zbog prevelikih prijašnjih doza.
Prenose se : = zrakom ( grinje,dlaka,pelud, pljesni )Udisanje takvog alergena ili dodir izaziva osip,naticanje očiju, peludnu groznicu ili astmu .
= prehrambeni alergeni unose se hranom i mogu izazvati lokalnu
i opću alergijsku reakciju – ASFIKSIJU ili anafilaksiju.

2. DRUGI ALERGENI = Otrovi insekata – pčela,osa,komaraca, ulazi u tijelo kroz ubrizgavanje,a otrov je svakog insekta drugačiji.Mogu izazvati lokalnu alergijsku reakciju,koja ponekada traje nekoliko dana ili opću izravnu reakciju.Mogu izazvati i anafilaksiju ( otrov je ubrizgan direktno u krv i reakcija može biti brza.

3. LIJEKOVI = klasični i biljni mogu izazvati alergijske reakcije,a najčešći je alergen Penicilin.

4. KOD UROĐENIH ALERGIJA = astma,alergijski rinitis,stafilokokna pneumonija ,medikamentozna alergija – neke dovode do fatalnog izraza..

A ) KVINKEOV EDEM = oteklina laringsa,jezika ( linguae) , očnih kapaka ,
nelječenje dovodi do smrti


B ) PSIHOLOŠKO DJELOVANJE = prekid davanja nekoga lijeka i alergija na
Sedative

C) SEDATIVI = Sedativi koji se najčešće prepisuju su Apaurin, Lexaurin, Praxiten, Diazepam, Valium, Loram, Xanax. Uzimaju se oralno ili se injektiraju - za liječenje tjeskobe, anksioznosti i nesanice. Oni mijenjaju mentalnu aktivnost, djeluju smirujuće ,oni stvaraju ovisnost i kada se zloupotrijebe mogu postati opasani po zdravlje .Osobe koje uzimaju sedative više od nekoliko mjeseci mogu postati ovisni o njima (tabletomanija), mogu postati i depresivni i agresivni. Kada pokušaju prestati s uzimanjem, mogu trpjeti neugodne simptome odvikavanja (apstinencijska kriza) kao što su nemir, nesanica, napadi panike, povraćanje, kostobolja pa čak i jaki mišićni grčevi.

D) FIZIČKA OVISNOST = Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima (sindrom ustezanja ili apstinencijski sindrom) pri prekidu uzimanja sredstva ovisnosti .

Ansilan – ne dovodi do fizičke ovisnosti i nema djelovanja
Alkohol i anksiolitično-sedativni lijekovi uzrokuju alkoholno - sedativni tip ovisnosti
Alkohol djeluje i teratogeno – uzrokuje «fetalni alkoholni sindrom» praćen poremećajima u nervnom sustavu.

E) PSIHIČKA OVISNOST = Psihička ovisnost je stanje pri kojem sredstvo ovisnosti uzrokuje osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi stvaranja ugode ili radi izbjegavanja neugode.

Nikotin – Pušenje dovodi dp psihičke ovisnosti. Duhanski dim sadrži vrlo veliki broj različitih tvari od kojih najvažniji farmakološki učinak ima nikotin. To je jedna od najotrovnijih tvari ( smrtonosna doza za odrasle je oko 60 mg). Iz jedne se cigarete apsorbira 1-2 mg nikotina. Duhan je jedna od najbizarnijih droga:

Droge su psihoaktivne tvari ili smjese tvari,koje djeluju na centralni živčani sustav i izazivaju promjene u doživljavanju i ponašanju.

Opojne droge se definiraju kao tvari koje:-imaju psihoaktivni učinak i čije djelovanje može smanjiti osjet boli, utjecati na stanje budnosti i izazvati halucinacije ili smetnje u motoričkim funkcijama, mišljenju, ponašanju, zapažanju ili raspoloženju - pri kontinuiranoj upotrebi potiču razvoj ovisnosti -dugoročno uzrokuju i druge zdravstvene te socijalne probleme.

F) Andol ili Analgin = Glavni sastojak Andola® je acetilsalicilatna kiselina (ASK), lijek duge prošlosti. Još su Starim Rimljanima bili poznati učinci sličnih tvari iz prirode (salicin, koji se nalazi u prahu vrbine kore), koje su uzimali protiv povišene temperature. Dodatak puferske supstancije mu omogućuje brže djelovanje i sigurniji je za želudac. Analgin sadržava metamizol, snažan pirazolonski nesteroidni protuupalni lijek s analgetičkim i antipiretičkim djelovanjem. Učinak ostvaruje kočenjem sinteze prostaglandina blokiranjem enzima ciklooksigenaze, te depresivnim djelovanjem na središte za bol i na hipotalamičko središte za termoregulaciju. Njihova dugotrajna uporaba može dovesti do smrtnih ishoda,pogotovo kod antibiotika.
G) Penicilin ili Penbritin = Penicilin je ˛-laktamni antibiotik korišten u liječenju i uništavanju bakterija u mnogim organizmima. Naziv "penicilin" može se odnositi na mnogobrojne varijante penicilina, ili na grupu antibiotika koji se dobivaju iz penicilina. Penicilin se dobiva od zelene plijesni kistca (Penicillium chrysogenum).
Molekularna formula penicilina je R-C9H11N2O4S, gdje je R dio promjenjivog lanca.
Penicilin je prvi otkrio francuski student medicine Ernest Duchesne 1896. godine, no u svoju današnju široku uporabu ušao je tek poslije istraživanja Alexandera Fleminga 1928. godine.Izazivaju alegrije,a potpuno je izolira 1940.god.Uvođenjem Penicilina započinje ERA ANTIBIOTIKA.

Penicilin = Metaciklini ili Vibracini,Ceporex = sami ne izazivaju alergije,pomješani s drugil lijekovima ili nekim drogama mogu dovesti do smrtnog ishoda.
Omidrox = je antibiotik, sirup za djecu – jedan od najukusnijih i najskupljih lijekova

ANTISEPTICI

Antisepsa je sprečavanje rasta i razmnožavanja mikroorganizama.

1. Detergencije = sastoje se od 2 grupe – Anionska
– Kationska
a) Anionska skupina = obuhvaća sredstva koja nazivamo Sapunima,a razlikujemo natrijev i kalijev sapun – koriste se u medicini za pranje ruku prije kirurškog zahvata ,a zovu se zato što je aktivni dio molekule – ANIPN.
Šake se peru od prstiju prema laktu a voda se cijedi niz lakat,a ne niz prste.
b) Kationska skupina = Djelotvornija je od Anionske i jači je antiseptik.Upotrebaljava se kao antiseptik kože ,sluznica i za dezinfekciju instrumenata.
c)
2. Derivati Fenola = Fenol i Krezol se rijetko upotrebljavaju.(
Parakrezol,Ortometar ).Upotrebljavaju se za dezinfekciju prostorija i
predmeta.

3. Alkohol i Kiselina = Alkohol kao kožni antiseptik upotrebljava se samo u
koncentraciji od 70 % .Od kiselina najčešće se upotrebljavaju 3% Borna
kiselina i Salicilna kiselina.

4. Sredstva koja oksidiraju = To su Vodikov – Peroksid,koji se upotrebljava za čišćenje gnojnih rana i Kalijev – Permaganat.

5. Amonijak =Otopine amonijaka (10% po težini) koriste se kao kućna sredstva za čišćenje, posebno za čišćenje stakla. Ove su otopine iritantne za oči i mukozne membrane (dišni i probavni sustav), i u manjoj mjeri za kožu. Otopine amonijaka nikada se ne smiju miješati s proizvodima koji sadrže klor ili s jakim oksidantima, kao što je varikina, jer se stvara mnoštvo toksičnih ikancerogenih spojeva kao što su kloramin, hidrazin i klor.

6. Halogeni elementi = Jod u obliku vodene otopine upotrebljava se za dezinfekciju kože ,sluznica ,rana.Klor se koristi za dezinfekciju vode

7. Teški metali = su spojevi žive,srebra, cinka i bakra.

KEMOTERAPIJA

KEMOTERAPIJA – je liječenje raka ( uništavanje mikroorganizama u živom organizmu) kemijskim sredstvima koja uništavaju zloćudne stanice.

Kemoterapija je primjena lijekova, najčešće intravenozno nakon operativnog zahvata, u svrhu uništavanja stanica tumora. Najveći broj danas primjenjivanih takvih lijekova nisu tumorski selektivni već uništavaju i zdrava tkiva u tijelu. Oni se primijenjuju u ciklusima, tako možemo govoriti o 4 ili 6 ili više ciklusa kemoterapije prema shemi koju određuje liječnički. Oni izazivaju određene nuspojave kao mučninu, povraćanje, gubitak apetita nakon više ciklusa i malaksalost.

Ti se lijekovi česo nazivaju Citostatici, citotoksični, Antitumorski, Antineoplastični lijekoci.Rast zloćudne stanice se tim liječenjem kontrolira kemijskim putem.

Osnivač kemoterapije je njemački istraživač Paul Erlich ( 1854 – 1915).A prvo moderno kemoterapijsko sredstvo dolazi u uporabu 1943.god u liječenju Hodginove bolesti, a bio je to bojni otrov – plikavac.
Kemoterapijska sredstva djeluju na 2 osnovna značenja :

1. Mikrobicidno djelovanje = ubijanje mikroorganizama
2. Mikrobiostatsko djelovanje = spreječavanje razmnožavanja i rasta mikroorganizama

U izboru citostatika važno je nekoliko faktora : vrsta zloćudnog tumora, utjecaj na normalne tjelesne funkcije, opće stanje bolesnika,

Koliko će se dugo i često primjenjivati kemoterapija ovisi o : vrsti raka, ciljevima liječenja, citostaticima koji se primjenjuju i popratnim pojavama.

Prije početka kemoterapije provjerava se tjelesna težina i visina, da bi se izračunala točna doza lijeka.

Kemoterapeutici - dermatici - Sulfonamidi
- Sulfadiazin-srebro
- Antivirotici
- Aciklovir
- Ostali kemoterapeutici
- Metronidazol

ANTIBIOTICI

Antibiotici su farmakološki agensi koji mogu potpuno uništiti patogene mikroorganizme ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje bez pričinjavanja značajnije štete organizmu domaćinu.

Sulfonamidi = derivati sulfatne kiseline ( djeluju samo bakterostatski i primjenjuju se najčešće per.os. a mogu i lokalno u obliku kapi za uši i oči.
Sulfonamidi su = Sinersul,Batrin,Plisulfan,Sulfa – sol ( kapi za oči )
Antibiotici = Penicilini su antibiotici koji se dobiju iz filtrata kulture plijesni,a razlikujemo prirodne ,semisintetske.

1. Prirodni antibiotici su = Kristalni
= Depopenicilini
U malim dozama djeluje bakteriostatski, a u velikim baktericidno.Primjenjuje se
uglavnom putem i.m. injekcija.

2. Depopenicilini su = penicilini sa produženim djelovanjem, Extencilin – a primjenjuju se u profilaktične svrhe, da se spriječi pojava recidiva.( ponovno javljanje neke bolesti ), a to su bolesti koje izaziva B – hemolitički streptokok ( Scharlatina, Reumatska groznica ,Glomerulonefritis ).Posljedice reumatske groznice su – jedino se Penicilin upotrebljava za tu bolest. Poslije preležane bolesti dobiva se svakih 14 – 21 dan.

3. Semisintetski penicilini = djeluju slabije od prirodnih ali su otporniji na kiseline i encime koji razgrađuju penicilin i imaju širi spektar djelovanja.Daju se per.os. ( Penbritin, Pentrexil, Amoxil).Bakterije stafilokoka su otporne ili rezistentne na penicilin u potpunosti izlučuju enzim koji se naziva PENICILINAZA – koja ga razgrađuje = Ospen, Penopen.

4. Drugu skupinu antibiotika predstavljaju – Cefalo – sporini , imaju sličan spektar djelovanja Penicilina.Nisu osjetljivi na Penicilinazu.Alergijske funkcije su rijetke – Ceporeks,Omidrox, Tolycar – koji se primjenjuju samo u obliku
injekcija.
5. Antibiotici – Tetraciklini = upotrebljavaju se kod onih infekcija kod kojih Penicilin ne djeluje. Nedaju se maloj djeci jer mogu izazvati tamno oboljenje zubi,

Metaciklin – Rondomicin , Geomicin ,Vibramicin
6. Makrolidi = Predstavnik je Eritromicin = upotrebljava se kod bolesnika
alergičnih na Penicilin.Mogu se primjenjivati per.os. i parenteralno.


SPECIFIČNI KEMO –TERAPEUTICI

To su kemoterapijska sredstva koja se koriste smo za liječenje određene grupe srodnih bolesti.

1. ANTITUBERKULITICI = kod terapije TBC – ea. S obzirom da je uzročnik TBC
– ea vrlo otporan,primjenjuju se kombinacija više sredstava. Uzročnik je bacil TBC – ea = Kohov Bacil.

2. BIOKEMIJSKA SREDSTVA su = Izomijabid, Para – Ammino –Salicilna kiselina = PAS , Etan – Butan , Ryfamicin – antibiotik F imactan kapsula , Streptomicin – prije se upotrebljavao.

3. KEMOTERAPIJSKA SREDSTVA = Protiv uzročnika mokraćnih infekcija.
Uzročnici su bakterije Escherithye Colli i bakterije iz roda Proteusa –
uroantiseptici,a to su Nitrofurantoin , Bademova kiselina , Nalidiksna
kiselina.Ta sredstva djeluju samo na mokraćne kanale pa se u terapiji koriste
samo onda ako se izolira uzročnik infekcije. Uzročnik se određuje pomoću
Antibiograma – ABG. Za ciljanu kauzalnu terapiju.
Uroantiseptici su : Palia , Levantin ˝ , Pet – Noctl Euragin.

4. Kemoterapijska sredstva protiv Spiroheta = to su bakterije u obliku spirale ,a najznačajniji predstavnik je TREPONEMAPALLIDUM .Ona je uzročnik

5. bolesti koja se naziva SIFILIS ili LUES .U terapiji se primjenjuje isključivo antibiotici, a od njih Penicilin, Eritromicin ,dodaju se i tetraciklini.

6. Kemoterapijska sredstva protiv gljivičnih oboljenja = Mikoze – mogu biti lokalne i površinske koje mogu zahvatiti kožu,sluznicu,kose,nokte.Mogu biti duboke ili generalizirane, sistematske koje najčešće završavaju letalno.Karakteristike mikoza su da se sporo liječe i da su dugotrajne i javljaju se kada su oslabljene imunobiološke strukture organizma.

7. Sredstva za liječenje su = Grizeofugin – daje se per.os., Nistatin – antibiotik koji se primjenjuje lokalno u obliku masti ili praška , Antifungicidi – djeluju na bakterije ,a eventualno na gljivice , Virusima nema lijeka.


ANTIHELMINTICI

Mnogi ljudi su nosioci helminta (crva) jedne ili druge vrste. U nekim slučajevima, ove infekcije stvaraju samo neprijatno osećanje i ne izazivaju teže zdravstvene poremećaje, kao što je to slučaj sa malom dečijom glistom. Druge infestacije, kao što su šistozomijaza ili ankilostomijaza, mogu dovesti do ozbiljnih tegoba.

Antihelmintici su lijekovi kojima se nastoji odstraniti crijevne parazite, HELMINTI i dijele se u dve grupe :

1. Lijekovi protiv trakavica a to su : Svinjska
Goveđa
Riblja

One žive u trbuhu,tijelu i tankom crijevu domaćina. Do infekcija dolazi unošenjem Larvi putem nedovoljno termički obrađenog mesa. Daju se per.os. na prazan želudac – ljekove. Djelovanje počinje odmah nakon 1 sat – odstranjuju se operativnim putem a nikada lijekovima .

Najvažniji primeri crva koji žive u crevnom traktu domaćina su:

• pljosnati crvi (cestode) - Taenia saginata, Taenia solium, Hymenolepis nana, Diphyllobothrium latum.
• intestinalni valjkasti crvi (nematode) – Ascaris lumbricoides, Enterobius vermicularis, Trichuris trichiura, Strongyloides stercoralis, Necator americanus, Ankylostoma duodenale.
2. Lijekovi protiv glista ,a to su : Čovijek
Životinja

Čovijek se zarazi jajašcima iz zemlje ili zagađene hrane.Lijekovi djeluju tako da paraliziraju mišićne parazite , pa se oni nemogu zadržati na zidu tankog crijeva iizbacuje se van – Vermox , u obliku tableta i sirupa za dijecu – Thelmin.
Najvažniji primeri crva koji žive u tkivima domaćina su:
• nematode ili metilji – Schistosoma haematobium, Schistosoma mansoni, Schistosoma japonicum.
• tkivni valjkasti crvi – Trichinella spiralis, Dracunculus medinensis, Wuchereria bancrofti, Loa loa, Onchocerca volvulus, Brugia malayi.
• hidatidni pljosnati crv – Echinococcus species

CITOSTATICI

Citostatici su lijekovi kojima se postiže privremeni zastoj u rastu i razmnožavanju malignih stanica.Pogađaju prvenstveno maligne stanice ,jer se one najintenzivnije dijele ,ali pogađaju i normalne stanice. Najviše se koriste kod malignih bolesti krvi , a to su Leukemija ili Leukoza - rak krvi. Hočkinova bolest – rak limfnih žlijezda . Oni se kombiniraju sa zračenjem i kirurškim terapijama. S obzirom na način djelovanja dijele se u 3 grupe ili skupine: 1. ANTIMETABOLITI
2. STEROIDNI HORMONI
3. OSTALE SUPSTANCE

1. ANTIMETABOLITI = djeluju tako da sprječavaju sintezu nukleinskih kiselina – RNK – DNK .

2. STEROIDNI HORMONI = hormoni kore nadbubrežne žlijezde ,upotrebljavaju se u terapiji tumora organa ili onih tkiva čij je rast ovisan o hormonima.

3. OSTALE SUPSTANCE = spadaju neki antibiotici i encemi.


OPĆI ANESTETICI

Anestezija znači gubitak svih vrsta osjeta.Opća anestezija je reverzibilna paraliza središnjeg živčanog sustava i nemože se postići bez gubitka svijesti.

Dijeli se na 4 dijel :
1. I stadij = svijest je očuvana, postoji djelomična ANALGEZIJA - gubitak osjeta za bol = ovaj stadij završava gubitkom svijesti.
2. II stadij = faza uzbuđivanja – disanje i puls su ubrzani, a zjenice proširene
3. III stadij = postepeno nastaju refleksi i dolazi do relaksacije muskulature.Zadnji je stadij koji dovodi do operativnog zahvata
4. IV stadij = dolazi do paralize centra za disanje što dovodi do smrti.Taj je stadij samo stadij komplikacija.

Opći anestetici se dijelae na :

1. INHALACIJSKI OPĆI ANESTETICI = ne udišu se čisti nego pomiješani sa zrakom ili 02. Mogu biti tekući ili plinoviti .

Tekući su : oni koji su tekući pri sobnoj temperaturi.Najstariji su od njih Etilni Eteri koji se resorbira i odstranjuje preko pluća.Jači od njega je Vinilni eter, a u ranije vrijeme najčešće se upotrebljavao HALOTAN.

Od plinovitih : najčešće se upotrebljava Dušični Oxidul, Ciklopropan.

2. NEINHALACIJSKI OPĆI ANESTETICI = upotrebljavaju se i.v. ,ili rektalno.Za i.v. primjenu najviše se upotrebljavaju Barbiturati.

SEDATIVI I HIPNOTICI

SEDATIVI su = blagi depresori središnjeg živčanog sustava ,smiruju bolesnika ,stvaraju povoljne uvijete za san ,ali ga ni u velikim dozama i ne izazivaju ( Apaurini,Eglonil,Toksilan, Sanval )

HIPNOTICI su = lijekovi koji izravno ulaze u san , a u malim dozama djeluju kao sedativi.
Vrste hipnotika = najčešće se upotrebljavaju = Derivati Karbamida , od kojih se najviše upotrebljavaju Barbiturati.
Prema trajanju hipnotskog djelovanja dijele se na 3 skupine :
1. Barbiturati dugog djelovanja
2. Barbiturati kratkog djelovanja
3. Barbiturati vrlo kratkog djelovanja

Koriste se kao opći anestetici i u terapiji nesanica,u koliko nisu dovoljni sedativi.Izazivaju navikavanja = od blagih do najtežih oblika navikavanja.Nagli prekid uzimanja prevelikih doza dovodi do trovanja koje izaziva paralizu centra za disanje i do smrti.

LOKALNI ANESTETICI


Lokalni anestetici su kemijska sredstva koja uzrokuju reverzibilnu klijenut perifernih osjetnih živaca na mjestu primjene ( ili prekidaju prijenos podražaja u živčanom sistemu ). To su sintetski organski spojevi građeni od aromatske jezgre (lipofilna skupina), intermedijarnog lanca (esterska ili amidna veza) i tercijarne aminoskupine (hidrofilna skupina).

Prema vrsti veze između aromatske jezgre i tercijarne aminoskupine, lokalni se anestetici dijele na esterske i amidne.

Lokalni anestetici su slabe baze koje udružene s jakim kiselinama, najčešće solnom, oblikuju stabilne soli topljive u vodi sto im omogućava difuziju kroz međustanični prostor do živčanih vlakana.

U kliničkoj praksi, lokalni se anestetici koriste u obliku lako topljivih soli hidroklorida

Najstariji lokalni anestetik je KOKAIN. Upotrebljava se isključivo za površinsku anesteziju.Ako se upotrebljava preko pluća i sluznica izaziva HALUCINACIJE.Pojačava osječaj fizičke i mentalne snage i dovodi do navikavanja. Danas se češće upotrebljava Prokain i Lidokain, Xylokain = anestezijanastupa nakon 10 min.


ALKOHOLI

Su Hidroksilni spojevi ugljikovodika.Najpoznatiji su : Etilni
Metilni

Alkoholi su organski spojevi s kisikom. Opća formula alkohola je R-OH = hidroksilna skupina OH, vezana na alkan tj. lanac ugljikovodika = CH3-CH2-OH.Sličnu strukturu imaju karboksilne kiseline koje se dobivaju oksidacijom alkohola.

Hidroksilna skupina (funkcijska skupina) se sastoji od jednog atoma vodika i jednog atoma kisika, prema tome je jednovalentna. Zato i lanac na koji se skupina veže mora biti jednovalentan.

Metilni = se upotrebljavaju u industriji.Otrovni su za čovijeka ako se unosi per – os.

Etilni = u medicini se najviše upotrebljavaju kao otapala. Dobar je anestetik za kožu.U obliku alkoholnih pića dolazi kao etilni alkohol . On je veoma rašireno sredstvo za uživanje.To je bistra bezbojna tekućina ,visoke kalorične vrijednosti -

- 1 gram alkohola = daje 7 kalorija.

U većim koncentracijama djeluje obrnuto.Djelovanje na središnji živčani sustav je sličan djelovanju općih anestetika , dovodi do alkoholne omamljenosti, koja počinje osjećajem topline. Lice je crveno,puls ubrzan,smanjen je osjećaj umora,pojačano je mokrenje – zbog kočenja ADH – antidiuretski hormon – koji izlučuje Hipofiza.

Osnovno djelovanje mu je smanjeno = izlučivanje mokraće,duševni aspekti su povećani,prisutan je motorički nemir.

Nakon mnogo velikih količina ,prvo se javlja pospanost, zatim prava opća anestezija,i na kraju može doći do smrti zbog depresije centara u produženoj moždini.
____________________________________________________________________23.

U srednjim koncentracijama izaziva lagano ubrzanje rada srca,povišenje tlaka,proširenje krvnih žila, naročito u koži što dovodi do jačeg odavanja topline.

Dugotrajno uzimanje – kronični alkoholičari – dovodi do promjene na sluznici želudca i vidne promjene na krvnim žilama,perifernim živcima i do masne degeneracije unutrašnjih organa.


ANALGETICI

Analgetici su lijekovi koji uklanjaju ili smanjuju osjet boli, a da pri tome ne poremete svijest , i druge važne funkcije centralnog nervnog sistema. Analgetici se koriste odvojeno od drugih supstanci koje se koriste protiv bolova, a koje djeluju više mehanički, kao što su narkotici i lokalni anestetici. Analgetici se ubrajaju u najčešće korištene lijekove i veoma često se koriste bez nadzora i zloupotrebljavaju se.

Dijele se u 2 osnovne grupe : 1. ALKALOIDNI
2. NEALKALOIDNI

1. ALKALOIDNI = predstavnik alkaloidnih analgetika je MORFIJ. Njegovo analgetsko djelovanje je specifično.
U terapijskim dozama tragovi svijesti su nepromijenjeni. Morfij ne djeluje na sami bolni podražaj,nego na emotivnu reakciju prema bolesti, jer uporedo sa analgezijom nastupa i euforija.
U većim dozama deprimira centar za disanje ,centar za kašalj, pa se može usporediti s antitoksinima.Slobodno se upotrebljava samo u ratnim uslovima.
Dugotrajno uzimanje dovodi do navikavanja koje se naziva = MORFIMIZAM.
Liječi se vrlo teško.
Osnovni znaci kod trovanja s Morfijom su veoma uske zjenice. koma, (kad nastupi jaka hipoksija zjenice se šire) i depresija respiracije.
Nazivaju se i OPIODINI ANELGETICI ,a to su još Metadon,Kodein ,Heroin (opijati – alkaloidi iz opijumskog maka (papaver somniferum)

KODEIN = drugi predstavnik alkaloidnih analgetika.On je slabiji analgetik od Morfija i uglavnom se upotrebljava kao antitusik.
HEROIN – potentniji analgetik – bolje prolazi KM barijeru

METADON – sličan po potentnosti sa morfinom ali se više veže za plazmatske
proteine – duže djelovanje

Meperidin – petidin – slabiji od morifna

Fentalnil mnogo jači od morfina ali i jači respiratorni depresivni efekat. U kombinaciji
sa droperidolom korisiti se u neuroleptičnoj anesteziji.

2. NEALKALOIDNI = Različiti sintetski spojevi koji nemaju veze sa morfijem ali imaju sličnost kao morfin (derivati aminofenola , derivati salicilne kiseline (aspirin,acisal) Nesteroidni antiupalni lijekovi ) Opioidni analgetici djeluju preko opioidnih receptora mi, kappa i delta koji se nalaze u različitim mjestima u CNS-u.
Petidin, Heptanon – je jači analgetik od Morfija,Valoron, Fortral. Nealkaloidni analgetici osim što su analgetici ,ova sredstva djeluju kao antipiretici, antireumatici.Mogu izazvati probavne smetnje.
Druga grupa su = Aminopirin,Analgin,Noval – Getol.

NASTANAK I DJELOVANJE

Analgezija – ne zna se kako nastaje ali se pretpostavlja da se radi o hiperpolarizaciji membrane. Modificira se osjećaj bola i gubi iako pacijent može lokalizirati bol.
Euforija – uklanjajući bol tamo gdje je postojala morfin izaziva osjeća euforije iako primjenjen zravim osobama izaziva često upravo suprotan efekat (uznemirenost nelagodu i strah)
Povraćanje – djelovanjem preko hemoreceptora u trigger zoni izaziva povraćanje. Narkomani opisuju da ovo povraćanje kod njih nema mučninu nego se uz njega javlja čak zadovoljstvo.
Depresija respiracije – izaziva depresiju respriacije uz povišenje CO2 u krvi jer su receptori onda na njega manje osjetljivi. CO2 ostaje jako vazodilatator cerebralnih krvnih žila što dovodi do povećanja intrakranijalnog pritiska i može kod povrede glave uzrokovati krvarenje i smrt – kontraindikacija
Depresija kašlja – morfin deprimira refleks kašlja ali se ne primjenjuje kao antitusik nego se primjenjuje kodein
Mioza – zbog stimulacije n.oculmotoriusa
Kardiovaskularni sistem – blaga hipotenzija (ortostatska) usljed vazodilatacije
Spastične kontrakcije crijeva segmentalne – smanjenje propulzivne kretnje i opstipacija
Spazam odijevog sfinktera – može uzrokovati žučne kolike
Pojačan tonus mokraćnog mjehura i sfinktera – bubrežne kolike i smetnje sa mokrenjem

FARMAKOLOGIJA AUTONOMNOG ŽIVČANOG
SUSTAVA

Središnji živčani sustav (SŽS ili CNS) je dio živčanog sustava koji koordinira aktivnosti svih dijelova tijela svih višestaničnih životinja, osim spužvi i radijalno simetričnih životinja kao što su meduze. Sadrži većinu živčanog sustava, a sastoji se od mozga i kralješnične moždine, kao i mrežnice. Zajedno s perifernim živčanim sustavom, on ima temeljnu ulogu u kontroli ponašanja. SŽS je sadržan u dorzalnoj šupljini, uz mozak u lubanjskoj šupljini i kralješničnu moždinu u kralješničnoj šupljini. Kod kralješnjaka, mozak je zaštićen lubanjom, a kralješnična moždina kralješcima, a oba se nalaze u meningeima.

Autonomni živčani sustav naziva se funkcija koja nije od osnovnog značenja.Za održavanje života ,a koja se odvija bez sudjelovanja volje i svijesti.Ovaj sedativ nadzire krvotok,disanje,probavu,tjelesnu temperaturu,metabolizam.

Dijeli se na 2 dijela : Parasimpatikus i Simpatikus
1. Dva živčana spleta: a/ SIMPATIKUS
b/ PARASIMPATIKUS

2. Razlikuju se: ľ Anatomski
ľ Fiziološki

3. Nadzire rad organa čija funkcija ne ovisi ovolji

SIMPATIKUS

Grudni i lumbalni živci
• Kratka preganglijska vlakna
• Gangliji tik uz kralježnicu
(paravertebralni gangliji)

• Dugačka postganglijska vlakna
• Postganglijska vlakna su adrenergijska

PARASIMPATIKUS

• Kranijalni i krstačni živci
• Dugačka preganglijska vlakna
• Gangliji u neposrednoj blizini izvršnog organa
• Kratka postganglijska vlakna
• Postganglijska vlakna su kolinergijska

Simpatikus i parasimpatikus inerviraju glavninu organa istodobno. Učinci simpatikusa i parasimpatikusa na pojedini organ su suprotni .

Parasimpatikus (i somatski živci) = acetilkolin - ľ acetilkolin (ACh)
Simpatikus = katekolamini - ľ katekolamini ,adrenalin ,noradrenalin, dopamin.


ANALEPTICI

Analeptici, sredstva za oživljavanje. Analeptici su sredstva koja stimuliraju funkcij središnjeg živčanog sustava. Analeptičko djelovanje zasniva se na stimulaciji vitalnih centara u produženoj moždini (centar za disanje, vazomotorni c.), kru velikog mozga, i krvotok. U većim dozama izazivaju grčeve. Primjeri ovakvih lijekova su pentazol, benegrid, niketil-amid, kofein.

Predstavnici su PIKROTOKSIN,BEMERLID, KSANTINI,STRIHIN .

KSANTINI = se nalaze u kavi,čaju, kakau.U prirodnim izvorima postoje tri farmakološki aktivna metilksantina: teofilin, teobromin i kofein. U medicinske svrhe najčešće se koristi teofilin. Teofilin se obično primenjuje rastvoren u etilendiaminu, pod nazivom aminofilin. Kofein i teofilin su prirodni sastojci kafe i čaja, dok je teobromin sastojak kakoa.Djelovanje = stimuliraju središnji živčani sustav ,rast živčanog mišića – naziva se dilatacija = proširenje koronarnih krvnih žila,relaksiraju glatku muskulaturu i povećavaju izlučivanje mokraće.Na središnji živčani sustav
najjače djeluje KOFEIN.Uklanja umor i pospanost,onemogućuje

1. intelektualni rad, vrlo velike doze izazivaju grčeve muskulature.Na krvni tlak djeluju neznatno,smanjuju glavobolju,povećava izlučivanje želučanog soka.

1 šalica crne kave = 100 – 180 mg kofeina

To je terapijska doza .Pića koja sadrže Ksantine ne preporučuju se bolesnicima
sa Ulcusom.

2. PIKROTOKSIN = Pikrotoksin, konvulzivni otrov iz plodova biljke Anamirta cocculus. Upotrebljava se u liječenju akutnog trovanja barbituratima.
3.
4. STRIHIN = je otrov koji uzrokuje grčenje .Fatalan je ako se proguta,udiše kao prašina ili upija kroz kožu.


PSIHOTROPNI LIJEKOVI ILI PSIHOFARMACI


To su lijekovi koji utiču na psihičku funkciju.- upotrebljavaju se za liječenje mentalnih poremećaja = psihoza i neuroza.

Psihofarmaci se dijele na 4 skupine :

1. Antipsihotici = Zovu se još i neuroleptici, psiholeptici ili veliki trankvilizeri, a koriste se za liječenje psihoza. Djelomično ukalanjaju mnoge bolesti = zatvaranje u sebe , sumanute misli, paranoidne psihoze , halucinacije ,afektivna indiferentnost .Ne izazivaju navikavanja.Predstavnici su moditen,Largactil. Cilj primjene antipsihotika je da se ublaži
psihomotorni nemir, suzbiju halucinacije i sumanuto mišljenje.
2. Anksiolitici = smanjuju osjećaj straha,relaksiraju muskulaturu ,u većim dozama djeluju kao hipnotici. Predstavnici su : Apaurin, Anvilan, Tavor.Dugotrajno uzimanje dovodi do navikavanja.
3. Antidepresivi = smanjuju ili ublažavaju osnovne simptome depresije kao psihičkog poremećaja.Predstavnici su : Noveril, Meleril, Ladiomil. Djelovanje lijekova koji se koriste u depresiji nastupa sa latencijom od dva, tri, četiri, a ponekad i šest tjedana. Ne mijenjaju raspoloženje kod pravilnog uzimanja,potiču debljanje i stvaraju ovisnost.
4. Psihostimulacije = su droge sa psihostimulativnim djelovanjem na središnji živčani sustav. One stimuliraju psihičku i fizičku aktivnost. Odnosno, stimuliraju i uzbuđuju središnji žvčani sustav. Neka od tih sredstava koristi se i u medicinske svrhe (npr. kod liječenja narkolepsije). Zloupotreba psihostimulatora podiže gornju granicu izdržljivosti organizma.
U ovu kategoriju ubrajaju se: - Koka i kokain
- Amfetamini


PARASIMPATIKOMIMETICI

Simpatički i parasimpatički živčani sustav inerviraju srce.
Stimulacijom SIMPATIČKOG ŽIVČANOG SUSTAVA - povećava se:
1. broj kontrakcija srca (frekvencija odašiljanja impulsa),
2. brzina provođenja impulsa
3. razina podražljivosti svih dijelova srca
4. snaga kontrakcije

Stimulacija PARASIMPATIKUSA (N. VAGUS)
- smanjuje se depolarizacijski ritam sinusatrijskog čvora
- djelovanje na A-V čvor - usporava se provođenje impulsa i produžuje razdoblje nepodražljivosti
- acetilkolin povećava propusnost membrane za kalij – HIPERPOLARIZACIJA
- stimulacijom vagusa srce prestaje kucati

Nakon kratkog vremena komore će početi ponovno s kontrakcijom. Ova pojava se naziva bijeg ventrikula (vagal escape) i može biti rezultat simpatičkih refleksa
ili započinjanja ritma rada srca u Purkinjeovim vlaknima.
Stimuliraju djelovanje parasimpatičkih nervnih vlakana i dijele se na izravne i neizravne .

IZRAVNI = Acetil ,Nolicin – smanjuje snagu srčanih kontrakcija i usporavaju rad srca.Smanjuje napetost glatkih mišića krvnih žila, što dovodi do Vazodilatacije – proširenje krvnih žila i pada krvnog tlaka izaziva Bronhokonsfinkcija stezanja bronha i pojačava izlučivanje egzokrvnih žlijezda ( pljuvačnice i znojnice – vanjski ). Njegovo djelovanje je kratkotrajno jer ga razgrađuje Nolin – Esteraza.

Pilokarpin – primjenjuje se u terapiji Glaukoma i primjenjuje se lokalno na oko.

NEIZRAVNI = Djeluju na parasimpatikus tako što koče Holin – esterazu , i na taj način spriječavaju razgradnju Acetil holina.

Ima ih 3 :
1. FIZOSTIGMIN = primjenjuje se lokalno na oko kod Glaukoma
2. NEOSTIGMIN = primjenjuje se u terapiji bolesti koja se naziva Myastenija Gravis – teška bolest mišića.
3. PRALIDOKSIN = koji se koristi kod ANTIDOTA – protuotrov, za organske fosforne spojeve.

PARASIMPATIKOLITICI

Antagonisti muskarinskih receptora često se nazivaju i parasimpatikolitici iliantiholinergici, jer selektivno blokiraju efekte aktivacije parasimpatičkih nerava. Kako parasimpatička aktivacija bronha dovodi do sužavanja disajnih puteva, jasno je
da će lokalnom blokadom parasimpatikusa doći do širenja disajnih puteva i olakšanja stanja kod napada astme i hronične opstruktivne bolesti pluća.
To su blokatori Acetil – Kolina.

Glavni predstavnik je ipratropijum. On dovodi do relaksacije kontrahovanih glatkih mišića samo ukoliko je ona uzrokovana parasimpatičkom stimulacijom.

1. ATROPIN = smanjuje napetost glatkih mišića,proširenje zjenice.
2. BUTILSKOPOLAMIN (Hioscin-butilbromid )= BUSKOPAN = osnovna primjena je da smanjuje napetost glatke muskulature – koristi se kod kolika – grčeva.
3. NIKOTIN = (Nikotin, C12H14N2 ) je alkaloid koji se nalazi u lišću duhana , resorbira se preko sluznica usta, respiratornog trakta ,probavnog trakta i kože.Djelovanje – stimulira respiraciju ,smanjuje mokrenje,izaziva tahikardiju –suženje krvnih žila,povećava tlak,povećava aktivnost crijeva.
4. TUBERKULIN = preparat spravljen od bacila tuberkuloze – izaziva paralizu prugastih mišića.
5. TUBEKULAR = Koristi se kao otrov u Africi
6. FOLKODIN = Folkodin sadrži derivat morfina koji ima jako izraženo inhibitorno
delovanje na refleks kašljanja. Njegovo antitusično delovanje je 2-3 puta jače
od delovanja morfina i kodeina.

SIMPATIKOMIMETICI

Su stimulatori Simpatikusa. Simpatikomimetici, sredstva koja stimuliraju organe (efektore) inervirane adrenergičkim nervima.
Predstavnici su :
1. KATEHOLAMINI = (Kateholamini su kemijski spojevi, derivati aminokiseline - tirozin. Djeluju kod hormona, ali kod nervnih prenosioca. Spadaju među fenetilamine.Velike količine kateholamina u krvi su povezane sa stresom.)
2. ADRENALIN = povećava snagu kontrakcije miokarda,ubrzava rad srca,izrziti dress – konstrukciju i time povećava tlak ,proširuje koronarne krvne žile,relaksira glatke mišiće bronha ,primjenjuje se lokalno na sluznicu s.c. i i.m.,a i.v. samo razrijeđeno.
3. NORADRENALIN = djeluje slično adrenalinu ,ali slabije

4. EFEDRIN = podiže krvni tlak ,relaksira glatke mišiće bronha,izaziva vazokonstrikciju perifernih krvnih žila.
5. Fenilefrin, efedrin, pseudoefedrin = uzrokuje dozno zavisno povećanje krvnog pritiska, stimulatori CNS-a

KARDIOTONICI

KARDIOTONICI - sredstva koja imaju pozitivno inotropno djelovanje na srce uz povećanje njegova minutnog volumena, ali bez povećanja potrošnje kisika. Sredstva za jačanje srca !

Glavne indikacije = zastojno zatajenje srca i supraventrikulska tahikardija.
KARDIOTONICI = su stimulatori miokarda.

Terapijski se primjenjuju kod isuficijencije srca – a to je stanje u kojem je smanjen radni kapacite srčanih klijetki.

U kardiotonike spadaju : 1. kardio – aktivni glikozidi – digitalis ,
2. amminopirin,
3. adrenalin.
Potiču iz biljke DIGITALIS.

Djelovanje – 1. Pojačavaju snagu i efikasnost kontrakcije srčanog mišića,koje su snažnije i brže ,
2. ne povećavaju portrošnju kisika,
3. povećavaju brzinu provođenja podražaja u srčanom mišiću,
4. smanjuju frekvenciju srčanog ritma,
5. povećavaju krvni tlak ,
6. povećavaju izlučivanje mokraće.Moguće nus – pojave su : mogu izazvati poremećaj srčanog ritma,mučninu ,glavobolje,povraćanje,proljev,oštećenja vida.

Daju se:1. Lanitop (per – os. I i.v. ),
2. Lanicol,
3. Aminopirin = osnovno djelovanje je da relaksira glatku muskulaturu,naročito bronha,povećava snagu kontrakcija srčanog mišića,Najviše se koristi kod bolesnika sa Bronhialnom astmom.

VAZODILATATORI

Vazodilatatori su tvari koji proširuju krvne žile. vazodilatacija koronarnih krvnih žila ,smirivanje miokarda.
Terapijski se primjenjuju kod Angine Apektoris – nedovoljno proticanje krvi u koži i skeletnim mišićima ekstremiteta.
Ateroskleroza = Ovapnjenje arterija,vodeći uzrok smrti. Kada ateroskleroza ošteti koronarne arterije tada može doći do jako opasnih komplikacija kao što su angina pectoris, infarkt srca, zatajenje srca i aritmije
Angina pektoris je = stanje u kojem je srčani mišić nedovoljno opskrbljen kisikom.Uzrok tome je ateroskleroza ili neka druga bolest koja sužava lumen koronarnih arterija.U terapiji angine pektoris je najstarije i najefikasnije sredstvo - nitrati od kojih se najčešće koristi nitroglicerin.
Ishemijska bolest srca (IBS) = stanje je uzrokovano brojnim uzrocima, a svima je zajednički poremećaj protoka arterijske krvi kroz srčano tkivo. Najčešća situacija u kojoj je potreba za kisikom veća od opskrbe jest poremećaj protoka krvi kroz srce zbog ateroma, tromba ili spazma koronarnih žila.
Srčani udar = Kada se protok krvi kroz jednu krvnu žilu prekine tada tkivo koje začepljena krvna žila opskrbljuje krvlju ostaje bez kisika i srčano mišićno tkivo počinje brzo propadati. Takvo propadanje tkiva zbog nedostatka kisika naziva se ishemijska nekroza i dovodi do ireverzibilne smrti stanica srčanog mišića.
LIJEKOVI KOJI SE UZIMAJUSU = Najpoznatiji su:
Pod pojmom vazodilatatora uglavnom smatramo organske nitrate poput gliceriltrinitrata, izosorbid mononitrata i izosorbid dinitrata, lijekova koji se najčešće koriste za liječenje ishemijskih bolesti srca kao što su angina pectoris i prevenciju infarkta srca.
• nitroglicerin – glicerol trinitrat
• ostali su: izosorbidtrinitrat, pentanitrol-amobarbiton , više grupa korondilatatora (nitrati i nitriti , beta adrenergični blokatori , blokatori kalcijevih kanala
Nitriti se resorbiraju preko pluća,probavnog trakta i preko sluznica usta.Osnovno djelovanje je direktna relaksacija svih glatkih mišića a naročito onih u krvnim žilama gdije izazivaju vazodilataciju,
Djelovanje je brzo i kratkotrajno nekoliko sekundi nakon uzimanja.Dilatacija koronarne krvne žile i time omogućuje opskrbu srčanog mišića kisikom.
Nepoželjna djelovanja su glavobolja,povečan očno tlak,i put arterijskog krvnog tlaka
Primjenjuje se sublingvalno on je lijek izvora za tretiranje napada Angine pektoris, persantin , a koji je i koronarni vazodilatator ali proširuje i periferne krvne žile.Izmjenjuje se per –os.
ISMN kratica je od naziva izosorbid 5-mononitrat. On u svojoj strukturi sadržava tek jednu nitratnu skupinu, pa stoga djeluje blaže od organskih nitrata s više nitratnih skupina kao što je gliceriltrinitrat.Njegovo se djelovanje, očituje vazodilatacijom, odnosno relaksacijom glatkog mišićja krvnih žila. Vazodilatacija je snažnija i u venskomu se optoku javlja i pri nižim dozama (venodilatator).

ISDN je kratica za lijek izosorbid dinitrat (s obzirom da je ista kratica u kolokvijalnom jeziku označava pojam "Integrated Services Digital Network", moderni telekomunikacijski standard, kratica ISDN za izosorbid dinitrat se uglavnom ne koristi ili je izašao iz uporabe radi sprječavanja zabune). Izosorbid dinitrat, organski nitrat je koji izravno relaksira glatke mišice, u prvom redu krvnih žila. Jače širi venski dio optoka pa zato uzrokuje sustavnu venodilataciju i smanjuje volumno opterećenje srca, a u lijevoj klijetki smanjuje tlak na kraju dijastole; time se popravlja protok u dubljim slojevima srčanog mišica, smanjuje se volumen lijeve klijetke i potrošnja kisika.


ANTIHIPERTENZIVNE TVARI

Antihipertenzivne tvari su sredstva koja uništavaju arterijski krvni tlak.Primjenjuju se u terapiji tzv.primarne ili esencijalne hipertenzije. Fiksna kombinacija antihipertenzivnih lijekova pojednostavnjuje liječenje i poboljšava suradnju bolesnika.

Antihipertenzivi jesu lijekovi za liječenje hipertenzije (ili hipertonije), bolesti poznatije kao povišeni krvni tlak.
Tu spadaju ;
1. DIURETICI – slabo smanjuju krvni tlak ,ali pojačavaju djelovanje drugih antihipertenziva,pa danas predstavljaju osnovu terapije hipertenzije uz neslanu dijetu.Primjenjuju se per – os. Po šemi 3 x tjedno,svaki drugi dan.Djelovanje = se razvija dosta sporo,a do punog učinka dolazi nakon nekoliko tjedana.

2. METIL – DOPA = ALDOMET = postepeno smanjuje krvni tlak i frekvenciju srčanog rada,djeluje i kao sedativ.Nus – pojave = može izazvati oštećenje jetre,i promjene krvnoga tlaka.

3. OSTALI ANTIHIPERTENZIVI = Brinerdin, Sinepres, Prinorm

4. PSIHOSTIMULACIJE = osnovno djelovanje je uklanjanje osjećaja umora,pospanosti,povećavaju mogućnost koncentracije, izazivaju navikavanje, a poslije prestanka djelovanja izazivaju depresivna stanja.Predstavnici su = Anfetamin, Renibol, Encephabol.

5. ORGANSKI NITRATI = Pod pojmom vazodilatatora uglavnom smatramo organske nitrate poput gliceriltrinitrata, izosorbid mononitrata i izosorbid dinitrata, lijekova koji se najčešće koriste za liječenje ishemijskih bolesti srca kao što su angina pectoris i prevenciju infarkta srca. Važan faktor razvoja tih bolest jest ateroskleroza tj. ovapnjenje koronarnih arterija.

6. BETA BLOKATORI = Beta blokatori ili beta adrenergički blokatori jesu skupina lijekova koji se koriste za liječenje raznih kardiovaskularnih bolesti, te nekih drugih bolesti. Oni blokiraju učinak adrenalina i noradrenalina na beta adrenergičke receptore u tijelu (prvenstveno u srcu, perifernim krvnim žilama, bronhijama, gušterači i jetri). Oni su izrazito univerzalni lijekovi u kardiologiji i koriste se kod velikog broja bolesti - aritmija, angine pectoris, kongestivnog zatajenja srca, hipertenzije, za prevenciju infarkta srca.


DIURETICI

Diuretici su tvari koje povećavaju količinu izlučenog urina.Najvažnija upotreba diuretika je u liječenju edema. Da bi neki diuretik mogao povoljno djelovati na edeme,mora povećati eliminaciju natrija ( Na ) i povlači za sobom vodu ( H2O).

Predstavnici su :

1. SOLI = koje zakiseljuju organizam – to su amonijevi i kalcijev kloridi, Imaju slab diuretski učinak.

2. OSMOTSKI DIURETICI = povećavaju osmotski tlak primarnog urina,izlučuju se i povlače za sobom odgovarajuću količinu H2O ( vode ).
Kao osmotski diuretici koriste se : Urea,Glucosae, Manitol

3. ŽIVINI DIURETICI = povećavaju izlučivanje Na – natrija, i Cl – klora koji povlači H2O – voda .
4. SULFONAMIDSKI DILATATORI = predstavnik je klorotijazid i on povećava izlučivanje Na i Cl ,ali i Ca pa se uz njih mogu davati preparati koji sadrže Ca.

5. FURSEMID = Lasix – djeluje brzo i dugotrajno a koriste se u ambulantnoj terapiji i daju se i.m. , i.v. ili per-os.


UROANTISEPTICI

Upala prostate = Zapaljnje prostate nastaje zbog prodora klica u njeno tkivo. Ove infekcije su najčešće izazvane sojevima Escherichia coli, rijeđe grupom Proteusa, Klebsiella, Enterobacter ili drugih gram-negativnih bakterija. Često se navodi Trichomonas urogenitalis kao uzročnik prostatitisa. Infekcija najčešće prelazi u prostatu uretrogenim putem. Prostatitis se javlja kao komplikacija uretritisa.

Gljivične infekcije spolnih organa žene = najčešće su uzrokovane gljivicom Candidom albicans. Vrlo su česte u žena. Candida albicans normalni je stanovnik crijeva svakog čovjeka, a nalazi se i na koži. Do infekcije tj. prekomjernog bujanja gljive dolazi kada je zbog određenih uzroka poremećena imunološka ravnoteža, kao i zbog nekih vanjskih utjecaja

Uroantiseptici su hemoterapeutici koji se koriste samo i isključivo kod urinarnih infekcija, a po jačini su između urološkog čaja i fluorohinolona.
U terapiji urinarnih infekcija koriste se i antibiotici,sulfonamiddi – Sinersul , Nolicin , nitrofurantoin, nitrofurantoinol, nalidiksična kiselina. Kod uroinfekcija je činjenica da je njihova eliminacija iz krvi u urin toliko brza da doslovno projure kroz organizam bez efekata u ostalim tkivima i u potpunosti se koncentriraju samo u urinarnom traktu. Jedan od prvih uroantiseptika bio je metenaminijum mandelat.
Predstavnici uroantiseptika su :

1. NITROFURANTOIN = Derivat je nitrofurana. Deluje na brojne vrste i sojeve bakterija, a mehanizam delovanja mu se bazira na reduciranju nitro grupe u amino, unutar bakterija i oštećenje bakterijske DNK. Otpornost se skoro nikada ne razvija.
Nitrofurantoin deluje baktericidno na najčešće patogene uzročnike u mokraćnom sistemu kao npr. E. coli, Enterokoke, Staphylococcus aureus i neke vrste Proteusa.

2. Levantin – djeluje baktereiostatski i baktericidno, primjenjuje se per – os, može izazvati probavne smetnje i alergijske reakcije. Skupina je : Nalidiksična kiselina, Bademova kiselina, Pipemidinska kiselina –Palin.


OGSITOKSIČNA SREDSTVA

To su lijekovi koji stimuliraju glatku muskulaturu maternice – porod i snošaj.

Oksitocin = je hormon kojji izlučuje neurohipofiza – stražnji režanj hipofize, ), a stvara se u paraventrikularnom (u najvećoj mejri) i supraoptičkom jedru hipotalamusa. Osim ogzitoksina za izazivanje kontrakcije maternice koriste se i derivati Lizergične kiseline.
Oksitocin je polipeptid izgrađen od devet aminokiselina (nonapeptid). Molekularna masa oksitocina je 1007. Najprije se sintetizira njegov prethodnik koji se sastoji od neurofizina i oksitocina. Neurofizin igra ulogu u transportu oksitocina duž nervnih vlakana i koristi se kao marker oslobađanja osksitocina. Oksitocin djeluje kao hormon, koji se izlučuje u krv i putem krvotoka stiže do ciljnih organa. U nervnom sistemu može se lučiti na završecima nekih neurona i djelovati kao neurotransmiter.

Derivati su :
Ergometril, Ergotamin – terapijski se uglavnom primjenjuju kod Metroragije – krvarenje iz maternice koja nema veze sa menstruacijom.
Za vrijeme laktacije izaziva kontrakcije glatkih mišićnih ćelija mliječnih žlijezda što za posljedicu ima naviranje i isticanjemlijeka.
Oksitocin se luči i u toku orgazma kod muškaraca i žena.
Smatra se da oksitocin može uticati i na ponašanje. U toku seksualnog odnosa pretpostavlja se da lučenje oksitocina u mozgu može izazvati osjećaje zadovoljstva, nježnosti i privrženosti.

LIJEKOVI :
ATOSIBAN = antagonist oksitocina odgađa prijevremeni porođaj .Studije pokazuju da atosiban inhibira uterine kontrakcije sa minimalnim nus-efektima
RITODRIN = je simpatomimetik, agonist beta2-adrenergičkih receptora koji svojim djelovanjem na glatke mišiće maternice smanjuje učestalost i jačinu kontrakcija maternice.

ORALNI KONTRACEPTIVI

Kontracepcija (lat. protiv začeća) je upotreba zaštitnih sredstava koja sprečavaju začeće, a naziv "kontracepcija" se ponekad koristi kao sinonim za "kontracepcijska sredstva".
Kontracepcija se dijeli na više metoda = fizička kontracepcijska sredstva, kemijska kontracepcijska sredstva, kalendarske metode, temperaturna metoda, metoda sluzi, te coitus interuptus.
Kontracepcijska sredstva zovu se još i kontraceptivi.
1. Fizički kontraceptivi su = sredstva koja stvaraju fizičku barijeru između sperme i jajne stanice te time sprečavaju začeće. To su intrauterinalni ulošci, dijafragma, kondomi (prezervativi). Kondomi su od ovih sredstva najpouzdaniji, ali ne potpuno. Jedina potpuna zaštita protiv spolno prenosivih bolesti je apstinencija i odgovorno ponašanje ..
2. Kemijski kontraceptivi su = sredstva koja svojim kemijskim djelovanjem sprečavaju ovulaciju i/ili začeće. Ako je ipak došlo do začeća, spriječavaju implataciju (ugnježđenje) oplođene jajne stanice, što dovodi do njene smrti i ranog pobačaja. To su oralni kontraceptivi, ("anti-baby pilule"), spermicidne kreme i gelovi, injekcijski kontraceptivi, implantati s hormonima, transdermalnikontraceptivi (tzv. kontracepcijski flasteri).

3. Oralni, transdermalni, injekcijski kontraceptivi i implantati = sadrže ženske spolne hormone koji inhibiraju ovulaciju, a samim time i začeće. Pilule za kontrolu rađanja mogu uzrokovati 150 različitih kemijskih promjena u tijelu žene. Smatraju se najsigurnijim kontracepcijskim sredstvima (pouzdanost je 97-99%).
Kao oralna kontracepcijska sredstva koriste se steroidni hormoni.To su hormoni koje izlučuje kora nadbubrežne žlijezde.Steroidni hormoni su = Progesteron, Estrogeni.

1. Progestini su = Progesteron , Testosteron .Ovi se hormoni kombiniraju .Kombinirani se preparati primjenjuju od 5 – 24 dana menstrualnog ciklusa.Par dana nakon provedenog tretmana nastupa tzv. Prijelomno krvarenje – 5 dana od početka toga krvarenja tretman se ponavlja iz mjeseca u mjesec.

2. Drugi tip primjene kontracepcijskih sredstava = se sastoje u davanj preparata koja sadrže samo ESTROGENE i to prvih 21 dan , a nakon toga 5 dana daju se preparati koji sadrže PPROGESTERONE.
Nus – Pojave su = mučnina, glavobolja, osjećaj napetosti u grudima, umor ( isti simptomi kao kod trudnoće ).
Ozbiljnije komplikacije su = hipertenzija, tromboflebitis, plućna i moždana tromboza, depresivne psihoze, žutica. Osnovno djelovanje oralnih kontraceptiva je INHIBICIJA OVULACIJE ( kočenje i probadanje jajne stanice ) i izazivanje promjena na sluznici maternice.
Apsolutne kontrakcije za uzimanje kontracepcije = bolesti jetre, tromboza, maligne bolesti.Ne preporučuju se djevojkama koje nemaju redoviti menstrualni ciklus, a kod mladih žena 2.god.nakon uzimanja treba napraviti pauzu ( uzimanje tableta ).
Preparati su = Stederil , Obični NN , DeugYnon , Mikrogynon peti dan kada krvari je prvi dan primjene.

3. DIJAFRAGMA = stavlja se na grlić maternice ,treba naučiti postavljati.Tablete koje pjene, spirala – IUD – stavlja se u kanal maternice ,od 93 – 96 % učinkovita.Nus – pojave = dovodi do težeg oblika krvarenja,i može izazvati i rak maternice.

4. KALENDARSKIH METODA = ima nekoliko, a sve se temelje na računanju plodnih dana. U pravilu, ovulacija nastupa 14. dana menstrualnog ciklusa. Plodni dani su 3-5 dana prije i poslije ovulacije, pa tih dana treba izbjegavati spolni odnos.
Računanje plodnih dana = normalni ciklus traje 28 dana – prvi dan je dan početka krvarenja.14 – ti dan dolazi do prskanja granulo - folikula .Oplodnja je u tubi uterini ,to je srednja vrijednost ,može se desiti 2 dana ranije i kasnije,budući da je sposobnost
oplodnje u 48 sati dodaju se 2 dana ,a za sigurnost se uzima još 1 dan.Ako je
menstrualni ciklus do 32 dana se uzima polovica 16 i sve ide istim radom kao i kod 28 dana .


I---I---I---I---I---I---I---I---I----I-----I-----I----I-----I-----I----I-----I----I---I---I---I---I—I
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 - 28



Trajanje sposobnost može se desiti ranije sigurnost
Za 48 sati 2dana,1 kasnije – prskanje
granulofolikula

5. TEMPERATURNA METODA = je vrlo slična, ali se ne služi računanjem plodnih dana, već mjerenjem bazalne temperature, koja je na dan ovulacije oko 1°C viša nego ostalih dana.

6. METODA SLUZI = I metoda sluzi prati ovulaciju i to tako što se na dan ovulacije iz vagine izlučuje vše vaginalne sluzi, koja je i drukčije konzistencije i gustoće nego neplodnih dana.

7.PREKINUTI SNOŠAJ = "Coitus interuptus" je prekinuti snošaj, tj. postupak tijekom kojeg muškarac prekida kontakt penisa i vagine prije ejakulacije ( izbacivanje
sperme). Sve ove metode vrlo su nepouzdane (50-60%).


ANTACIDI

Antacidi su tvari koji neutraliziraju kiselost želudčanog soka.Djeluju tako što neutraliziraju solnu kiselinu.Normalan pH želudčanog soka je 1 - 2 ,a ti ga antacidi povećavaju na 3 – 4 .Najefikasniji antacidi su bikarbonati. Kao antacidi koriste se magnezijeve, natrijeve, kalcijeve i aluminijeve soli karbonata, silikata ili hidroksidi.

1. Na bikarbonat ili soda bikarbona = CHNaO3 = ima brži i kratkotrajan učinak.Neutralizira solnu kiselinu uz stvaranje CO2 . Ne smiju se upotrebljavati često zbog mogućnosti ALKALOZE , i naknadne Hipersekrecije.
2. Kalijev bikarbonat – KCl 2 = primjenjuje se u terapiji akutnog i kroničnog gastritisa, ulkusne bolesti, žgaravice.
3. Kalcijev karbonat – CaCl 2 i natrijev hidrogenkarbonat antacidi = su brzog učinka, ali se mogu samo kratko koristiti, jer mogu izazvati opstipacije pa čak i pojačano lučenje želučane klorovodične kiseline, a također i pojavu alkaloze u organizmu.

Lijekove trebalo uzimati 2-3 sata prije ili nakon uzimanja antacida,prije spavanja i td.


SPAZMOLITICI

Spazmolitici
Sredstva koja suzbijaju spazam (grč) glatkih mišića probavnog trakta, žučnih vodova, ili mokraćovoda. Spazmolitici su sredstva koja smanjuju napetost glatke muskulature.To su zapravo Parasimpatikolitici ,najznačajniji je Atropin ,Butilskopalmin.Primjenjuju se u terapiji kolika,a kolike su bolni grčevi koji nastaju zbog spazma glatkih mišića unutrašnjih organa.

Tvornički preparati su : Buskopan,Spazmex,Baralgin,Avacan.

Razlikujemo dvije vrste: Miotropne: Papaverin i njegove sintetske zamjene
Antimuskarinske tvari: kvarterne amonijve baze, tercijarne, atropin i njegove polusintetske zamjene.
Ako i psihički faktor ima ulogu onda se kombinuju i anksioliotici.


LAKSANSI

Zatvor stolice (opstipacija, konstipacija) je = stanje u kojemu osoba ima neugodno ili rijetko pražnjenje crijeva. Takva osoba ima tvrdu stolicu koja teško prolazi, a i osjećaj da se rektum nije u potpunosti ispraznio. Postoji akutni i kronični zatvor. On može trajati mjesecima i godinama. Zatvor može za posljedicu imati oboljenja debelog crijeva uslijed koncentriranja toksina iz fecesa.
Razlozi nastanka zatvora stolice mogu biti = promjena prehrane, neadekvatna prehrana (moderna prehrana industrijskim, rafiniranim namirnicama bez sadržaja prirodnih neprobavljivih vlakana), fizička neaktivnost, lijekovi (antacidi, soli bizmuta, željeza, antihipertenzivi, narkotici, sedativi...), poremećaj štitnjače, hiperkalcijemija, ostali razlozi.

Laksativi = Laksansi su sredstva koja pospješuju ispražnjavanje crijeva. Primjenjuju se u liječenju opstipacije ili zatvora
Dijele se u 2 grupe : mehanički i kemijski.

1. Mehanički laksansi = su sredstva koja povećavaju lumen sadržavanja crijeva ,na taj način dovode do rastezanja glatkih mišića crijeva i izazivaju fizički
podražaj defekacije.
Mehanički laksansi su :
a / voda – H2O – unošenjem velike količine vode u rektumu izaziva se defekacija – postupak se zove Laksativna Klizma.
b / ricinusovo ulje – ono djeluje na kratko crijevo ,uzima se na tašte i nakon 2 -3 sata uzrokuje kompletno ispražnjavanje crijeva.Djeluju na način da izazivaju ulazak vode ili blokadu apsorpcije vode pa stolica postaje mekana. Ovakva sredstva izazivaju stanje proljeva – izrazito jaki laksansi.

Ostali mehanički laksansi su : maslinovo ulje, tekući parafin, voće i voćni sokovi.
c / Emolijentni laksativi = Ti laksativi olakšavaju defekaciju tako što razvodnjavaju i omekšavaju feces. Nazivaju se još i skliskim sredstvima. Primjerice to su tekući parafin (koji se ne koristi zbog sumnje ukancerogenost) i maslinovo ulje.

2. Kemijski laksansi = podražavaju završetke osjetnih nerava – živaca u sluznici crijeva i izazivaju refleks kontrakcije mišića.

3. Kontaktni laksativi = Često se rabe prije dijagnostičkih pretraga u cilju uklanjanja sadržaja debelog crijeva.


ANTIDIAROICI

Antidiaroici = su sredstva koja se upotrebljavaju u terapiji proljeva DIARRHOID.

DIARRHOEA = DIAREA = proljev je pojava jedne ili više kašastih stolica dnevno.Učestale normalne stolice ne znače proljev.
Uzroci proljeva su virusi,bakterije,paraziti i infekcija.
Najčešći uzročnici infekcija su – escherihija colli ,proteus ,streptokokna fecalis i virusi,uple probavnih organa,maligni procesi probavnog trakta,emotivni faktori (

strah,bol ) hladni napitci,proljev može biti popratni simptom nekihzaraznih bolesti koje nisu u vezi sa probavnim traktom.Influenca ili gripa,angina,pneumonija – upala pluća,morbili ili ospice.Proljeve mogu izazvati neke kemijske supstance – arsen, živa, alkohol, nitrat – ima ih mnogo.Postoje i alergijski proljevi.
Dijele se proljevi u 2 skupine =

1. KAUZALNA = djeluje na uzročnika.Budući da je najviše proljeva izazvano infekcijama,potrebno je ustanoviti uzročnika i tada odrediti kemoterapijsko sredstvo.Za liječenje su najvažniji antibiotici.

2. SIMPTOMATSKI = oni spriječavaju osnovni simptom ,a to su učestale defekacije.Opijum je simptomatski – opijum spriječava defekaciju i demelcencije – to su zaštitna sredstva koja štite sluznicu od lokalno nadražajnog.Kod Dijareje najefikasnija je visina sluzi.Osim Opijuma imamo još i adstrigense,adsorbense, demulcense i neka nova sintetička sredstva.Tvornički preparati = Linex, Flonivin BS , Streptoksanol.


HOLNA SREDSTVA - HOLAGOGI


Holna sredstva = su sredstva koja stimuliraju izlučivanje žuči iz žučne kese i žučnih puteva.
Najčešće se koristi u dijagnostičke svrhe za otkrivanje oboljenja hepato – bilijarnog organa ( jetra, žučna kesa, žučni vodovi ) .
Mogu se koristiti i u terapijske svrhe kod kroničnih upala žučne kese i žučnih kanala, gdije je potrebna stalna drenaža žuči.Zbog spriječavanja infekcije i stvaranja kalkutne – kamenca. Žuč se normalno izlučuje u toku svakog objeda.Stvaranje i izlučivanje žuči naročito stimuliraju masna jela,žumanjce jajeta, orasi,čokolada,hrana bogata celulozom – koja nadima crijeva i refleksno izaziva kontrakcije žučnog mjehura ( kelj,kupus,grah ) i kao HOLAGOGI .
Djeluju sredstva koja sadrže CO2 ,a to su Coca – Cola,Pepsi,Radenska i sva gazirana pića.


FARMAKOLOGIJA RESPIRATORNOG SISTEMA

Respiratorni sistem kod ljudi i drugih sisavaca se sastoji od zračnih puteva, pluća i respiratornih mišića koji pokreću zrak u i iz organizma. Unutar alveolarnog sistema pluća razmjenjuju se molekule kisika i ugljičnog dioksida procesom difuzije između zraka i krvi.
ANATOMIJA = Organe za disanje čine = nosna šupljina, ždrijelo, grkljan, dušnik, bronhi (sa njihovim manjim granama koje se granaju u plućima) i pluća. Strujanjem kroz nosne šupljine, zrak se u sluznici pročišćava od prašine, te se vlaži i zagrijava do uobičajene tjelesne temperature. Pročišćavanje se vrši u svim gornjim dijelovima respiratornog sistema sve do pluća. Pročišćeni zrak odlazi u ždrijelo prema grkljanu. Na početku grkljana nalazi se grkljanski poklopčić (epiglotis). On kao poklopac na raskrsnici otvara put prema dušniku dok dišemo, a zatvara ga kad prolazi zalogaj.
1. Terapijski plinovi = Među terapijske plinove ubrajamo O2 ,CO2 , He .

Kisik = O2 = je terapijski plin koji dolazi u promet u čeličnim bocama za povišenim tlakom.Pomanjkanje CO2 u tkivima naziva se Hipoksijom,npr. Kod patoloških stanja ,pneumonije, emfizema, edema pluća.
Daje se na 3 načina = 1. pomoću gumenog katetera koji se stavlja u nos ili usta
= 2. pomoću maske
= 3. kisik - O2 – se pušta u šator u kojem se nalazi bolesnik

Udisanjem čistog O2 kroz duže vrijeme djeluje toksično,naročito pod povišenim tlakom. U kliničkoj primjeni obično se ne daje veća koncentracija od 40 % ,pa je opasnost od trovanja vrlo mala.

Ugljični dioksid = CO2 = bezbojni plin,bez mirisa i okusa,ne gori, je terapijski plin koji se najčešće upotrebljava u mješavini sa 95 % O2 ,u većim koncentracijama jako stimulira respiratorni centar i širi periferne krvne žile ,zato se i nedaje sam. Najčešće se daje u nekim teškim patološkim stanjima i otrovanjima – ugljik,monoksidom,teške štucavice,status Petit – Mall – kod epilepsije,Karboksihemoglobin.

Helij = Drži se u bocama od 20,40,60 litara, koristi se najčešće pomiješan sa CO2 u teraapiji respiracijske apstukcije – status – asmaticus, Zbog maloga koeficijenta
topivost u plazmi koristan je za ronioce i druge osobe izložene povišenom vanjskom pritisku.


DERIVATI KRVI I ZAMJENA ZA PLAZMU

Kada se nema pri ruci puno sviježe krvi,može se davati plazma ,njene pojedine frakcije ili zamjena za plazmu.
1. Derviati krvi = normalna ljudska plazma se dobiva iz citrirane ljudske krvi – operu se leukociti,eritrociti. Plazma ima stanovite prednosti pred punom krvi ; a/ ne izaziva hemolitičku reakciju
b/ transportira se u formi praška
c/ ljudski albumin daljnji ,derivat krvi ,veoma je skup ali ima prednost pred plazmom i serumom,jer ne postoji opasnost prenošenja virusa serumskog hepatitisa.
2. Zamjena za plazmu = ako nema ni krvi,ni plazme, ni njenih derivata onda se daju fiziološke otopine ili glucosae.Ove tvari trenutno poboljšavaju situaciju ,jer im je učinak kratkotrajan ,budući da brzo napuštaju krvni optok.Od zamjena za plazmu najpoznatiji su – Dextran,morska voda – sigurna zamjena za krvnu plazmu


SREDSTVA KOJA SE PRIMJENJUJE ZA
LIJEČENJE KAŠLJA

Kašalj je obrambeni refleks izazvan podražajem sluznice ždrijela,laringsa,velikih bronha,pleura. Uzročnici bolesti mogu biti virusi i bakterije.Svrha mu je izbacivanje štetnog materijala iz respiratornog trakta – sustava.Kašalj je prema tome koristan ako vrši ovu funkciju.Ako toga učinka nema ,onda je kašalj nepoželjan,i prouzrokuje bol.Ovakav beskoristan kašalj se zove suhi kašalj. Obično je uzrokovan upalom gornjih dišnih puteva,i pleure.Sredstva kojima se refleks kašlja smanjuje zove se – ANTITUSICI - Sinelod .A sredstva kojima se pospiješuje izbacivanje sekreta iz bronhgialnog stabla i ždrijela,a zove se – EXPEKTORANCIJE – Bisolvon.

Kod svih bolesti dišnog sustava -najvažnije je zaštititi sluznicu dišnog sustava, što podrazumijeva boravak na stalnoj, umjerenoj temperaturi, provjetravanje prostorija i vlaženje zraka. Neophodno je važno uzimanje veće količine tekućine (napitci sobne temperature ili blago zagrijani) i dostatan odmor.
Curenje ili začepljenost nosa - potrebno je vlažiti ili ispirati sluznicu nosa sa fiziološkom otopinom ili otopinom morske vode, a mogu se primjeniti i kapi za nos - ne smiju se primjenjivati dulje od 7 dana, jer mogu oštetiti sluznicu nosa.
Grlobolja - mogu se koristiti razne otopine za grgljanje ili pastile za otapanje u ustima koje sadržavaju antiseptike i sredstva protiv upale i bolova
Temperatura i bolovi - primjenjuju se tablete paracetamola ili rijeđe acetilsalicilne kiseline ili ibuprofena, ali uz obaveznu preporuku ljekarnika. Kod povišene temperature valja mirovati
Kašalj - liječi se ovisno o vrsti kašlja, koji može biti neproduktivni (suhi) ili produktivni (vlažni). Za neproduktivni kašalj se primjenjuju antitusici, sredstva koja smiruju kašalj, a za produktivni sekretolitici, sredstva koja razrijeđuju bronhalnu sluz, kako bi se ona mogla iskašljati. Preparati se odabiru uz preporuku ljekarnika. Med je najbolji.


ANTIASTMATICI

Astma je bolest našeg doba i pogotovo ju često srećemo kod djece (navodno joj je
učestalost u populaciji 1-4%). Radi se o otežanom disanju ili manjku zraka. to akutna (reverzibilna) opstrukcija dišnih putova, koja može biti izrazito teška. Napadaji
se pojavljuju povremeno i često neredovito, a mogu trajati u minutama ili satima. Zbog toga ima puno različitih lijekova za olakšanje ovih tegoba, ali povremeno se mora bolesnika prebaciti u bolnicu i tamo liječiti.

To su lijekovi koji se primjenjuju u liječenju i terapiji bronhialne astme.Najefikasniji je Adrenalin,u akutnom napadu , a Efedrin između napada.Kod teških oblika
respiratorne opstrukcije antihistaminici imaju slab terapijski učinak.U tim slučajevima daje se i.v. Aminofilin – djeluje tako da relaksira glatku muskulaturu bronha.U drugim slučajevima – refraktermnim – ne djeluje na antihistaminike – daju se kortikosteroidi naročito kod Statu – Asmatikus.

Lijek = dinatrijev, kromoglikat, hidrokortizon salbutamol teofilin ,terbutalin.


FARMAKOLOGIJA KRVOTVORNIH ORGANA I
KRVI ANTIKOAGULACIJE

Antikoagulans ili antikoagulant su = Tvari koje spriječavaju antikoagulanciju krvi , tj. grušanje krvi. Postoje antikoagulansi koji se koriste kao lijek u trombotičkim poremećajima, ali i oni koji se koriste u medicinskoj opremi, kao npr. u epruvetama, kesama za krv, opremi zahemodijalizu i sl.

Dijelimo ih na 2 skupine = Parenteralne antikoagulance - Heparin
= Parenteralne antikoagulancije = Bikumarol
Kao lijekovi, najčešće se koriste kumarini, antagonisti vitamina K. Ovi antikoagulansi se koriste u terapiji duboke venske tromboze, plućne embolije, fibrilacije pretkomora i kod vještačkihsrčanih zalisaka.U većim količinama kumarini se koriste kao rodenticidi (za ubijanje miševa i pacova).
Poznati Kumarini =
§ Sintrom ili Sinthrome (Acenokumarol)
§ Marcumar, Falithrom ili Marcoumar (Fenprokoumon)
HEPARIN =
Heparin je biološka supstanca, najčešće dobivena od svinjskih crijeva. Najjača je organska kiselina u organizmu.Daje se u obliku i.m. , sub – cutanih injekcija. Djeluje tako što aktivira antitrombin III, koji blokira da trombin učestvuje u procesu zgrušavanja. Osim u terapiji, heparin se koristi kao antikoagulans i u medicinskoj opremi (epruvete sa heparinom najčešće imaju zeleni čep).
Neželjeno djelovanje = je mogućnost profuznog ,tj. Brzog krvarenja.Ako je to krvarenje jako,potrebno je davati antagoniste heparina – suprotno djelovanje.
ANTAGONISTI izvan tijela =
Pored heparina, u medicinskoj opremi se koriste brojni antikoagulansi i većina njih djelije tako što vezuje ione kalcijuma i time spriječava koagulaciju.
Najčešće se koriste EDTA, citrati, oksalati i dr.


FIBRINOLITICI

Antikoagulancije se upotrebljavaju uglavnom za prevenciju tromboemboličkih komplikacija.U novije vrijeme se pokušava pronaći sredstva koja bi mogla otopiti već stvorene trombe. Takva sredstva zovemo Trombolitici.Predstavnik Fibrinolitika je - Fibrinolizin i daje se intra - venski.

Antitrombotici jesu lijekovi za sprečavanje zgrušavanja krvi.

U antitrombotike spadaju antikoagulansi (heparini i antagonisti vitamini K), inhibitori agregacije trombocita i fibrinolitici (urokinaza, streptokinaza i alteplaza).
Pojačano neželjeno zgrušavanje krvi karakteristika je tromboza i embolija. Jednom rečju takva stanja nazivamo tromboembolijska stanja.

Najčešće su u pitanju srčane mane, infarkt miokarda, primarne miokardiopatije, ugrađene veštačke valvule, srčane i arterijske aneurizme.
Embolije se često javljaju kod poremećaja srčanog ritma, naročito kod fibrilacije pretkomora.

Tromboze nastaju usled povećanja ateromatoznog plaka i nadovezanog tromba i češće se javljaju kod dehidratacije, hipotenzije, infektivnih bolesti, karcinoma, disproteinemije, diseminovane intravaskularne koagulacije i drugoih patoloških stanja.

Hiperkoagulabilnost se javlja kao posledica trombocitoze, nakon hirurških operacija, zbog povreda, blokade arterija i vena, infekcija, zloćudnih tumora, tokom trudnoće ili zbog korišćenja oralnih kontraceptiva.

Registrirani lijekkovi - Fibrinolitička terapija je neophodna u slučajevima akutnog začepljenja arterija u ekstremitetima, akutnog infarkta srca, venskih tromboza područja karlice i ekstremiteta, plućne embolije i formiranja tromba u cevima dijalizacionih uređaja. Kod infarkta srca rekanalizacija koronarnih sudova
fibrinoliticima je uspešna čak u 60-80% slučajeva, ali samo ako se primene ne kasnije od 6 sati nakon nesretnog događaja.

Streptokinaza – STREPTASE (ZLB Behring Nemačka), Streptokinaza, uprkos takvom nazivu nije enzim. Ponaša se kao aktivator plazminogena, ali samo nakon

formiranja kompleksa s plazminogenom. APSAC (para anisolilirani plazminogen-streptokinaza kompleks) koji deluje puno duže od streptokinaze.

Alteplaza – ACTYLISE (Boehringer Ingelheim Pharma Nemačka), Alteplaza je glikoprotein koji aktivira plazminogen direktno u plazmin. Kada se primenjuje

intravenski, alteplaza ostaje relativno neaktivna u cirkulaciji. Jednom kada se veže na fibrin aktivira se izazivajući pretvaranje plazminogena u plazmin, što dovodi do otapanja ugruška fibrina.
Tenekteplaza – METALYSE (Boehringer Ingelheim Pharma Nemačka)


PANKREAS - INZULIN

Inzulin je hormon koji luči žlijezda gušterača (pankreas), a služi za regulaciju šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. On je transporter koji omogućava glukozi da izkrvi prodre u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Glukoza je grožđani šećer u kojeg se, prilikom probave, rascijepe namirnice koje sadrže ugljikohidrate. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novoga šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza).
Ako inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne stanice.

Normalna koncentracija šećera u krvi natašte iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%).

Inzulin je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline, a izgrađen je u obliku dva lanca, međusobno povezana s dva disulfidna mosta.

Proizvodi se u beta stanicama Langerhansovih otoka gušterače. Ime potječe od latinskog insula što znači otok.

Molekularna težina iznosi oko 6.000.

Cijeli pankreas producira dnevno oko 80 - 100 jedinica inzulina.

Za farmabiotske – kemijske svrhe INZULIN se upotrebljava iz svinjskog ili goveđeg pankreasa.U pročišćenom stanju Inzulin je bijeli prašak

Kristalni inzulin – je vrsta inzulina kojem je dodan cinkov – klorid ( ZnCl ).Resorbira se sporije i djeluje duže.Inzulinu može biti dodana bjelančevina.Protamin i Cink pa se dobije Cink – Protamin inzulin suspenzija.Daje se u obliku sub – cutanih ili intra muskularnih injekcija.Počinje djelovati polako ,ali mu je djelovanje produženo.Postoje i mješavine oba preparata.Miješanje se provodi u štrcaljki neposredno prije apliciranja injekcija.Tako se postiže kombinirani učinak i djelovanje počinje brzo,a traje dugo.Odnos kristalnog inzulina prema Cink – protamin inzulinu u ovakvim mješanjima je u 2 – 3 ili 1 : 1.Prednost mješavine inzulina je velika mogućnost
Variranja početka intenziteta i trajanja djelovanja.Tako je omogućeno prilagođavanje potrebama pojedinog pacijenta.

Inzulin Lente – je još jedna vrsta inzulina.Djeluje dosta brzo i srednje dugo.
Postoje 3 vrste Lente inzulina : Ultralente , Lente i Semilente.Najbrže i najkraće djeluje Semilente a najdulje i najpolaganije Ultra – Lente.Inzulin se neresorbira Per – Os pa se zato nejčešće daje Sub – Cutano.Inzulin se stvara u B stanicama Langerhansovih otočića pankreasa.Secernira – izlučuje se u krvi , a glavni regulacioni mehanizmi sekrecije inzulina je razina ŠUK – a. Hiperglikemija je pojačava , a hipoglikemija smanjuje sekreciju.Predoziranje inzulina izaziva Hipoglikemiju – smanjuje sekreciju, pad šećera. Ona najviše pogađa CNS , jer je glukoza najvažniji supstrat metabolizma mozga.Zato se simptom Hipoglikemije najviše očituje funkcionalnim poremećajem CNS – a : konfuzija,tremor,drhtanje,nemir,oznojenost,bljedilost,uspaničenost,veoma intenzivne hipoglikemije izazivaju nesvjest i grčeve – hipoglikemična koma.Ova opasna komplikacija uklanja se i.v. davanjem glucosae,ili ako je nema pri ruci s.c. injekcijama adrenalina.
Podjela inzulina ;
U čistom obliku inzulin počinje djelovati vrlo brzo – već nakon pola sata. Međutim, najčešće je potrebno imati inzulin koji će brzo djelovati, ali da se to djelovanje zadrži dugo.S obzirom na brzinu,intenzitet i trajanje inzuline dijelimo na 3 skupine :
1. Inzulin kratkog djelovanja – bistri inzulin
a) Humani inzulin – početak djelovanja nakon 30.min.,vrhunac djelovanja od 1 – 3,5 sata,duljina djelovanja 5 – 7 sat
b) Humani inzulinski analozi – lispro inzulin , inzulin aspart ,inzulin glulizin – početak djelovanja od 10 – 20 min.,vrhunac djelovanja 30 min. Do 3 sata,duljina djelovanja 2 – 6 sati.
2. Inzulin srednje dugog djelovanja – mutni inzulin
humani inzulin – NPH inzulin – početak djelovanja nakon 1 sat vrhunac djelovanja od 2 – 12 sati, duljina djelovanja do 24 sata
3 Inzulin dugog djelovanja
a) humani inzulini (ultratard inzulini): početak djelovanja nakon 4 sata, vrhunac djelovanja od 8 do 24 sata, duljina djelovanja do 28 sati,

b) humani inzulinski analozi (inzulin glargin, inszulin detemir): početak djelovanja nakon 1 sata, duljina djelovanja do 24 sata i više.
Pacijentima nije dovoljna samo jedna vrsta inzulina, već se inzulini brzog djelovanja moraju miješati sa inzulinima srednje dugog djelovanja. - predmješani inzulini koji u svojoj formulaciji sadrže točno određene količine oba inzulina.
4. Predmješani humani inzulini - početak djelovanja nakon 30 minuta, vrhunac djelovanja od 1 do 8 sati, duljina djelovanja do 20 sati. 2. predmješani humani inzulinski analozi: početak djelovanja nakon 10 do 20 minuta, vrhunac djelovanja od 30 minuta do 4 sata, duljina djelovanja do 20 sati.

HEMOSTATICI

Hemostatici su kemijska sredstva koja spriječavaju krvarenje.Mogu biti lokalni i opći.

LOKALNI – primjenjuju se na mjestu samoga krvarenja, a predstavnik je Adrenalin koji izaziva vazokonstrikciju ,ali djeluju kratkotrajno.Aluminijev sulfat + Stipsa

OPĆI – njihov učinak na unutrašnje krvarenje očituje se kod krvarenja iz unutrašnjih organa, pluća, gastrointestinalnog trakta. Najbolji postupak za zaustavljanje takvih krvarenja je transfuzija puna sviježe krvi.

Sistemski hemostatici su lijekovi koji se primjenjuju parenteralno – putem injekcija , u cilju zaustavljanja krvarenja .Jedan od njih je vitamin K – vitamin koagulacije.
Antema – nealergijski sterilni resorptivni prašak od kolagena – konjskog podrijetla.
Lokalni hemostatik za saniranje kapilarnog krvarenja, krvarenja parenhimatoznih organa i dodatak prodesu zarastanja.
Bloodstop - BloodSTOP Hemostatska gaza je napravljena od regenerisanih, oksidovanih i eterizovanih prirodnih vlakana celuloze, koja je rastvorljiva u vodi i biokompatibilna.


FERUM – ŽELJEZO - Fe

Ferum – Željezo – je normalan i neophodan sastojak organizma.
Kao lijek se upotrebljava u terapiji anemija uzrokovanih nedostatkom željeza.
To su tvari sideropenične anemije.Velike količine Fe sadržavaju parenhimni organi, pivski kvasac, žumanjak jajeta. Srednje bogati na Fe su meso,riba,voće,zeleno

povrće,većina žitarica.Fe se p - os, najviše resorbira u duodenumu, idući dalje prema rektumu resorpcija postaje sve slabija.Nakon resorpcije Fe se veže na jednu bijelančevinu koja se prenosi iz crijeva do depoa – skladišta i iz depoa na mijesto uporabe. Fe se deponira u retikuloendotelnom sistemu jetre,sluznice,koštane srži. Dnevni gubitak Fe u odraslog čovijeka nije veliki.Dnevna potreba je oko 0,5 – 1,5 mg. Potrebna je povećana u dijece i žena u graviditetu.
Preparate Fe za peroralnu primjennu su : Perosulfat, Peroglukonat.


VITAMIN B 12


U terapiji megaloblastičnih anemija upotrebljava se vitamin B 12.Osnovni poremećaj kod ove anemije je blokada sinteze DNR. Uzrok ove blokade može biti nedostatak vitamina B12 ili folne kiseline, ili oba ova agensa.Jedini izvor ovaga vitamina su
mikroorganizmi. P – os se resorbira u želudcu uz pomoć Solne kiseline.Metabolička
funkcija vitamina B12 sastoji se od regulacije normalnog rasta i ishrane svih stanica.Gdije god se stanice množe tu je potreban vitamin B12. Najprikladnija primjena ovoga vitamina je u formi intra – muskularnih i dubokih subcutanih injekcija.

HORMONI

Hormoni su kemijski "glasnici" koji u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge, posebnim oblikom kemijskog djelovanja. Stanica koju aktivira hormon je ciljna stanica.
Hormoni su kemijska sredstva tvari koje luče endokrine žlijezde – žlijezde sa unutrašnjom sekrecijom direktno u krv. Žlijezde su skupine stanica koje izlučuju kemijske tvari, a mogu biti žlijezde s vanjskim i unutarnjim lučenjem. Žlijezde s unutarnjim lučenjem su: hipofiza, štitna i doštitne žlijezde, prsna,nadbubrežne žlijezde, gušterača, muške spolne žlijezde (sjemenici) i ženske spolne žlijezde (jajnici).Sa krvnom strujom hormoni dospijevaju do tkivba koja su udaljena od mijesta njihova stvaranja i na njih djeluju.
Dijelimo ih na : 1. Prirodne hormone
2. Analozi i antagonisti hormona
Analozi su sintetski spojevi više ili menje slični prirodnim.Pokazuju katkad svojstva koja su korisnija od samih prirodnih produkata. S druge strane uspjelo je pronaći sintetske spojeve koji inhibiraju funkciju egzokrinih žlijezda, ili antagoniraju djelovanje
Hormoni po sastavu mogu biti steroidi, prostaglandini, amini, peptidi i proteini. Poznatiji hormon je adrenalin kojeg luči srž nadbubrežne žlijezde u za organizam stresnim situacijama.Oni su zaslužni za regulaciju raznih fizioloških procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluju i na raspoloženje (npr.: stres). Dio medicine koji se time bavi je endokrinologija, iz grane interne medicine.

Mozak nadzire rad žlijezda usklađujući njihovu tijesnu međusobnu suradnju u lučenju hormona. Na taj način održavaju zdravlje organizma.

ŠTITNJAČA

Štitnjača je mala žlijezda koja je smještena na vratu ispod Adamove jabučice. Ona u promjeru ima oko 5 cm, a nalazi se tik pod kožom.Sastoji se anatomski od dva režnja ( lijevog i desnog ), koji su povezani sa srednjim tanjim dijelom štitnjače koji zovemo, vrat štitnjače ( isthmus ), tako da ona nalikuje slovu H ili krilima leptira. Kada je uredne veličine ili je malo uvećana , zatim ukoliko je smještena svojim uvećanim dijelom uglavnom iza prsne kosti, ne možemo je zapaziti i napipati.
Kada je uvećana, može se zapaziti prostim okom ili palpacijom ( pipanjem vrata). Ipak pregledom samo “prostim okom” tj ( inspekcijom ) i pipanjem ( palpacijom ), nije moguće sa sigurnošću utvrditi ima li osoba bolest štitnjače.

Štitnjača je žlijezda koja izlučuje hormone štitnjače T3 i T4 (tiroidni hormoni) koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju tjelesne kemijske funkcije ( brzina metabolizma) u tijelu.Oni na brzinu metabolizma mogu utjecati na dva načina . Navedeni hormoni potiču gotovo svako tkivo na stvaranje bjelančevina ( prvi način ) i zatim povećavanjem količine kisika koje koriste stanice ( drugi način). Kada su stanice jače stimulirane, tjelesni organi rade brže.

Dva su hormona štitnjače i nalaze se u krvi u dva oblika: tiroksin( T4) i trijodtironin. (T3). Tiroksin se pretvara u jetri u aktivni oblik trijodtironin ( tiroksin + jod), a preostalih oko 20 % stvara sama štitnjača.

Tri su preparata hormona štitnjače u prometu.Sasušena pulvelizirana štitnjača ,tiroksin,trijodtironin ( Bazedovljeva bolest ), Sasušena žlijezda sadrži oba hormona štitnjače. Prema propisu mora imati od 0,1 – 0,2 % joda,oralna respiracija ovoga pripravka je dobra i zadovoljna s većinom terapijskih indikacija oba štetna hormona slabije se resorbiraju u crijevu , ali se ipak mogu primmjenjivati u formi tableta.Dužina djelovanja im je različita.Nakon resorpcije hormon se veže snažno za plazmine proteine,ostaje duže u krvi i radi toga djeluju polagano i prolongirano.
Irijadtrirozin se veže na plazmu i proteine slabije pa zato i djeluje brže i kretkotrajnije.Pomanjkanje hormona štitnjače naziva se Hipotireoza .Da bi se hormoni štitnjače sintetizirali neophodan je jod.Prema intenzitetu i dobi pacijenata hipotireoza se različito manifestira u novorođenčeta – kao Kretenizam,u djeteta kao

Juvenilni Rexedem,a u odraslog kao Mixedem.Povećana količina hormona štitnjače izaziva Hipertireoza koja se obično zove Tireotoksikoza - ( ubrzani rad štitnjače) je
stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona štitnjače.Ona može imati nekoliko uzroka.Oboljeli od tiroiditisa ( bilo kojeg uzroka) prolaze obično kroz faze ubrzanog rada štitnjače.Hormoni štitnjače su potrebni za normalan rast i razvoj čovijeka.Hipotireodična djeca zaostaju u rastu mentalna tupost .Mixedem ili višak hormona u organizmu povećava podražljivost i nemir .Uzrokuje i tahikardiju ,povečava krvni tlak ,minimalni volumen.Specifična indikacijaza upotrebu hormona štitnjače je Hipotireoza i Mixedem,kretenizam,obična ili nekrotična guša – Struma.Za liječenje Hipertireoze upotrebljava se Tireostatici.

Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koriste se ultrazvuk štitnjače ( najprikladniji bi bio kolor dopler ultrazvuk) , odnosno cijelog vrata, zatim laboratorijski krvni testovi za otkrivanje rada štitnjače , ciljana punkcija štitnjače pod kontrolom ultrazvuka vidljivih čvorova u štitnjači i scintigrafija štitnjače.


HORMONI KORE NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE

Nadbubrežna žlijezda je organ kod sisara, uključujući i čovjeka. To je mala parna trouglasta endokrina žlijezda koja se nalazi na vrhu svakog bubrega; Njena glavna odgovornost je regulacija stresnog odgovora putem sinteze kortikosteroida i kateholamina, uključujući kortizol i adrenalin. Sastoje se iz dva dijela: kore i srži, koji se međusobno razlikuju i po porijeklu i po funkciji.
Kora luči sljedeće grupe hormona:
§ mineralokortikoide: aldosteron, kortikosteron, koji regulira promet minerala (posebno natrijuma i kalijuma) i vode, čime održavaju homeostazu; nazivaju se hormoni koji čuvaju život;
§ glikokortikoide: među njima je najaktivniji kortizol; regulira promet ugljenih hidrata, proteina i lipida;
§ androgene i estrogene hormone koji utiču na razvoj spolnih organa u dječijem uzrastu.
Srž nadbubrežne žlijezde luči adrenalin i noradrenalin. Njihovo djelovanje je slično djelovanju simpatičkog nervnog sistema – ubrzavaju rad srca, povećavaju krvni tlak itd.
Kortikosteroide dijelimo na glukokortikoide i mineralokortikoide.
Glukokortikoidi su = steroidni hormoni čija je glavna uloga djelovanje na metabolizam glukoze, proteina i masti, a takođe i dugoročno prilagođavanje organizma na stresne situacije. Ima svojstvo smanjivanja imunološkog odgovora organizma.Glavni prirodni glukokortikoid je kortizol,a daljnji predstavnici su Prednisolan,Prednison,Urbazon, Dexametazon.
Mineralokortikosteroidi = učestvuju u regulaciji koncentracije elektrolita u organizmu (natrijum, kalijum) a glavni predstavnik je aldosteron, hormon koji pojačava reasorpciju natrijuma u bubrežnim kanalićima i izbacivanje kalijuma u urin.
HIDROKORTIZON = je kristalni prašak koji se resorbira u probavom traktu,a metabolizira na jetri.Sekrecijom Hidrokortizona upravlja hormon Adenohipofize – Kortikotropini to direktnim uplivom na koru te žlijezde.Količina izlučenog hidrokortizona se izrazito povećava u stresnim stanjima ,tj.kada postaje mentalno ili somatsko opterećenje organizma.Hidrokortizon se sintetizira u kori nadbubrežne žlijezde i dva kolesterola – neophodni za održavanje života.Nakon potpune insuficijencije kore nadbubrežne žlijezde očituje se kao Addisonova bolest.Glavni kortikosteroidi koče iskorištavanje glukoze u perifernim tkivima, a pospješuje njeno otvaranje iz mikrokiselina.Rezultat tih procesa je Hiperglikemija za nagomilavanje glikogena u jetri i smanjena ugradnja aminokiselina u proteine.Taj drugi proces smanjuje količinu proteina u tijelu.Hiperglikemija pojačava sekreciju inzulina što pospješuje deponiranje masti,naročito na licu i vratu.
KORTIZOL = kortizol se luči u stresnim situacijama kao što su mentalna i tjelesna opterećenja. Kortizol je jako bitan za pravilan rad organizma. Kortizol jako inhibira upalne i imunološke reakcije organizma i zbog toga je interesantan u farmakologij.
Prirodni kortizol se malo koristi dok se daleko više koriste njegovi sintetski analozi kojima je smanjena metabolička funkcija, a pojačana ona antiinflamatorna i imunosupresivna kao što su betametazon, deksametazon, prednizolon, prednizon i dr.
Kortikosteroidi se koriste za = supstitucionu terapiju - kod nedovoljnog lučenja glukokortikoida iz kore nadbubrežne žlezde, alergijske i autoimune bolesti (anafilaktički šok, lupus eritematosus, angioneurotski edem, alergijski rinitis,
serumska bolest, urtikarija, reakcija na lekove, ubodi insekata, miastenia gravis, sarkoidoza, bronhijalna astma i sl), reumatske bolesti (reumatoidni artritis, osteoartritis, vaskulitis, artroze), reumatsku groznicu, šok (anafilaktički, endotoksinski), upale oka i uha, kožne bolesti (dermatitis), imunosupresiju nakon transplantacija, neke oblike leukemija, zapaljenske bolesti digestivnog trakta (ulcerozni kolitis,Kronovu bolest).
LIJEKOVI =
• betametazondinatrijum fosfat, betametazon dipropionat – DIPROPHOS (Schering Plough Švajcarska),
• deksametazon – DEXASON
• metilprednizolon – NIRYPAN , LEMOD SOLU,NIRYPAN SOLUBILE LEMOD DEPO
• prednizon – PRONISON, PREDNIZON, PREDNISON, PREDNIZON
• hidrokortizon (kortizol) – HYDROCORTISON, HIDROKORTIZON
• triamcinolon – KENALOG

BUFFALO HAMP

Buffalo Hamp – ili bufalo grba je neobično i strašno unakaženje tijela,stanje velikoga nakupljanja masti iza vrata i ramena .Uzrokovan je brojnim situacijama , ukjučujući i primjenu nekih lijekova – za HIV, seroida,patološka gojaznost i razne druge bolesti.ovaj problem otežava kretanje tijela,micanje vrata,okretanje glave.

Glukokortikoidi smanjuju lokalnu upalnu reakciju tkiva uzrokovanu bilo kojim agensom.Zato kažemo da ovi hormoni imaju antiflopistički,antiupalni,antialergički,antireumatski učinak.Dugotrajna upala većih doza ovih hormona izaziva stanje koje susrećemo u slučajevima hiperfunkcije,nadbubrežne žlijezde,a naziva se i sindrom – CHUSING ili kušingov sindrom.
Glavni simptomi su = retencija Na i H2O sa edemima,i hipertenzijom,hiperkalijemija,hiperglikemija – uteristički izgled pacijenta – lice je kao pun mjesec,šija kao u bika,hiperpigmentacija kože,pojačana dlakavost – Hirzutizam, mentalni poremećaj u obliku euforije i psihoze.

Glukokortikoidi se primjenjuju terapijski u pacijenata sa akutnom ili kroničnom isuficijencijomkore nadbubrežne žlijezde.farmakološka svojstva ovoga
hormona,terapije i slično iskorištavaju kodreumatskih i alergijskih oboljenja – bronhialna astma,naročito Status Astmaticus , nefrotični sindrom kod dijece,
Sistematski Lupus Eritematozus – promjene na kožnom obliku,crvenila po licu,prsima i ramenima.

Buffalo Hump = se liječi liposukcijom – plastična kirurgija, ultrazvučno razbijanje masnoće u tkivima i usisavanje.


MINERALOKORTIKOIDI

Mineralokortikoidi su = Grupa hormona kore nadbubrežnih žlijezda čija je bitna uloga što povećavaju resorpciju natrijuma, a smanjuju resporpciju kalijuma u tubulusima bubrega. Najvažniji hormon ove grupe je aldosteron.

Kod čovijeka je najvažniji mineralokortikoid – ALDOSTERON. Glavni poticaj za lučenje Aldosterona je smanjen volumen krvi ,bilo uslijed njenog gubitka ili uslijed Hiponatremije.Aldosteron i drugi mineralokortikoidi pojačavaju ponovne resorpcije Na pa nastaje njegova retencija. Suprotno tome je prekomjerna količina aldosterona bilo zbog patoloških stanja ili predoziranja izazivaju Hipernatremiju sa edemima i hipertenzijom.Terapijski se mineralokortikoidi rijetko upotrebljavaju.

Sindrom suviška mineralokortikoida = Nasljedni poremećaj i manjak enzima 11 alfa-hidroksilaza 11 beta-hidroksilaza 11 beta-hidroksisteroid-dehidrogenaza -Lidlleov sindrom -likviricija pseudohiperaldosteronizam Primarni aldosteronizam – Aldosteronom. Obostrana idiopatska hiperplazija

- Aldosteronizam koji se može
liječiti glukokortikoidima Karcinom KNŽ-a koji luči aldosteron .Sekundarni aldosteronizam - Normalno ili smanjeno lučenje aldosterona Povećano lučenje aldosterona.

Egzogeni mineralokortikoidi - Prekomjerna primjena fludrokortizona izaziva hipertenziju i hipokalemiju

Oni koji gube sol daju se mineralokortikoidi i to deoksikortikosteron – acetat 1 – 2mg/d im ili fludrohidrokortizon 0,05 – 1.5mg/d per – os.

U djevojčica se mora kirurški korigirati vanjsko spolovilo.Prognoza je odlićna, bolesnici normalno ulaze u pubertet i fertilni su
Mineralokortikoidi k reguliraju reabsorpciju organskih iona (Na+, Cl-, and HCO3. - u jetri. Glukokortikoidi reguliraju glukoneogenezu i smanjuju upalne procese.


LIJEKOVI KOJI DJELUJU NA KOŽU I SLUZNICU

Sluznica ima nespecifičnu funkciju da jednostavno pokriva nutrašnju površinu tijela i specifičnost da sadrži čitav niz žlijezda .

Koža je nastavak sluznice i ima neke važne funkcije =
1. mehanička zaštita tkiva koja pokriva
2. regulacija ,tj. Temperature putem sekrecije,znoja i pomoću krvnih žila
3. održavanje ravnoteže elektrolita
4. sprečavanje invazije bakterija u tijelo uslijed kisele reakcije – pH = 4,5

Lijekovi koji se primjenjuju na koži i sluznicama možemo podijeliti na više skupina – 3 skupine su = s jedne strane su sredstva koja zaštićuju kožu i sluznice od vanjskih utjecaja svojim fizikalno – kemijskim i farmakološkim svojstvima.

Ovakva sredstva nazivamo PROTEKTIVNIM.Njihovo djelovanje možemo označiti i protuupalno. S druge strane postoje sredstva kojima se može nadražiti koža i sluznica,i izazvati lokalna upalna reakcija različitog intenziteta ovisno o sredstvu i načinu aplikacije.takve lijekove nazivamo IRITANCIJAMA
LIJEKOVI, koji se primjenjuju su =
1. Ljekovite masti primjenjuju se najčešće kod kroničnih kožnih bolesti.
2. Kreme, za razliku od masti, sadrže vodu, lakše se ispiru, pa se mogu primjenjivati i na dlakama obraslim dijelovima tijela.
3. Paste su žilavije konzistencije, teže se razmazuju, jer sadrže veliku količinu praškastih supstancija, a pogodne su za sušenje kože.
4. Na kožu se, kao ljekoviti oblici za vanjsku uporabu mogu primjenjivati još i losioni, tekući puderiraspršivači (sprejevi) i prašci.

PSIHOSTIMULANSI

Psihostimulansi mogu potencirati antisocijalno i agresivno ponašanje. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati psihotične reakcije koje je teško razlikovati od shizofrenih epizoda,najčešće s paranoidnim idejama .Oni pobuđuju aktivnost mozga i imaju jak utjecaj na srce i krvne žile čime podižu krvni tlak i ubrzavaju rad srca što može dovesti do srčanog aresta ili moždanog udara.
’ MDMA (ECSTASY)
’ AMFETAMINI (SPEED) = Sposobnost amfetamina i drugih psihostimulansa (metamfetamin,metilfenidat…) da poboljšavaju raspoloženje sve do euforije osnova je koja dovodi do stvaranja ovisnosti u toj skupini tvari.Razvija se psihička ovisnost različitog intenziteta i javlja se blaga tjelesna ovisnost. Pri prestanku uzimanja pojavljuje se depresija, pospanost, glad, osjećaj straha…Ti simptomi obično nisu tako jaki
’ KOKAIN = Kokain je alkaloid iz biljke koka (Eritroxilon coca) koja samoniklo raste u Južnoj Americi. To je bio prvi otkriveni lokalni anestetik koji posjeduje simpatomimetski i jak psihofarmakološki učinak. Farmakološki je djelovanje kokaina slično djelovanju psihostimulansa. Razlika je na molekularnoj razini i psihotoksični učinak kokaina je u pravilu izraženiji dok je razvoj tolerancije manje izražen. Kokain se uzima na različite načine: tradicionalno žvakanjem lišća koke u južnoameričkih Indijanaca, a danas ušmrkavanjem čiste tvari, koja se dobro apsorbira s nosne sluznice, uzimanjem per os, pušenjem, intravenski Nakon uzimanja per os do nastanka učinka treba 30-60 minuta. Nakon ušmrkavanja, pušenja ili intravenske primjene učinak nastupa odmah. Psihostimulativni učinak kokaina traje kratko 20-30 minuta, a pri uživanju čiste baze još kraće.
’ EFEDRIN
HALUCINOGENI = Halucinogene droge mijenjaju doživljaj vanjskog svijeta tj. percepciju. Način na koji osobe vide, čuju, osjećaju i doživljavaju stvari oko sebe potpuno je izmijenjen, pa tako ova sredstva izazivaju vidne, slušne i osjetilne halucinacije koje u nekim slučajevima mogu potrajati satima, a ponekad čak i danima te mogu biti izuzetno neugodne. Bitno je naglasiti da se halucinacije u nekim slučajevima mogu ponavljati cijeli život, što nazivamo flash-backovima. Halucinogeni su posebno opasni za osobe s mentalnom bolešću jer se konzumacijom istih psihičko zdravlje može iznimno pogoršati.’ KANABIS’ LSD - ACID ’ Čarobne gljive’ IBOGAIN’ MESKALIN’ PCP (feniciklidin)’ Salvia Divinorum
DEPRESORI = Depresori su supstance koje usporavaju i potiskuju rad mozga i živčanih stanica. Oni usporavaju reakcije i mišljenje, uzrokuju pospanost, usporavaju tjelesne funkcije i dovode do stanja letargije. Prilikom dugotrajne upotrebe dolazi do privikavanja i traženja većih doza. Depresori imaju snažan utjecaj na centar za disanje pa mogu izazvati respiratorni arest tj. prestanak disanja’ HEROIN’ KETAMIN’ GHB’ Sedativi
INHALANTI = Inhalanti su isparavajuće supstance koje stvaraju kemijske pare koje se mogu udisati s ciljem da bi se izazvao psihoaktivni učinak. Pod inhalante spada veliki broj kemikalija koje su pronađene u stotinama različitih proizvoda i koji se ne mali broj puta nalaze u domaćinstvu za svakodnevnu uporabu. Prema nekim klasifikacijama postoje četiri kategorije inhalanata, a to su:’ isparavajuća otapala’ aerosoli’ plinovi’ nitriti













22.11.2011. u 02:53 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.03.2011.

Narcisoidni poremećaj ličnosti

od Ksenija Jambrešić, 14. ožujka 2011 u 19:37

- Narcisi žive u svojim malim zatvorenim svijetovima
- Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive- oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama. Kad narcis poželi nešto da uradi, svi oni oko njega moraju odmah prestati sa svim što su do tada radili kako bi mogli raditi ono što narcis želi.
- Narcisi se koriste drugim ljudima kako bi ostvarili ono što žele i nije ih briga koliko će to koštati druge ljude.- nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi, niti da s njima suosjećaju. - Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima- Često se ponašaju prema drugim ljudima kao prema smeću- Nikada ne vole nešto što im ne može uzvratiti ljubavNarcizam je rana afektivna deprivacija, dok klinički materijal opisuje narcisoidnu osobu više kao nevoljnom, nego nesposobnom.Ukoliko je narcisizam poremećaj u ponašanju koji je stečen, onda postoji neka nada, mada prilično slaba, da će se ti poremećaji u ponašanju moći ispraviti.
-- Narcisi se rijetko podvrgavaju tretmanu a kada do tretmana dođe, onda je napredak veoma spor.
-- Narcisi se veoma ustežu kod otvaranja i poklanjanja povjerenja nekome,
-- Narcisi će tvrditi kako postižu spektakularne rezultate ne ulažući neki veliki trud ili investicije, ostavljajući utisak da su nekako njihovo vrijeme i novac vredniji od vremena i novca drugih ljudi.
-- Neki narcisi bombastično hvalisaju i veličaju sami sebe, međutim, mnogi od njih su neupadljivi u javnosti,
-- Narcis vjeruje da je on "poseban" i da njega mogu razumjeti samo oni koji su mu slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu; tako se on jedino s njima može asocirati
-- Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive
-- Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima
-- Sebično iskorištavanje drugih s ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva i ponašaju se prema drugima kao prema smeću.
-- Često obitelj narcisoidnih traže pomoć liječnika kako bi s njima izašla na kraj

17.03.2011. u 23:40 • 0 KomentaraPrint#

Grandioznost

od Ksenija Jambrešić, 16. ožujka 2011 u 0:47


Grandioznost je poseban slučaj, međutim, nedostatak empatije i eksploatatorski odnos prema drugim ljudima nije specifičan samo za NPL, isto kao i potreba osobe da drugi u njoj vide nešto specijalno ili posebno. Diferencijalna dijagnoza NPL-a se uspostavlja na temelju odsustva određenih faktora u ponašanju osobe. Granični poremećaj ličnost

- GPL se karakteriše tendencijom ka nanošenju ozljeda samom sebi ili samo-povređivanju, prijetnjom počinjavanja samoubistva ili pokušajima izvršavanja samoubistva

- GPL može da uključi i nervne slomove, koji nisu karakterstični za NPL, mada se mogu desiti. Potreba za ukazivanjem stalne pažnje od strane drugih, takođe je zastupljena kod histionskog poremećaja ličnosti

- Strogo su orjentisani ka održavanju međusobnih veza s drugima .

17.03.2011. u 23:39 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.03.2011.

... ŽENA IMA SAMO JEDNU GREŠKU...


Kada je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.
Došao je Anđeo i pitao ga: "Zašto trošiš tako puno vremena na nju?", i Bog odgovara: "Jesi li ti vidio što sam joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?"

"Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike; treba imati više od 200 pokretnih zgolobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i još da ima krilo za najmanje 4 djece... ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izlječiti sve, od ozljeđenog koljena, do slomljenog srca, i sve ovo da radi sa samo dvije ruke."

Anđeo se začutio svim tim vrlinama. "Sa samo dvije ruke.... nemoguće."; "To je puno posla za jedan dan. Odmori se , pa je sutra dovrši."
"Ne želim to", protestirao je Bog. "Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago."

Anđeo se približio i dotaknuo ženu. "Bože, kako si je napravio tako meku!"
"Jest, mekana je", kaže Bog, "ali napravio sam je da ima i snagu. Nećeš vjerovati što sve žena može izdržati!"

"Može li misliti?", upitao Anđeo.
Bog odgovara: "Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se."

Anđelu nešto privuče pažnju i dotakne ženino lice. "Bož, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju?"
"Nije to nikakav propust,... to je suza", ispravi ga Bog.
"Čemu to?", upita Anđeo.
"Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njena bol i njen ponos."
Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela, "Ti si genije. Na sve si mislio. Žena je sjajno biće."

"To je istina. Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće; nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje. One se smiju, kad žele vrištati; žene pjevaju, kad žele plakati; plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne... Bore se za ono u što vjeruju. One su protiv nepravde.
Ne priznaju "NE" kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k doktoru, zato što se boji....
Žena voli bez granice...
One plaču kad im djeca dožive nešto novo i lijepo u životu i raduju se dobrobiti svojih prijatelja. One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje. Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt drage osobe.
One tuguju za izgubljenom voljenom osobom, ali su jake i kad više nema ničega za što bi se borile.
Žene znaju da samo jedan poljubac, samo jedan zagrljaj može izlječiti slomljeno srce."

... Ipak, žena ima jednu grešku: ONA ZABORAVI KOLIKO VRIJEDI !!!!!

13.03.2011. u 17:31 • 0 KomentaraPrint#

ZLATNA VLADA !

od Ksenija Jambrešić, 8. ožujka 2011 u 15:28


Kad bi meni mladom da pokažem svima

bila" Vlada data " šta je rodoljublje

s plaćom od srebra

i mitom od zlata A narodu svome

davo obećanja

Tad najlijepši auto kako kažu mudri

sebi bi kupio "Ludom radovanja "

od svoga bi naroda

sav novac prikupio Nevjerne bi Tome

tjerao da rade

Prošao bi svijetom jer zbunjuju narod

skupljo milodare da ga netko krade

Nije važno,bilo to

dragulji il pare Ničeg se ne plašim nisam više klinac

Imao bi slika, jedino mi smeta

satova, skulptura mjesto Remetinac

raznih umjetnina

što stvori kultura. Birajte me zato

da formiram vladu

Kupio bi vile uz sva obećanja

otvaro račune garantiram " Nadu "

imao bi firme

i trezore pune Pa neka se priča

i u tisak piše

Doneo bi sebi da je narod sretan

dolare i rublje mada jedva diše





NOVOGRADIŠKO BLEBETALO - ISJEČAK

13.03.2011. u 17:30 • 0 KomentaraPrint#

KEMIJSKA ANALIZA ŽENE

od Ksenija Jambrešić, 13. ožujka 2011 u 10:15


KEMIJSKI : ŽENA

KEMIJSKI SIMBOL: XX

OTKRIO : ADAM

ATOMSKA TEŽINA : Optimalna oko 54 kg,ali postoje izotopikoji variraju od 40 - 250 kg.

UČESTALOST POJAVLJIVANJA ELEMENATA : Veće količine mogu se naći u urbanim sredinama , ali se kemijski čisti primjerci mogu naći u udaljenim brdskim područjima.

FIZIČKA SVOJSTVA : Površina obično premazana bojom i kremom.

Javlja se u svim agregatnim stanjima.

Proključa odjednom,zamrzne se bez razloga.

Topi se ako se primjeni odgovarajući postupak

KEMIJSKA SVOJSTVA : Lako se spaja sa zlatom,srebrom i drugim plemenitim i poluplemenitim metalima te sa drugim kamenjem.

Apsorbira velike količine skupih materijala.

Može eksplodirati iznenada ,bez predhodnog upozorenja i bez poznata razloga.

Ne otapa se u vodi ,ali joj se primjećivost znatno povećava ako se natopi kvalitetnim alkoholom.

Najefikasniji je poznati element za upijanje novca.

Element je koji se vrlo rijetko nalazi u djevičanski čistom stanju.

NAJČEŠĆE UPOTREBE : Prije svega kao ukras,naročito u otmjenim vilama i skupim sportskim automobilima.

Odličan je medikament za relaksaciju i vrlo efikasno sredstvo za čišćenje.

IZVRŠENI POKUSI : Pocrveni kada se zatekne bez ambalaže.

Pozeleni kada se stavi pored boljeg uzorka.

OPASNOST : Vrlo je opasan element ,osim u rukama stručnjaka,koji ima odgovarajući alat.

Ilegalno je imati više od jedne,iako se može posjedovati i više ,pod uvijetom da se drže na različitim lokacijama i pazi da elementi ne dođu u direktni kontakt.

13.03.2011. u 17:30 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.03.2011.

Sudac opominje ženu koja svjedoči : -Vi ste naveli lažne godine starosti ?
- Nisu lažne nego su od ranije - pravda se žena

*

Došao Ivica prvi puta u životu u kino, kupi kartu na blagajni i uđe u dvoranu.Odmah se vrati i traži opet kartu , i tako se vraća nekoliko puta po kartu.Kada je došao peti puta po kartu , blagajnik ga upita :
- Pa dobro , gospodine, zašto niste odmah kupili 5 karata za svoju obitelj ?
- Ma, nemam obitelj .
- Zašto onda kupujete pet karata ?
- E , vidi, kada god pođem u dvoranu , na vratima stoji neki manijak i svaku mi kartu pokida ! - odgovori Ivica.

06.03.2011. u 14:45 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 01.03.2011.

RAZNE SPORTSKE POVREDE

• SPORTSKE POVREDE (povrede mekih tkiva, kontuzije, distorzije, luksacije, hematomi, povrede zglobne čaure,povrede ramena, mišića i tetivnog aparata, prelomi (ramena, lakta, ručnog zgloba, šake, karlice i kuka, kolena, skočni zgloba, stopala i ahilove tetive), burzitis, tendinitis, tendovaginitis, periartritis, miofibrozitis, rupture mišića, mialgije, artralgije, fascilitis plantaris, spina ahilis, spina kalkanei, fascilitis plantaris, sindrom karpalnog tunela, povreda perifernih živaca)
Ovo su najučestalije sportske ozljede kojima treba posvetiti pažnju ne bi li pravilno zacijelile. Neke možete zaliječiti sami, ali neke zahtijevaju posjet liječniku.

Ogrebotine

Ozljede koje nastaju uslijed pada na tvrdu površinu. Pad može uzrokovati oštećenja na vanjskim dijelovima kože.
Ogrebotina je generalno uzrokovana mehaničkim oštećenjem kože, oštrim ili grubim predmetima. Dok je krvarenje relativno maleno, najneugodnije je to što ogrebotine može pratiti jaka bol radi toga što su krajevi živaca u koži oštećeni. Na to možemo i dodati mogućnost prodiranja nečistoća u tkivo, pa se mogu pojaviti i razne infekcije, kao i gnojne rane. Radi slabog krvarenja, rana se obično nedovoljno ispere krvlju, te se ne očisti od prljavštine koja je ušla radi povrede kože. Zato se rana mora prije previjanja dobro dezinficirati.

Kao i kod posjekotina, moguće je koristiti proces "ponavljanja" radi bržeg iscjeljivanja i poboljšanja stanja - ukoliko dotična osoba zna i potpuno je svjesna incidenta koji je uzrokovao ozljedu. Ponavljamo događaje koji su doveli do ozljede, ponovo - točno onako kako se dešavalo - i to odmah nakon ozljeđivanja ( naravno, bez da se ogrebemo ili posiječemo ponovo!!! ). Ponekad je potrebno ponoviti nekoliko puta čitavu stvar, sve dok se bol odjednom ne pojača i onda odmah potom smanji. Tada treba prestati. To je vježba podizanja svjesnosti koja fokusira našu životnu energiju na ozljeđeno područje i tako dalje poboljšava proces liječenja. Tako krpamo rupe u energetskom polju tijela, baš kako i zakrpamo materijalno tijelo šivanjem kože.

Ozljeda je poremećaj funkcije ili strukture dijela tijela nastao ozlijeđivanjem mehaničkim putem, toplinom, kemikalijama, udarom groma ili struje i sl. Ozljeda može biti otvorena, kada je vidljivo oštećenje kože i tkiva i zatvorena, kada se ne vidi oštećenje kože (ozljede unutarnjih organa, nagnječenja).

Vrste ozljeda

Prema nastanku ozljede se dijele na:
• Mehaničke ozljede - rane, ozljede vatrenim oružjem, posjekotine, ubodne rane, prijelomi, iščašenja, nagnječanja, ugrizi životinja.
• Toplinske ozljede - opekline, ozebline, sunčanica.
• Kemijske ozljede – ozljede nastale djelovanjem kiselina ili lužina.
• Ozljede nastale djelovanjem elektriciteta - udar groma i strujni udar. [1]
Prema opasnosti po život ozljede se dijele na kritične, teške i lakše ozljede:
• Kritične ozljede - direktno ugrožavaju život i hitno treba pomoći bolesniku, da ne umre. Potreban je hitni kirurški zahvat. Kritične ozljede su: teška nagnječenja, unutarnje krvarenje, teške opekline, teške ozljede trbuha, jako vanjske krvarenje i sl.
• Teške ozljede - zahtijevaju kiruršku pomoć, ali život nije ugrožen. To su ozljede kralježnice, ozljede uslijed smrzavanja, opekline do 40% površine tijela, prijelomi velikih kostiju, otvoreni prijelomi, ozljede glave.
• Lakše ozljede - ne ugrožavaju život i nije potrebna hitna medicinska pomoć. To su manje opekline, ogrebotine, manje ozljede kostiju i zglobova.
• Prema dijelu tijela kojeg je zahvatila ozljeda dijele se na: ozljede glave, ozljede prsnog koša, ozljede trbuha i ozljede udova.
• Ozljede glave - kriju najveću opasnost u krvarenju i besvjesnom stanju. Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na vratnu žilu, a bolesnik u besvjesnom stanju stavlja se u bočni položaj.
• Ozljede prsnog koša i trbuha - mogu biti otvorene i zatvorene. Kod ozljeda prsnog koša, rane treba zbrinuti, a bolesnika staviti u polusjedeći položaj s ispruženim nogama. Kod unutarnjeg krvarenja prsnog koša i trbuha, bolesnik treba ležati na leđima, bez naslona za glavu. Kod ozljeda trbuha, ako nema unutarnjeg krvarenja, bolesnik leži sa savijenim koljenima. Kod ozljeda trbuha ne smije se ništa piti niti jesti.
• Prijelomi kostiju ruku ili nogu - zahtijevaju imobilizaciju, spriječavanje gibanja najmanje dva susjedna zgloba. Imobilizacija treba biti u prirodnom položaju u kojem mišići nisu napeti.

• Rana
• Opeklina
• Modrica

Rana

Posjekotina na palcu
Rana (lat. vulnus) je fizička ozljeda živog tkiva, koja zahvaća kožu ili sluznicu i može prodrijeti u dublje slojeve tkiva u različitom stupnju.

Povijest

Rane su se u starom Egiptu smatrale "Božjom kaznom" pa se u njihovom liječenju isprepliće medicina, religija i magija. Opis liječenja rana pronađen je zapisan na papirusu koji datira iz 1700 g. p.n.e.;Rane su prekrivane - životinjskim izmetom, medom i
smolom.Na rane su stavljane mirisne smole sa jakim i neprijatnim mirisom.Živa se upotrebljavala za uništavanje bakterija a rane su čišćene uporabom vode i mlijeka.Kao obloga za rane korišteni su i masni jastučići od vune s kaučukom.Oko 1600 g. p.n.e. Egipćani uporabljavaju vunena vlakna za ušivanje rana.
III. Grčko, antičko doba
U liječenju rana stari Grci koristili su sljedeće metode;
• Usijano željezo za kauterizaciju rane (Homer - Ilijada: 800 g. p.n.e.)
• Ispiranje rane toplom vodom, octom ili vinom
• Ušivanje krajeva rane
• Prekrivanje rane vunenom tkaninom prokuhanom u vodi
• Pranje ruku i rezanje noktiju
Hipokrat (460-377 g. p.n.e.) unosi napredak u liječenju rana i prvi daje opis primarnog i sekundarnog zarastanja rane
IV. Starorimsko doba

Vrste rana prema mehanizmu nastanka

• Nagnječenja- (lat.v. contusum) su rane nastale prilikom pada s visine ili udarca tupim mehaničkim predmetom ili oružjem. Njih karakterizira nagnječenje i krvlju podliveni rubovi.
• Razderotine- (lat.v.lacerum) su rane nastale u kontaktu sa tupim ili oštrim predmetima ili pri padu s visine, nepravilnih su rubova i često sa znacima nečistoća i infekcije.
• Nagnječnorazderna rana -(lat.v.lacerocontusum) je sa osobinama nagnječenja i razderotine i izazvana je tupim ili oštrim predmetom ili pri padu s visine. Ovaj tip rane može nastati i pri otvorenim prelomima kostiju.
• Prostrijelna rana -(lat. v.sclopetarium) spada u ovu grupu rana, a izazvana je vatrenim oružjem. Ove rane su različitog oblika, od točkastog do zvijezdastog. Njihov izgled zavisi od vrste projektila ili eksplozivnih dijelova koji dolaze iz neposredne blizine. Djelovanje projektila objašnjava se na taj način što on velikom kinetičkom energijom razara tkivo snažnim pritiskom uslijed širenja zraka, i vakuma koji slijedi nakon prodora projektila.
• Posjekotina -(lat.v.incisum) je rana izazvana oštrim oruđem. Ona je pravilnih rubova i obično bez primjesa nečistoća i rijetko sa znacima infekcije.
• Ujedina -(lat.v. morsum) je rana izazvana dubokim prodiranjem zuba životinje ili čovjeka i obično je inficirana.
• Ubodina -(latv. punctum) je rana najčešće točkastog oblika izazvana ubodom insekta ili mehaničkih šiljatih predmeta koji prodiru duboko u tkivo.
• Oguljotina -(lat excoriatio) je rana gdje je oštećen samo površni dio kože.

Vrste rana prema stanju kože

• Nepenetrantna (zatvorena) rana -(lat.v. nonpenetrans) obilježava je očuvanje kože, ali sa znacima oštećenja dubljih tkiva.
• Otvorena rana -(lat.v.penetrans) obilježava se prekidom cjeline kože, a rana dolazi u kontakt sa atmosferom.
• Probojna rana -(lat.v. perforans) je ozljeda koja prodire u neki organ ili tjelesnu šupljinu.
• Potkožna rana -(lat.v.subcutaneum) je rana koja zahvaća samo kožu i potkožno tkivo.
Vrste rana prema zagađenju
• Nezagađena rana -(lat.v. asepticum) je ona koja nije zagađena mikroorganizmima i drugim nečistoćama.
• Zagađena rana -(lat.v.inflamata) je ona koja je zagađena mikroorganizmima i drugim nečistoćama.
Fiziologija zarastanja rane
Proces zarastanja rane prolazi kroz četiri faze .

1. Vaskularni odgovor ili hemostaza (zaustavljanje krvarenja ); Ovu fazu karakterizira;
• Krvarenje rane, koje ima ulogu prirodnog ispiranje rane od manjih stranih tijela,
• Vazokonstrikcija (stezanje) krvnih žila s ciljem zaustavljanja krvarenja
• Povezivanje, agregacija i spajanje trombocita, ili zgrušavanje krvi
• Koagulacija, stvaranje fibrina iz fibrinogena i matriksa u koji migriraju stanice.

2. Upalna faza; Ova faza javlja se u dva oblika,
• Rana upala rane, koje nastaje 24 - 48 sata nakon ozljede i karakterizira se formiranjem granulocita, odstranjenjem bakterija i stranog sadržaja iz rane,
• Kasna upala rane, nastaje nakon 48 do 72 sata nakon ozljede, a karakterizira je dominantno umnožavanje fagocita i limfocita (fagocitoza i limfocitoza), praćena oslobađanjem tumor nekrotičkog faktora. Umnožavanje oba ova tipa stanica ima presudnu ulogu u čišćenju rane digestiji bakterija i oslobađanju proteolitičkih enzima koji uništavaju strana tijela i mobilne izlučevine.

3. Proliferativna faza; nastaje nakon 5.-7. dana i traje do 2-3 tjedna od nastanka ozljede. Ovu fazu karakterizira sinteza kolagena od strane fibroblasta (tip I - XII) koji je presudan element u fazi zarastanja rane. Kolagen daje čvrstoću i integritet tkiva. Na ovaj proces nadovezuje se angiogeneza ili granulacija (stvaranje novih krvnih žila), kontrakcija (skupljanje krajeva rane) i epitelizacija.

4. Maturacija ili faza remodelacije oštećenog tkiva; Ova faza traje od 21. dan do 1 godine od trenutka ozljede.
Ukoliko zarastanje rane zastane u nekoj od gore navedenih faza, rana prelazi u kronični oblik čiji proces zarastanja traje izuzetno dugo.
Liječenje [uredi]

Rana obrađena Stapler-om

Stapler za ušivanje rana
Iako je nakon drugog svjetskog rata u praksu uveden cijeli niz novih sredstava za liječenje rana i dalje primat u svijetu ima primjena klasične pamučne poveske (gaze) i raznih kemijskih otopina.
Tretman rana uključuje pregled, čišćenje i zatvaranje rana. Ako se radi o nedavno nastaloj rani ona se mora što prije obraditi kako ne bi došlo do sekundarne infekcije.
• Čišćenje
• Za jednostavne rane čišćenje može biti obavnjeno korištenjem nekoliko različitih rješenja, uključujući: mlaz vode (pod uvjetom da nije zagađena), sterilnu fiziološku otopinu ili antiseptičko sredstvo (dezinficijens).
• Zatvaranje
Ako se liječnik odluči za zatvaranje rane, primjenjuju se neke od brojnih tehnika; ljepljiva traka, cianoakrilatno ljepilo, stapler, i šav (šavovi koji se resorbiraju imaju prednost jer ne zahtijevaju naknadno uklanjanje i prioritetno se koriste kod djece).Nakon čišćenja i zatvaranja rana se prekriva sterilnim povezom (gazom i poveskom).

Opeklina

Opeklina je ozljeda uzrokovana toplinom, udarom groma, kemikalijama ili strujnim udarom.
Znakovi su opekline: oštećena koža i sluznica, otekline, mjehuri, crvenilo, bol, gubitak tekućine, a u najgorim slučajevima pougljenje. Što je opečena površina veća, zbog gubitka tekućine i boli, prije će doći do šoka. [1]Kritičnom ozljedom smatra se opeklina
veća od 40% površine tijela. Teška ozljeda je opeklina koja je zahvatila 10 do 40% površine tijela, a lakša ozljeda je opeklina koja zahvatila do 10% tijela.

Podljev krvi ili hematom
(haematoma), nakupina je krvi izvan krvnih žila, nastaje zbog krvarenja (hemorrhagia), ili preciznije unutarnjeg krvarenja. Ako se nalazi ispod kože onda se naziva modrica. Pojam se ne smije miješati sa pojmom hemangiom koja je abnormalno nakupljanje krvnih žila u koži i unutarnjim organima. Najčešće se javlja nakon udarca i prezentira se kao modrica (potkožni hematom). Modrica ili podljev krvi nastaje kad se krvna žila (najčešće udarcem) ošteti. Krv iscuri u okolna tkiva. Tu krv vidimo kroz kožu kao zelenkasto ili plavkasto tkivo i tada se kaže da imamo "modricu".
Naše tijelo se na više načina brine da krvarenje prestane: krvne žile se sužavaju, stvaraju se "čepovi" i vlakna s ugrušcima. Ta mjesta postaju otečena, osjetljiva, a najčešće i bolna.

Klinička slika

Hematom—od ±ŻĽ±, haima, krv + ÄÉĽ±, t-oma—abnormalna pojava. Hematomi mogu biti vidljivi pod kožom naziva se modrica (ecchymosis)

hematomi u jetri ili mozgu. Mogu se javiti i između organa i u unutrašnjim tjelesnim dupljama (abdomen, prsni koš). Često su osjetljivi na dodir zbog povećanog tlaka između tkiva. Često se javljaju formacije u obliku ciste unutar koje se krv koagulira i zaustavlja se krvarenje. Nakon izvjesnog vremena, obično nakon 7 dana dolazi do kolikvacije hematoma uz istovremenu resorpciju stare krvi.
Hematomi u rahlim tkivima se mogu pokretati obično pod uticajem gravitacije.
Ukoliko se nalaze u zglobnim šupljinama mogu smanjiti mobilnost zgloba i dovesti do otoka okolnih mekih tkiva. Ukoliko je krvarenje ograničeno na prostor koji je okružen čvrstim i neelastičnim strukturama (kosti, hrskavice i fascije) tlak može porasti do te mjere da ugrozi normalno tkivo. Subduralni i epiduralni hematomi pritisču mozak uzrokujući pomjerane mozga, gubitak svijesti i hernijaciju velikog mozga u stražnju lubanjsku jamu. Compartment sindrom (sindrom odjelka) predstavlja ozbiljnu
komplikaciju kraš povreda donjih ekstremiteta. Povišen tlak u odjeljku pritišće krvne sudove koji zbog toga kolabiraju, oticanje krvi je onemogućeno, nastaje ishemia tkiva i posljedični edem (otok) koji dalje povećava tlak u odjeljku. Ukoliko dođe do infekcije nastaju inficirani hematomi koji se pretvaraju u apscese ( lat abscessus).

Tipovi
• Glava
* Subgalealni hematom – između galea aponeurotica i periosta
* Cephalhematoma – između periosta i lobanje
* Epiduralni hematom – između lobanje i dura mater
* Subdurallni hematom – između dura mater i arahnoidea
* Subarachnoid hematoma – između arahnoidea pia mater (lat. spacies subarachnoidalis )
* Othematoma – između kože i hrskavice uha
* Perihondralni hematom na uhu
* Potkožni hematom (u narodu se naziva modrica)
• Perianalni hematom (anus)
• Subungvalni hematom (nokat)

Stupnjevi
• Petechiae – mali hematomi do 3 mm u dijametru
• Purpura –modrica do 1 cm. u promjeru obično okrugla
• Ecchymosis – hematom preko 3 cm

Uzroci
Čest uzrok su povrede u sportu ili prometnim nesrećama.
Hematomi mogu nastati i spontano ukoliko postoje poremećaji koagulacije.
Trombocitopenija, bez obzira na uzrok, može dovesti do pojave trombocitopenične purpure. Operativni zahvati mogu biti komplicirani krvarenjem i formacijom hematoma ukoliko krv ne ističe iz tijela.
Minuciozna kirurška tehnika je uslov za izbjegavanje ovih komplikacija.

Terapija
Manji hematomi ne zahtijevaju kirurški tretman. Ukoliko se nalaze potkožne modrice heparinske masti mogu biti od pomoći. Hematomi unutar lubanje zahtijevaju hitnu dekompresiju i evakuaciju hematoma.Hematomi unutar prsišta (haematothorax) se moraju evakuirati ukoliko pomjeraju pluća i srce. Obično je dovoljno drenirati prsište i postaviti aktivnu podvodnu aspiracionu drenažu.Hematomi unutar trbušne duplje (haematoperitoneum) se evakuiraju ukoliko postoji značajna hemodinamska nestabilnost pacijenta ili se na UZ pregledom pronađe velika količina krvi ili ako postoji sindrom abdominalnog kompartmenta.
Hematomi trbušnog zida i ekstremiteta se evakuiraju ukoliko hematom perzistira i ne može spontano da se resorbira. Kompartment sindrom je indikacija za operativni tretman gdje se fascije mišića moraju razrezati.

Ozljede oka

Plavo oko
Tako zvano “plavo” ili “crno” oko nastaje zbog krvarenja u području kapaka i okolice oka. Ponekad plavo oko ukazuje na ozbiljniju ,veću ozljedu ,čak i prijelom baze lubanje ,pogotovo ako je krvni podljev prisutan na oba oka (kao naočale) ili ako se radilo o ozljedi glave.
Najčešće, plavo oko nije znak teške ozljede oka.Krvarenje u oko (hifema),međutim,posljedica je teške ozljede i može smanjiti vid i oštetiti rožnicu. Ponekad može doći i do povećanja očnog tlaka (traumatski glaukom)

Postupak kod crnog oka :
- Na područje oko oka stavite obloge od hladne vode ili leda .Ne vršite pritisak na samo oko.Hladne obloge primijenite što prije nakon ozljede da se spriječi nastanak otekline i stavljajte ih tokom prvih 24 do 48 sati.
- Provjerite da nema krvi u području bjeloočnice i šarenice.
Ako primjetite smetnje vida (dupla slika,zamagljena slika),ako se javi jaka bol ili krvarenje iz oka i/ ili nosa odmah potražite medicinsku pomoć.

Prskanje kemikalija u oči
Ako dođe do prskanja kemikalija u oči bez odgađanja:

1. Isperite oči s vodom.Koristite mlaku tekuću vodu.Oči ispirite barem 20 minuta,na jedan od sljedećih načina koji vam se čini najbrži tog trenutka:

- Uđite pod tuš i pustite nježni mlaz mlake vode da teče po čelu iznad zahvaćenog oka,ili po korijenu nosa ako su oba oka zahvaćena.
- Stavite glavu pod tuš i okrenite na stranu ozljeđenog oka
- Malu djecu najbolje je poleći u kadu ili nagnuti nad umivaonik te ispirati oči ili oko mlazom mlake vode.

2. Operite ruke sapunom i vodom.Nakon što se isprali oči ,dobro isperite ruke da ne ostane kemikalija ili sapun na njima.

3. Skinite kontaktne leće,ako nisu same izašle tokom ispiranja

Oprez:
• Nemojte trljati oči – to može uzrokovati dodatne ozljede
• Nemojte u oči stavljati ništa osim čiste vode ili vodice za ispiranje leća.Nemojte upotrebljavati nikakve kapi za oči ako vam to nije preporučio liječnik.
4. Potražite hitnu liječničku pomoć
Nakon što se učinili kao što je prije preporučeno,ako je potrebno,potražite liječničku pomoć.Sobom ponesite posudu s kemikalijom ili etiketu sa kemijskim sastavom kemikalije.Stavite naočale za sunce,jer će vaše oči biti osjetljive na sunce.

Abrazija rožnice (ogrebotine)
Ozljede oka najčešće zahvaćaju rožnicu – prozirnu ,zaštitnu ovojnicu na prednjoj strani oka.Prašina,prljavština,zrnca pijeska,komadići piljevine ili metala ,pa čak i oštri bridovi komadića papira mogu ogrepsti ili posjeći rožnicu.Najčešće su ovakve ozljede površinske i nazivaju se abrazije rožnice.Neke abrazije rožnice mogu se inficirati i rezultirati nastanku ulkusa rožnice, što je,onda,ozbiljan problem.
Abrazije rožnice mogu nastati tokom svakodnevnih aktivnosti.Na primjer: u sportu,
tokom popravaka po kući,u igri s djecom kada može doći do slučajne ogrebotine noktom.Druge vrste ozljeda rožnice nastaju prskanjm kemikalija u oko –(antifriz,razna tekuća sredstva za čišćenje stana).

Budući da je rožnica jako osjetljiva,abrazije su bolne. Može se javiti osjećaj pijeska u očima;oči mogu suziti, vid može biti zamagljen . Pojačana osjetljivost i crvenilo kože kapaka može ukazivati na abraziju rožnice. Moguća je i glavobolja.

U slučaju ozljede oka odmah potražite liječničku pomoć.Osim toga možete učiniti slijedeće:
- Upotrijebite fiziološku otopinu,ako je imate,ili čistu vodu za ispiranje oka.Ispiranjem oka možete isprati i strano tijelo(pijesak,piljevina,metal) koje vrijeđa oko.
- Trepnite nekoliko puta. Tako možete odstraniti male čestice prašine ili pijeska.
- Povucite gornji kapak preko donjeg. Trepavice donjeg kapka mogu odstraniti strano tijelo s unutrašnje strane gornjeg kapka.
Pripazite da svojim djelovanjem ne pogoršate ozljedu:
- Nemojte pokušavati sami odstraniti strano tijelo koje je uglavljeno u očnu jabučicu. Izbjegavajte odstranjivati strano tijelo koje svojom veličinom otežava zatvaranje oka.
- Nemojte trljati oko nakon ozljede. Diranjem ili pritiskom možete pogoršati abraziju rožnice.
- Ne dirajte očnu jabučicu pincetom,štapićima od vate ili drugim instrumentima. To može pogoršati abraziju rožnice.

Strano tijelo u oku
Ako imate strano tijelo u oku,pokušajte ga isprati čistom vodom ili fiziološkom otopinom.
Kako pomoći drugome ?
1. Operite ruke.
2. Posjednite osobu na dobro osvjetljeno mjesto.
3. Pažljivo pregledajte oko da biste pronašli strano tijelo.Povucite donji kapak prema dolje i zamolite osobu da gleda prema dolje, dok vi za to vrijeme držite gornji kapak.
4. Ako strano tijelo pliva u površnom sloju suza ,pokušajte ga isprati fiziološkom
otopinom ili čistom mlakom vodom.
Oprez
- Nemojte pokušavati odstraniti predmet koji se uglavio u očnu jabučicu.
- Nemojte trljati oko.
- Nemojte pokušati odstraniti predmet koji svojom veličinom otežava zatvaranje oka.

Kada treba pozvati pomoć?

- Kada ne možete odstraniti strano tijelo.
- Kada je predmet uglavljen u očnu jabučicu.
- Kada osoba sa stranim tijelom u oku ima smetnje vida.
- Kada nastupi bol,crvenilo,ili ako osjećaj stranog tijela u oku potraje i nakon što je predmet izvađen.

Puknuće Ahilove tetive

Pravi uzrok nije poznat. Kao i kod upale Ahilove tetive, stisnuti ili slabi mišići lista mogu doprinijeti mogućnosti ozljede.

Ahilova tetiva je završna tetiva mišića lista (m.gastrocnemius i m.soleus). Hvata se na petnu kost i time stopalu omogućuje pokret koji se naziva plantarna fleksija.

Do njezine ozljede dovode razna stanja, a ukratko ih se može nabrojati:
1) Loša obuća za trčanje.
2) Promjena podloge za trčanje.
3) Kruti i neelastični mišići lista.
4) Neelastičan gležanjski zglob.
5) Naglo povećanje volumena i/ili intenziteta treninga.
6) Preveliko izvrtanje stopala prema unutra prilikom trčanja.

Ozljeda se javlja kao bol, tupog ili oštrog karaktera, na bilo kojem mjestu uzduž Ahilove tetive. Uzduž tetive javlja se crvenilo ili toplina. Postoji i ograničenje kretnji u gležanjskom zglobu. Prilikom palpacije (pipanja) područja Ahilove tetive, pod prstima je moguće osjetiti pucketanje prilikom pokreta gležanjskog zgloba, a moguće je napipati i čvorić ispod prstiju. U slučaju da se dogodi potpuno pucanje tetive, to se čuje kao prasak, a ozlijeđena osoba više nije u mogućnosti izvesti plantarnu fleksiju (stati na prste). U tom primjeru, mišići lista povlače se prema gore (prema koljenskom zglobu).

Postoje 4 različita stupnja upale Ahilove tetive:
1) Prvi stupanj: prilikom trčanja ne javljaju se bolovi, ali ujutro (nakon ustajanja) postoji određena nelagoda u području Ahilove tetive. Javljaju se napetost i škripanje koje nestaju nakon nekoliko minuta i ne javljaju se više tijekom dana.
2) Drugi stupanj: ujutro i prilikom trčanja javljaju se bolovi koji ne utječu na trening. Nakon buđenja javljaju se napetost i škripanje koji nakon nekog vremena nestaju.
3) Treći stupanj: prilikom bilo kakve aktivnosti dolazi do pojave boli koja tjera na prestanak aktivnosti. Napetost i škripanje javljaju se prilikom ustajanja, traju duže vrijeme prije nego nestanu, a mogu se javljati više puta tijekom dana.
4) Četvrti stupanj: bolovi uzrokuju nemogućnost kretanja. Napetost i škripanje se javljaju nakon buđenja i traju cijeli dan.

Kako reagirati?

1) Prekid trčanja.
2) Svaka 2 sata po 10 minuta masirati tetivu ledom.
3) Nogu držati u povišenom položaju.
4) Izbjegavati veća opterećenja ozlijeđene noge.
5) Postupno se vratiti trčanju, pod uvjetom da podizanje na prste ne izaziva bolove.
Prestanak simptoma očekuje se nakon 2 tjedna. U slučaju da nije došlo do poboljšanja:
6) Posjetiti fizijatra ili ortopeda.
7) Prilikom puknuća Ahilove tetive i ozbiljnijih upala potrebna je ponekad kirurška intervencija.

Ozljede Ahilove tetive moguće je prevenirati slijedećim postupcima:
1) Nošenje kvalitetne obuće.
2) U program trčanja uključiti odmor.
3) Trčati laganim intenzitetom i postupno napredovati u programu.
4) Istezati mišiće lista.
5) Smanjiti česta trčanja uzbrdo.

U slučaju da je došlo do onemogućenosti bavljenja trčanjem zbog ozljede Ahilove tetive, zamjenske aktivnosti koje će pomoći održanju forme su plivanje, trčanje u vodi i vožnja bicikla na nižim stupnjevima prijenosa sa velikim brojem okretaja
Ozljeda Achilove tetive i sl. ( ruptura tetive, upala ovojnice )
Uvijek neugodne tegobe, koje je moguće konzervativno, a po potrebi i operacijski izliječiti.
Nakon operacije svježe rupture tetive, pacijent hoda s dvije štake tri tjedna, a potkoljenica i stopalo imobilizirani su u longeti, koja se skida svaki dan za vježbe razgibavanjastopala. Tri tjedna nakon operacije pacijent hoda bez štaka, opterečujući operirano stopalo.

Haglundova peta
jako izražen gornji pol petne kosti ( tegobe s nošenjem obuće i česte upale Ahilove tetive ). Kod pojedinih slučajeva, potrebno operacijom odstraniti dio koji izaziva bolove.

Prekobrojne kosti stopala ( ossa accessoria pedis )
- koštane jezgre koje nisu srasle s osnovnom kosti, mogu izazivati tegobe na mjestima dodira s obućom.

Bolesti i ozljede stopala

Hallux valgus ( čukalj )- najčešći je statički deformitet prednjeg dijela stopala. Takav deformitet smanjuje funkciju stopala i ograničava mobilnost i željenu aktivnost. Palac se iz svojeg normalnog položaja rotira i naginje prema drugom prstu. Neravnoteža koja nastaje dovodi do deformiteta na drugim prstima, koji se savijaju i nastaju bolna zadebljanja kože na gornjoj i donjoj strani prstiju i tabana. Prednji dio stopala se proširi, a glavno mjesto opterećenja, preko kojeg se stopalo odrazuje, pomiće se od palca prema prstima. Problemi su kod izbora obuće i zbog bolova koji nastaju kod nošenja obuće. Konzervativno liječenje je od ograničene vrijednosti. Jedino adekvatno operacijsko liječenje ima značenja za ponovno uspostavljanje bezbolnog prijenosa opterećenja preko stopala. Osnovne operacije su one koje se vrše na kostima ( korektivne osteotomije ), jer deformiteti, koji su se pojavili, nastali su u području prijenosa velikih opterećenja i nije ih moguće ispraviti na drugi način.

Stopalo je snažna struktura, složenog mehanizma, koji omogućuje ljudima uspravni stav na nekoliko kvadratnih centimetara. Prednji, srednji i stražnji dio stopala djeluju kao cjelina, iako zasebno različitih funkcija. Nepravilni položaj jednog dijela stopala ili odstupanje samo jedne osovine, ruši cijelu konstrukciju i prijenos opterećenja postaje nefunkcionalan. Smanjuje se hodna pruga, dolazi do pojave deformiteta i bola. Zadnjih desetljeća obućarska industrija ima sve bolje kalupe, opći koncept konstrukcije cipela se promjenio. Modeli su sve raznovrsniji, a udobnost cipela sve veća. Zbog elegancije zadržane su i više pete..

Digiti flexi ( savijeni prsti )

-postoje razni oblici i stupnjevi savijenih prstiju, ali svi su povezani s razvojem kurjih očiju na gornjoj strani prstiju i bolnim natiscima s donje strane prstiju.
Nije moguće pronaći, niti izraditi obuću u kojoj bi se ugodno osjećali, ali nije niti potrebno zbog toga deformiteta smanjivati svoje aktivnosti. Relativno jednostavno, oni se operacijski ispravljaju.
Posttraumatska stanja s kontrakturama uz deformitet gležnja (valgozitet, varus, equinus )
Poremećaj pokretljivosti u gležnju i/ili u položaju kostiju, koji može značajno smanjiti opteretivost stopala. Operativnim zahvatom, moguće je ispraviti izražene deformitete i poboljšati funkcionalnost gležnja.

Pes excavatus ili udubljeno stopalo
-zbog bolova, ponekad je potrebno operacijsko liječenje.
-Anatomske osobitosti

Plantarna fascija je smještena ispod kože na tabanu i od nje je odijeljena slojem masnog tkiva (na peti je masno tkivo deblje i više od dva centimetra), a ima tri dijela: srednji, medijalni i lateralni. Srednji dio je najvažniji, a to je snažna trokutasta tetivna ploča koja polazi s izbočine petne kosti (lat. calcaneus) i usmjerena je prema naprijed. Baza trokuta se u području glava metatarzalnih kostiju (lat. ossa metatarsalia) dijeli na pet izdanaka koji pokrivaju tetive mišića pregibača prstiju, a koji se naposljetku hvataju za početne članke prstiju.

Definicija
Plantarni fasciitis se očituje kao bolnost donjeg dijela petne kosti, a nastaje kao posljedica akumuliranih mikrooštećenja koja uzrokuju propadanje (degeneraciju) kolagenih vlakana fascije na polazištu na petnoj kosti te se ubraja u skupinu oštećenja poznatih pod nazivom sindromi prenaprezanja (engl. overuse injuries). Iako se u prošlosti smatralo da je riječ o upalnom procesu (otuda i dodatak -itis koji upućuje na upalno zbivanje), ipak noviji znanstveni radovi dokazuju da je riječ o degenerativnom procesu. Valja istaknuti da se petni trn (lat. calcar calcanei) kojega se ranije neopravdano isticalo kao osnovni uzrok nastanka plantarnog fasciitisa javlja ustvari kao posljedica i da se nalazi i u 15% ljudi koji se uopće ne tuže na bol u peti.

Uzroci nastanka
Pretilost se također smatra predisponirajućim čimbenikom za razvoj plantarnog fasciitisa jer je uočena veća učestalost plantarnog fasciitisa u osoba kojima je indeks tjelesne mase veći od 30. Uobičajeno je da uzroke nastanka sindroma prenaprezanja dijelimo na vanjske i unutrašnje.Vanjske uzroke možemo shvatiti kao odraz okoline i na njih je lakše utjecati, dok su unutrašnji uzroci odraz konstitucije same osobe i znatno ih je teže mijenjati.
Od vanjskih uzroka nastanka plantarnog fasciitisa valja istaknuti istrošenu obuću koja dovodi do produžene i/ili pretjerane pronacije stopala tijekom hodanja i/ili trčanja, zatim obuću koja ne podupire dobro uzdužni svod stopala, kao i "pretvrdu" obuću koja ne dozvoljava normalne kretnje stopala. Od drugih vanjskih uzroka svakako valja naglasiti greške u treningu, u prvom redu naglu promjenu u intenzitetu, trajanju ili učestalosti treninga ili pak trčanje po neravnom terenu.
Od unutrašnjih uzroka nastanka plantarnog fasciitisa na prvom mjestu valja istaknuti produženu i/ili pretjeranu pronaciju stopala (to je kretnja pri kojoj se stopalo rotira prema unutra) koja dovodi do toga da najveći dio mehaničkog opterećenja preuzima plantarna fascija i to upravo njeno polazište na petnoj kosti. Nefleksibilno spušteno stopalo, udubljeno stopalo (lat. pes cavus) te valgusni položaj pete najčešći su uzroci pretjerane pronacije stopala. Osim toga, i pretjerana napetost Ahilove tetive dovodi do prekomjernog naprezanja plantarne fascije i razvoja plantarnog fasciitisa.

Plantarni fasciitis često nalazimo i nakon loše provedenog liječenja uganuća gornjeg nožnog zgloba kada nije provedeno jačanje muskulature (aktivnih stabilizatora zgloba). Naime, tada preslabi peronealni mišići neadekvatno podupiru svod stopala što dovodi do prekomjernog naprezanja plantarne fascije i posljedično rezultiraju nastankom plantarnog fasciitisa. Pretilost se također smatra predisponirajućim čimbenikom za razvoj plantarnog fasciitisa jer je uočena veća učestalost plantarnog fasciitisa u osoba kojima je indeks tjelesne mase (engl. Body Mass Index - BMI) veći od 30. Ovom prilikom treba spomenuti i visoku životnu dob, kao i atrofiju masnog jastučića pete kao predisponirajuće čimbenike vezane za dob bolesnika.

Podložnost ozljedi
U općoj se populaciji plantarni fasciitis obično pojavljuje između 40-te i 60-te godine života i to podjednako u muškaraca i žena. Samo se u 15% slučajeva javlja obostrano.

Simptomi

Osnovni simptom jest bol na polazištu plantarne fascije na petnoj kosti. Katkada se bol može širiti i unutrašnjom stranom stopala (duž uzdužnog svoda), dok se oteklina izuzetno rijetko nalazi. Karakteristična je pojava vrlo snažne jutarnje boli u peti prilikom ustajanja iz kreveta, a koja nestaje nakon desetak koraka. Bolesnici taj osjećaj najčešće opisuju riječima - "kao da imam čavao u peti". Naravno, takva se bol može pojaviti i prilikom započinjanja trčanja, kao i prilikom ustajanja nakon dužeg sjedenja.

Samopomoć

Već pri pojavih prvih simptoma valja reagirati. Sportaš u prvome redu mora smanjiti aktivnost koja uzrokuje bol, a to je trčanje. Osim toga, sve osobe sa simptomatologijom boli u peti moraju provjeriti obuću koju nose kako pri svakodnevnim tako i pri sportskim aktivnostima i svu istrošenu obuću moraju zamijeniti valjanom. U tu obuću mogu postaviti i gumeno povišenje pod petu koje smanjuje istezanje plantarne fascije prilikom hoda, a svakako moraju izbjegavati hodati bosonogi. Već pri pojavih prvih simptoma valja započeti primjenjivati led na bolno područje (ne izravno na kožu i ne masirati!) 4 do 5 puta dnevno tijekom desetak minuta te valja započeti s izvođenjem pasivnih vježbi istezanja plantarne fascije i Ahilove tetive..

Dijagnostika i liječenje

Od pomoći prilikom dijagnostike mogu biti i neke dijagnostičke metode u prvom redu dijagnostički ultrazvuk i magnetska rezonanca, ali i one samo kao pomoć za razlikovanje plantarnog fasciitisa od drugih ozljeda i oštećenja u području pete.
Liječenje je u prvom redu usmjereno k uočavanju i ispravljanju predisponirajućih čimbenika nastanka plantarnog fasciitisa. Primjerice ako je uzrok nastanka spušteno ili udubljeno stopalo, ili pak valgusni položaj pete tada se odmah propisuju ortopedski ulošci koji ispravljaju takvo anatomsko odstupanje. Ukoliko je pak uzrok pretjerana napetost Ahilove tetive, tada se propisuje provođenje vježbi istezanja (engl. stretching exercises) mišića potkoljenice i stopala i to u prvom redu Ahilove tetive i plantarne fascije.
Kirurško liječenje, kojeg je osnova opuštanje plantarne fascije (lat. fasciotomija) od hvatišta na petnoj kosti, preporučuje se ako simptomi plantarnog fasciitisa ustraju duže od šest mjeseci usprkos adekvatno provedenom liječenju

Povratak radnim i sportskim aktivnostima
I u najblažim slučajevima plantarnog fasciitisa potrebna su, i uz adekvatno provedeno liječenje barem četiri tjedna do potpunog povrata radnim i sportskim aktivnostima. U težim slučajevima, koji zahtijevaju potpuni prekid sportske aktivnosti potrebno je osam do deset tjedana.

KOSTUR STOPALA
Kostur stopala sastoji se od ukupno 28 pojedinih kostiju i daje stopalu potrebnu čvrstinu.
Kosti su već tako uzajamno usmjerene da stvaraju prirodni uzdužni svod, krajevi kostiju su udebljani i presvučeni slojem hrskavice. Da bi omogučilo pravilno kliženje, hrskavica se mora kontinuirano mazati tekučinom za zglobove. Na svakoj kosti nalaze se učvršćene prosječno četiri žile, a da bi svi pokreti stopala bili mogući u potrebnoj mjeri, stopalo ima 107 žila i ligamenata koji upravljaju našim hodom.

TOČKE I LUKOVI STOPALA
Stabilnost stopala osiguravaju samo tri uporišne točke, jedna straga na peti (petna kvrga) te dvije na prednjoj strani stopala. Jedna se uporišna točka na prednjoj strani nalazi iza palca, to je glavnica prve sredostopalne kosti.
Kod poremečaja stopala najprije popušta poprečni luk, zatim unutarnji i na kraju vanjski stopalni luk.
KAKAV OBLIK STOPALA IMATE VI?
Zdravo, normalno stopalo ima uravnotežena mjesta pritiska i uravnoteženo okruglo svođenje.
Spušteno je stopalo slabo stopalo, prema stupnju spuštenosti može se ustanoviti lagano do jako spuštanje uzdužnog svoda.
Izvrnuto spušteno stopalo nastaje tako što se u stadiju spuštanja uzdužnog svoda istodobno izvrće i petna kost prema unutra.
Pri ravnome stopalu spustio se svod stopala, tako da se on potpuno "ravno" pritišće. To se jasno prikazuje na otisku stopala.
Nasuprot spuštenom i ravnom stopalu udubljeno stopalo ima pretjerano visok izdužni svod. Često pri tome postoje batni ili skvrčeni prsti na kojima zbog pritiska cipela nastaju bolni žuljevi.
Kosti sredine stopala razilaze se prema naprijed kao raskrečeni prsti ruke, prednji dio stopala se time raširi. Deformacija hallux valgus posljedica je raširenog ravnog stopala. Prednji stopalni svod zauglio se prema van, čime je nastala tipična deformacija hallux valgus.
Iščašenje zgloba

Najčešća ozljeda zgloba. Do iščašenja dolazi kad se ligamenti koji okružuju zglob rastegnu ili "poderu".

Iščašenje, luksacija (lat.:luxatio, engl.: dislocation, joint dislocation), jest gubitak međusobnog kontakta između dva zglobna tijela. Ako se zglobna tijela samo djelomično dotiču, stanje se naziva subluksacija.

Opis poremećaja
U zdravom zglobu su kosti povezane čvrstim vezivnim trakama - ligamentima. Ovi su ligamenti povezani za sve kosti koje čine jedan zglob zajedno s vezivnom ovojnicom (vrećom) koja okružuje zglob, a naziva se zglobna kapsula. Ligamenti i zglobna kapsula su relativno čvrsti i neelastični, ali dozvoljavaju pokrete unutar normalnih granica za pojedini zglob. Kad se dogodi iščašenje, jedna od kostiju koje čine zglob izbačena je iz svog prirodnog i normalnog položaja u zglobu uslijed jakog istezanja i trganja zglobne kapsule i ligamenata. Mišići i tetive koje okružuju zglob obično se istegnu i ozljede prilikom iščašenja.

Uzroci
Nasilni pokret u zglobu koji prelazi normalne granice pokreta obično uzrokuje iščašenje. Traumatsko iščašenje rijetko nastaje djelovanjem izravne sile na zglob. Najčešće se radi o mehanizmu poluge kod koje se oštećuje zglobna kapsula, ligamenti i mišići. Pri djelovanju izravne sile na zglob može nastati istodobno s iščašenjem i otrgnuće dijela kosti ili potpuni prijelom kosti (tzv. luksacijski prijelom). Iako iščašenja najčešće nastaju zbog traume, ponekad su rezultat bolesti koja zahvaća strukture zgloba. Zglob se može iščašiti prilikom epileptičkog napadaja ili tetanusa. Nakon iščašenja pogođene kosti, odnosno dijelovi tijela, često su nepokretni ili zakočeni u abnormalnom položaju.

Podjela
Otvorena luksacija je naziv za iščašenje kod kojeg je nastala i otvorena ozljeda na koži.
Luxatio inveterata je naziv za staro, zapušteno iščašenje koje nije na vrijeme namješteno.
Patološka luksacija je naziv za ozljede nastale kao posljedica poremećaja kao što su izljev u zglob, osteolize, artritis, mlohava zglobna kapsula ili kljenut mišića.
Kongenitana luksacija kuka je poseban oblik iščašenja uzrokovan plitkom zglobnom čašćicom na kuku ili rotacijskim anomalijama vrata bedrene kosti.
Habitualna ili recidivna luksacija (ili subluksacija) nastaje nakon jedne ili više traumatskih iščašenja, ako prva luksacija nije ispravno liječena. Karakteristika habitualne luksacije jest da pri neznatnoj ozljedi ili pri samom pokretu u zglobu često nastaju iščašenja.

Simptomi iščašenja
- bol i oteklina
- deformacija zgloba
- mogu se napipati zglobni krajevi
- aktivni pokreti nisu mogući
- pasivni pokreti su bolni i ograničeni
- kod pokušaja pokretanja javlja se elastični otpor u zglobu zbog stezanja mišića (simptom pera)

Važni čimbenici za prepoznavanje iščašenja ili subluksacije su prethodni padovi ili udarci prilikom kojih je došlo do iznenadnog ispada funkcije tog dijela tijela. Odmah nakon iščašenja zglob značajno otiče i bolan je kad se pritisne na to mjesto. Kronične subluksacije mogu nastati i bez velikih bolova zbog labavosti potpornih zglobnih struktura.

Dijagnoza
Sumnja se potvrđuje pregledom i rendgenskom snimkom zgloba. U dječjoj dobi uvijek treba snimiti isti zglob druge strane.

Prva pomoć
Odmah nakon iščašenja potrebno je staviti led na zglob kako bi se smanjila bol i oteklina.
Nakon što se ozlijedi zglob potrebno je učvrstiti ga jer se pomicanjem može napraviti veća šteta, postaviti transportnu imobilizaciju i bolesnika hitno prevesti u najbližu medicinsku ustanovu. Nestručne osobe ne smiju pokušavati namještati zglob.

Liječenje
U općoj ili lokalnoj anesteziji i kad su mišići opušteni provodi se namještanje zgloba (repozicija). To je najbolje napraviti što prije jer nekoliko sati nakon iščašenja nastaje veći krvni podljev i stezanje mišića pa je repozicija teža. Nakon nekoliko dana nastaje upala u ozljeđenom tkivu što još više otežava namještanje.
Nakon namještanja potrebno je napraviti rendgensku snimku kako bi se potvrdila uspješnost namještanja.
Zglob se u fiziološkom položaju učvrsti sadrenim zavojem (gipsom) koji se skida nakon 1-2 tjedna, ovisno o stanju. Nakon kidanja gipsa treba se provoditi fizikalna terapija.
Otvorene luksacije, habitualne luksacije, a često i luksacijski prijelom zahtijevaju kirurški zahvat.
Nakon namještanja zgloba potrebno je proći 3-6 tjedana da bi zacijelili ligamenti i zglobna kapsula.

Prognoza
Ligamenti imaju vrlo slabu opskrbu krvlju i zbog toga sporo cijele. Proces njihova zarastanja traje još dugo vremena nakon što se povuku simptomi iščašenja. Jednom kad je zglob iščašen ili subluksiran, vezivno tkivo koje ga drži povezanim se rastegne do te mjere da zglob postaje vrlo osjetljiv na ponovna iščašenja.

Prevencija
Osobe uključene u naporne sportske treninge ili fizičke poslove trebale bi osigurati uključene zglobove elastičnim zavojima, posebnim potpornim čarapama ili rastezljivim navlakama za zglob. Održavanje mišića jakima također sprječava iščašenja. Dugotrajni problemi nakon iščašenja mogu se spriječiti pravilnim liječenjem i rehabilitacijom. Potrebno je proći određeno vrijeme prije nego se nastavi s punom aktivnošću.

Komplikacije
- moguće su ozljede živaca i krvnih žila
- ukočenje zgloba zbog stvaranja priraslica unutar zgloba ili ožiljnog stezanja zglobne kapsule i/ili okolnog tkiva
- upala mišića - traumatski osificirajući miozitis (myositis ossificans) je rjeđa komplikacija, a može nastati nakon otrgnuća hvatišta mišića i tetiva
- ligamenti mogu ostati izduženi što stvara sklonost za ponovne luksacije. Ovo stanje zahtijeva kirurški zahvat rekonstrukcije ligamenata

Povreda prednjeg križnog ligamenta
Opis: Djelomični ili potpuni rascijep ligamenta može se dogoditi kad sportaš naglo promijeni smjer, okrene se bez pomicanja stopala, naglo uspori ili promaši prizemljenje pri skoku.
Ozljede kralježnice
Kralježnica se sastoji od kralježaka, prstenastih kostiju koje poredane u niz tvore kralježnički kanal. Unutar kralježničkog kanala nalazi se kralježnična (leđna) moždina - snop živčanih niti i stanica koje provode živčane impulse iz mozga u razne djelove tijela i obrnuto. Od kralježnične moždine odvajaju se pojedinačni živci koji izlaze iz kralježničnog kanala. Kod prijeloma kralješka koštani ulomci mogu ozlijediti kralježničnu moždinu što dovodi do djelomične ili potpune oduzetosti mišića i gubitka osjeta ispod razine ozljede (paraplegia = oduzetost donjih udova, quadriplegia = oduzetost svih četriju udova).
Kralježnična moždina može biti oštečena u samom trenutku ozljede kralješka, ali i kasnije prilikom pomicanja i nošenja ozlijeđenog.

NAJČEŠĆI UZROCI OZLJEDA KRALJEŽNICE

• Prometna nezgoda
U prometnim nezgodama stradavaju svi djelovi kralježnice, ali su najčešće ozljede vratne kralježnice nastale zbog naglog pregibanja glave prema naprijed pri čelnom sudaru, ili prema natrag pri udarcu u stražnji dio vozila.
• Skok vodu
Ovo je čest uzrok prijeloma vratnih kralježaka i posljedične oduzetosti čitavog tijela.
• Pad s visine
• Tučnjava
• Strijelna ozljeda trupa i ubod nožem u leđa

KADA POSUMNJATI NA OZLJEDU KRALJEŽNICE
• kad se ozljeđenik žali na bol u leđima ili vratu
• kad je ozljeda popraćena gubitkom svijesti
• pri svakoj težoj ozljedi glave
• kod višestrukih ozljed

ZNAKOVI OZLJEDA KRALJEŽNIČNE MOŽDINE
• Slabost ili oduzetost udova (pitajte ozljeđenika može li micati rukama i nogama ili prstima na rukama i nogama).
• Slabljenje ili gubitak osjeta (pitajte ozljeđenika osjeti li vaš dodir na svojim nogama, trupu i rukama).
• Osjećaj trnaca ili vručine u udovima. Ponekad ozljeđenik ima osjećaj da je "presjećen na pola".

POSTUPAK
I sama sumnja na ozljedu kralježnice zahtijeva postupak kao da ta ozljeda postoji.
• Dok čekate dolazak hitne pomoći ostavite ozljeđenika na mjestu i u položaju u kojem ste ga i zatekli.
• Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice pažljivo mu poduprite glavu dlanovima da spriječite njeno pomicanje.
• Recite mu da se ne miče i ne ostavljajte ga samog

OKOLNOSTI U KOJIMA MORATE POMAKNUTI OZLJEĐENOG
• Ako je bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi poduzmite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji diše okrenite u bočni položaj.
• Ako mu prijeti opasnost na mjestu gdje leži (npr. prometna cesta, požar) premjestite ga na sigurnije mjesto. Za podizanje i nošenje ozlijeđenog potrebno je više ljudi koji moraju uskladiti svoje pokrete. Ozljeđenik se pomiče kao cjelovita jedinica, bez savijanja trupa.
• Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice jedna osoba mora pridržavati glavu da spriječi savijanje i rotaciju vrata. To će učiniti tako da dlanove stavi pod ozlijeđenikove lopatice dok glava leži na podlakticama.
• Ako je hitna medicinska pomoć nedostupna preostaje vam da sami imobilizirate i prevezete ozlijeđenog. Potrebna vam je jedna široka daska ili ploča (mogu poslužiti i vrata) i odgovarajuće vozilo. Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice glava mora biti poduprta s obje strane da se spriječi njeno pomicanje tijekom vožnje.

Žuljevi (Kalusi)

Vrećica punjena tekućinom na površini kože koja se pojavljuje na dlanovima ili stopalima.
Žuljevi-kalusi, nastaju na koži na onim mjestima gdje se neposredno ispod kože nalazi kost pa dolazi do pritiska na kožu.
Kalusi su obično okrugli, to su mjesta bez dlake, a na njima nalazimo hiperkeratotičnu kožu. Boja kože na kalusima je siva i na dodir hrapava.
Kada kalus postane hiperplastičan, inficiran ili upaljen onda je liječenje neophodno potrebnozbog toga što je tkivo ponvnoj traumi javlja se opasnost od ranjavanja i sekundarne infekcije, a u tom slučaju potrebna je i antibiotska terapija. U ekstremnim slučajevima kada su kalusi jako veliki moramo ih kirurški odstraniti. Nakon toga potrebna je velika njega, jer se na tom mjestu koža stalno miče, pa se često desi da rana dehiscira. Jedno od stanja koje nastaje iz istih razloga kao i kalus je higrom - u podkožju se nakupi tekućina. U težim slučajevima koža na kalusima ulcerira i dolazi do sekundarne infekcije bakterijama. Tada koža postane crvena i iz samog kalusa izlazi gnoj.

Prijelom ramena:

Fraktura ramena tipično se odnosi na potpuni ili djelomični lom ili ključne kosti ili vrha nadlaktične kosti. Nastaje pri padu ili udarcem u rame.
Kod povreda ramenog pojasa ne treba čekati da bol prođe, već odmah otići ortopedu, a ne raznim kostolomcima.
Bol u ramenu se nalazi na drugom mestu lestvice bola, odmah posle onog u leđima. Kao najpokretljiviji i veoma isturen zglob, rame je često izloženo povredama. U nekim slučajevima do sindroma bolnog ramena dovodi mehaničko habanje usljed„preterane upotrebe” ili pak direktne povrede koje nastaju pri padu u kući, na ulici, pri sportskim aktivnostima, u saobraćajnim nesrećama i slično.

Uobičajena greška
U početku bol se javlja povremeno, na određeni pokret, da bi postepeno bivao sve češći i jači u toku noći, a pokreti postajali sve ograničeniji. Uzrok ovakvih tegoba često je bavljenje nekim zanimanjima koja zahtevaju stalne ponovljene pokrete rukama, kao i sportovi u kojima su ruke naročito angažovane.
Nesteroidni antireumatici u formi dražeja i gelova, koji se najčešće propisuju, nažalost, samo ublažavaju tegobe. Fizikalna terapija deluje blagotvorno, ali je obično dugotrajna i ne garantuje potpuno izlečenje. Lokalne injekcije određenih preparata kortikosteroida za sada predstavljaju najdelotvornije sredstvo, ali njihova primena zahteva iskustvo i opreznost. Kada opisani načini lečenja ne daju rezultate, neophodna je operacija.
Koja su najčešća bolna stanja ramena?
Rameni zglob je spoj lopatice i nadlaktične kosti i najpokretljiviji je zglob ljudskog tijela. Zbog opsega pokreta koji se u ramenu može izvesti zglob je vrlo nestabilan. Rame je prilično podložno ozljedama zbog toga što je glava nadlaktične kosti dva do tri puta veća od zglobne čašice na lopatici u koju uliježe. Kako bi zadržalo stabilnost, rame je učvršćeno mišićima, tetivama i ligamentima. Neki od problema u ramenom zglobu javljaju se zbog oštećenja ovih mekih tkiva kao rezultat ozljede uzrokovane prekomjernim korištenjem ramena ili pak nedovoljnim korištenjem ramena. Drugi problemi javljaju se zbog degenerativnih procesa kod kojih meka tkiva stradavaju i ne funkcioniraju više dobro. Bol u ramenu može biti lokalizirana ili se može širiti na područja oko samog zgloba ili niz ruku.

Fizioterapeut ili liječnik probleme ramenog zgloba najčešće dijagnosticiraju već nakon razgovora s pacijentom i nakon izvođenja specifičnih testova za dijagnosticiranje ozljeda. Da bi se neke od dijagnoza potvrdile radi se RTG, magnetska rezonanca ili artrografija.

Najčešća bolna stanja

Dislokacija ( iščašenje)
Rameni zglob je zglob u ljudskom tijelu koji je najčešće podložan dislokacijama. U tipičnom slučaju dislokacije ramena, jaka sila koja vuče rame prema van ili ekstremna rotacija zgloba izbacuje glavu nadlaktične kosti iz ležišta na lopatici. Dislokacija često nastaje kad se ruka naglo i snažno povuče prema nazad, pa su mišići nespremni na akciju ili je sila vučenja prevelika. Kad se dislokacije događaju učestalo, govorimo o nestabilnosti ramena.
Djelomična dislokacija zgloba, kad glava nadlaktične kosti nije u cijelosti izvan svog ležišta na lopatici, naziva se subluksacija ramena. Rame može biti dislocirano prema naprijed, prema nazad i prema dolje. Uz dislokaciju se često vežu i rupture ligamenata i tetiva koje pojačavaju zglob, ozljede zglobne čahure i rjeđe ozljede živaca.
Nakon provedenog tretmana i oporavka, prethodno dislocirano rame može postati podložnije ponovnom ozljeđivanju, posebnu kod mlađih, aktivnijih osoba. Ligamenti mogu biti istegnuti ili rupturirani, i rame ima tendenciju ponovnog dislociranja. Rame koje se dislocira često i snažno, ozljeđujući okolno tkivo običnozahtjevaoperativni zahvat .kojim se istegnuti ligamenti učvršćuju, a rupturirani ponovno spajaju.

Potres mozga
Obično je uzrokovan ozljedom glave kada se mozak unutar lubanje nasilno strese.

Ozljede glave

Definicija
Naziv ozljeda glave je opći izraz kojim se opisuje bilo kakva trauma glave, ili još specifičnije, mozga.

Tvrde, debele kosti lubanje štite mozak. Usprkos ovoj prirodnoj zaštiti mozak se može ozlijediti. Ozljede glave usmrte ili onesposobe više ljudi mladih od 50 godina nego bilo koji drugi oblik neurološkog oštećenja te su nakon rana zadanih vatrenim oružjem drugi vodeći uzrok smrti muškarca mladih od 35 godina. Gotovo polovica osoba s teškim ozljedama glave umire. Mozak može biti oštećen čak i ako kost nije probijena. Mnoge ozljede nastaju zbog iznenadnih akceleracija, ubrzanja koje slijedi nakon odbacivanja, npr. nakon snaznog udara u glavu; ili iznenadne deceleracije kad glava udari u nepokretni objekt. Akceleracijske-deceleracijske ozljede još se nazivaju coup/countercoup, sto su francuski nazivi za udar i protuudar.

Vrste ozljeda glave

Prijelom (fraktura) lubanje - prekid kontinuiteta kosti koja okruzuje mozak i druge strukture unutar lubanje.
Linearna fraktura lubanje - jednostavan prijelom lubanje koji je uglavnom u obliku relativno ravne linije. Može nastati nakon naoko neznatnih trauma glave (pad, udarac u glavu npr. kamenom, stapom ili drugim objektom, posljedica prometnih ozljeda).
Utisnuta baza lubanje- česta je nakon snaznih udara tupim objektima, najčešće čekićem, stijenom ili nekim drugim teškim, ali manjim objektom. Ovakvi udarci uzrokuju "rupe"u lubanji s utisnućem kosti.
Prijelom baze lubanje - uslijed silovitih tupih trauma nastaje prijelom kostiju koje oblikuju bazu lubanje. Ovi prijelomi se cesto spajaju sa supljinama sinusa. Ovakva komunikacija može uzrokovati prodor mikroorganizama u lubanju i infekciju. Kirurski zahvat nije potreban ako ne postoje druge ozljede.
Intrakranijalna hemoragija - naziv je za krvarenje unutar lubanje, a dijeli se na nekoliko skupina:
- subduralni hematom: krvarenje između meke i tvrde mozdane ovojnice nastalo zbog rastezanja i pucanja vena. Ovaj hematom može nastati akutno, iznenada, nakon ozljede, ili kronicno - nakupljati se tijekom duzeg vremena od ozljede. Kronični subduralni hematom cesto se javlja kod starijih osoba čije su vene krhke i rastegnute te lakše pucaju i nakon manje ozljede. Ovaj oblik krvarenja je potencijalno opasan i cesto zahtijeva hitan kirurski zahvat.
epiduralni hematom: krvarenje između tvrde mozdane ovojnice i kosti lubanje: nastaje kad pukne srednja meningealna arterija.

Najčešće je rezultat ozljede sljepoocne regije glave:
- intraparenhimno krvarenje/kontuzija mozga: ovi nazivi opisuju krvarenje u tkivu samoga mozga.
- Kontuzija, odnosno nagnjecenje, je ozljeda mozdanog tkiva koja najčešće ne zahtijeva posebnu intervenciju, slično kao potres mozga. Moguća je posljedica oteklina mozga. Intraparenhimno krvarenje je nakupina krvi u mozdanom tkivu. Manja krvarenja mogu prestati bez ikakvog lijecenja i obicno ne uzrokuju veće probleme. Veća i ozbiljnija krvrenja zahtijevaju kirurski zahvat.
Zatvorene ozljede mozga - ovaj opći pojam opisuje sve ozljede mozga ili struktura unutar lubanje koje nisu uzrokovane otvorenom ranom. Mogu biti vrlo male ili smrtonosne.

Uzroci
Svi oblici ozljeda mozga mogu biti uzrokovani mehaničkom traumom. Najčešće su posljedica prometnih ozljeda, napada i padova. Kod djece su cesto posljedica rekreacijskih aktivnosti, npr. pada s bicikla, klizanja, rolanja ili skateboardinga.
Znakovi i simptomi
Simptomi ovise o težini i tipu ozljede. Manje ozljede mogu uzrokovati samo glavobolju, kratkotrajnu zbunjenost ili gubitak svijesti, zamućen vid, mucninu i povracanje.
Teza ozljeda uzrokuje tezi i dugotrajniji gubitak svijesti, moguce misićne grceve, trajne neuroloske poremećaje ili čak i smrt. Neuroloski ispadi ukljucuju paralizu, grcevite napadaje, poremećaje govora, vida, sluha, hodanja itd.

Dijagnoza
Na temelju opisa situacije u kojoj se dogodila ozljeda i pregleda ozlijeđenog postavlja se
sumnja na ozljedu glave ili dijagnoza ako je ozljeda očita. Prijelom lubanje dokazuje se rentgenskom pretragom.

Lijecenje
Lakše ozljede mogu se lijeciti kod kuće. Potrebno je zaustaviti krvarenje, a ako se pojavi potkozno krvarenje ili otekline staviti led, ali ne direktno na kozu. Led se stavlja tijekom 20-30 minuta i može se ponavljati svako 2-4 sata ako je potrebno. Ozlijeđenog je potrebno hitno odvesti k lijecniku ako postoji:
- gubitak svijesti
- nezgodan pad ili jak udarac, čak i ako ne postoji gubitak svijesti
- povraćanje
- zbunjenost
- pospanost- teška glavobolja
- slabost ili nemogućnost hoda
Najbolje je odmah pozvati Hitnu pomoć, a ako se ozlijedenog mora transportirati najbolje je to učiniti uz sto manje pomicanja. Cesto se pogrešno vjeruje kako je ozlijeđenog važno održati budnim nakon udarca u glavu. Cesto je čak i bolje kad liječnik probudi dijete koje je sad mirno i odmorno. Ako se osobu koja je bila dobro nakon ozljede kasnije ne može probuditi ili je to vrlo teško, to ukazuje na tezu ozljedu i potrebno je hitno pozvati liječnika.
Bolesnici s manjim ozljedama upućuju se na kućno liječenje koje se sastoji od odmora, ležanja u zamračenoj prostoriji, uzimanja tekućine i eventualno analgetika.
Posjekotine se obrade nakon čišćenja i davanja lokalnog analgetika šivanjem. Ako je potrebno provodi se cijepljene protiv tetanusa.
Osobe s težim ozljedama uvijek se primaju u bolnicu.

Prognoza
Ishod ovisi o vrsti i težini ozljede glave. Čak i najmanje ozljede mogu imati dugotrajne posljedice, obično psihičke promjene, promjene memorije i teškoće učenja. Ozbiljne i teške ozljede glave mogu završiti potpunim oporavkom, a isto tako teškim posljedicama i čak smrću.

Prevencija
Sprječavanje ozljeda glave provodi se uporabom zaštitnih sredstava na radu i u sportu, prvenstveno kaciga tijekom vožnje bicikle, rolanja, vožnje motocikla i sličnih aktivnosti.

Potres mozga

Definicija
Potres mozga je funkcionalni poremećaj karakteriziran prolaznim gubitkom svijesti nakon traume glave, koji nije praćen strukturnom ozljedom mozga niti ostavlja ozbiljne neurološke posljedice.

Latinski naziv:cmmotioncerebri
Engleski naziv: concussion

Klinička slika

Gubitak svijesti je najupadljiviji simptom potresa mozga. Za nesvijest kod potresa mozga je značajno da nastaje neposredno nakon ozljede, traje kratko te da se prilikom osvješćivanja javlja prolazno smeteno stanje.
Drugi znak komocijskog sindroma je amnezija (nemogućnost sjećanja događaja) koja može biti anterogradna, retrogradna ili potpuna ovisno o razdoblju kojeg se ozljeđeni ne može sjetiti (neposredno prije, nakon ozljede ili oboje).
Treća skupina simptoma koji prate potres mozga su vegetativni simptomi, a uključuju: mučninu, povraćanje, glavobolju, vrtoglavicu i slabost.
Ukoliko ne postoji gubitak svijesti i amnezija nemoguće je postaviti dijagnozu potresa mozga.

Dijagnoza.
Diferencijalno dijagnostički potres mozga je potrebno razlikovati od drugih sindroma koji mogu pratiti ozljede glave a koji nisu samo funkcionalne naravi već su povezani sa organskim oštećenjima moždanog tkiva.
Gubitak svijesti koji se javlja određeno vrijeme nakon ozljede, kao i nesvijest koja dugo traje ne govore u prilog potresu mozga. znakovi su težih oštećenja mozga.

Liječenje
Bazu terapije potresa mozga čini mirovanje nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon traume. Ipak sve bolesnike je poželjno kraće vrijeme zadržati u bolnici radi opservacije ne bi li se pravodobno otkrile eventualne komplikacije.
Simptomi kao poremećaji pažnje, tjeskoba, depresivnost, glavobolja itd. mogu se javiti u različitom vremenu nakon potresa mozga i spadaju u tzv. postkomocijski sindrom. Prognoza
Bolest u velikoj većini slučajeva ima odličnu prognozu s potpunim ozdravljenjem u roku od nekoliko dana ili u težim slučajevima tjedana.

Povrede u pojedinim sportovima.:

Skokovi – slične su kao i kod trčanja, osim što su učestalije povrede m.quadriceps femorisa i rastrgnuće Ahilove tetive. Pri odskoku skakača udalj može doći do infrakcije metatarzalnih kostiju i nagnječenja pokosnice na petnoj kosti.Pri skoku uvis dolazi do istegnuća dugih leđnih mišića.A prilikom doskoka- distorzija skočnog zgloba, prelom gležnja i povrede koljena (meniskus).

Bacanja – najčešće povrede su u području lakta i ramena.Tipična povreda je kopljaški lakat (oštećenje hvatišta m.fleksora ispod medijalnog epikondila nadlaktične kosti.

Košarka - Česte su distorzije nožnog zgloba. Najviše je oštećenja na fibulatalarnoj vezi. Nakon toga prema učestalosti slijedi medijalni meniskus. Dolazi i do povreda četveroglavog mišića natkoljenice. Frakture najčešće zahvataju male kosti prstiju šake i stopala.

Rukomet - Vrlo česta povreda u rukometu je povreda ramena. Najteža povreda ramenog zgloba je iščašenje ramena. Do iščašenja ramena dolazi zbog djelovanja jakih, neočekivanih sila na zglob koji je poznat po nesrazmjeru konkavnog i konveksnog zglobnog tijela. Najčešće dolazi u fazi šuta, naročito ako odbrambeni igrača djeluje na ruku kojom se izbacuje lopta sa strane ili pozadi. Znači, u rukometu najčešće se povrijeđuju skočni zglob, rame i zglobovi među člancima prstiju. Distorzije preovladavaju u zglobovima prstiju ruke. Česta je distorzija ramenog mišića – deltoideusa. Česta je povreda unutrašnje kolateralne veze, meniskusa, Ahilove tetive. Među prelomima najčešći su prelomi članaka i prelom čunjaste kosti šake.

Odbojka - Najčešće povrede nastaju u području ramena i na zglobovima prstiju. U ramenu tetiva m.supraspinatusa i vlakana deltoidnog mišića.N ešto češće su povrede meniskusa i to medijalnog. Povredama je zahvaćen i ručni palac. Distorzije u nožnom zglobu su rjeđe kao i povrede mišića. Lomovi se javljaju u području zglobova prstiju, a javlja se i prelom čunjaste kosti šake.

Bolovi mišića s vremenskim odmakom

• Opis: Bolovi u mišićima, ukočenost ili preosjetljivost; simptomi koji se osjećaju 24-48 sati nakon intenzivnog treninga. bol u zglobovima za vrijeme i poslije aktivnosti, odnosno opterećenja zglobova, a može varirati u jakosti
• nelagoda u zglobovima prije i za vrijeme promjene vremena
• ukočenost zglobova koja nije dugotrajna, a poglavito nakon mirovanja („zalijepljeni zglobovi“)
• zadebljanja i deformacije zglobova, a napose onih prstiju ili u korijenu palca, te koljena (usmjerenje potkoljenice prema unutra pa koljeno poprimaju oblik slova „O“- tzv. okserice)
• smanjenje pokretljivosti zglobova
• umor u zahvaćenom dijelu tijela
• pucketanje u zglobovima (krepitacije)
Osobe s fibromijalgijom osjećaju bol i iscrpljenost. Često ozbiljno ograničavaju fizičku aktivnost osobe. Mišići su na nekim tipičnim mjestima napeti i bolni (vrat, ramena, područje između lopatica, prsni koš, laktovi, križa, sjedni mišići,unutarnji dio koljena). Javlja se bol u grudima, ukočenost koja ne nestaje nakon razgibavanja, otekline oko zglobova kao i probavne smetnje. Ovu bolest mogu također pratiti poremećaji spavanja, anksioznost, depresija kao i poremećaji koncentracije i pamćenja. Ponekad se pridružuju smetnje vida, vrtoglavice, glavobolje, mučnine, grčevi mišića, povećanje tjelesne mase, promjene na koži, sindrom nemirnih nogu, temporomandibularni sindrom (bol u čeljusnom zglobu). Znaju se javiti i bolni sindromi kralješnice kao i osjećaj trnjenja. Pacijenti se nerijetko žale na hladnoću koja pogoršava simptome.
Često se javlja kao posljedica jakog stresa i psihičkih trauma. Dolazi do preosjetljivosti centralnog živčanog sistema, odnosno poremećaja sistema za kontrolu boli kroz smanjenje praga boli. Uspostava dijagnoze često traje mjesecima, sve dok se kroz preglede i pretrage ne odbace ostale bolesti.
Svaki slučaj fibromijalgije je drugačiji i stoga se u liječenju pristupa strogo individualno. Najbolji se rezultati dobivaju multidisciplinarnim pristupom, odnosno uključenjem raznih medicinskih usluga. Budući da se bolest ne može trajno izliječiti, terapija podrazumijeva ublažavanje simptoma.
• Od lijekova se koriste analgetici, miorelaksansi, antireumatici i drugi lijekovi.
• Preporučuje se zdrava prehrana bogata vitaminima.
• Fizioterapija kroz medicinsku gimnastiku, manuelnu medicinu, akupresuru i medicinsku masažu čini važnu kariku u liječenju. Njome postižemo smanjivanje napetosti mišića i bolova, poboljšavanje pokretljivosti i cirkulacije, reguliranje probave, dobivanje na snazi, izdržljivosti i koordinaciji pokreta.
• Psihoterapija je također sastavni dio liječenja kada je to potrebno.

Problemi koljena

Bolovi u koljenu česti su u sportaša. Da bi se pravilno zaliječila ozljeda potrebna je evalvuacija i dijagnoza liječnika. Najčešći uzrok bolova u koljenima kod sportaša je...

KOLJENO

U radu sa mnogim sportašima i rekreativcima često se susrećem sa problemom ozljede koljena. Pojam sportske ozljede u širem smislu obuhvaća sve ozljede koje su nastale prigodom bilo kakve kineziološke aktivnosti (rekreacija, trening,natjecanje). Koljeno je jedan od največih i najsloženijih građenihzglobova u ljudskom tijelu,
ali istovremeno ima i najslabiju zglobnu kongruenciju.

Koljeno je spoj femura, tibie i patele, a uključeni su još i meniskusi i ligament, usljed čega je koljeno jedan od najkompliciranijih zglobova tijela. Ako bilo koji od njegovih dijelova nije u skladu s prirodnom funkcijom, koljeno postaje nestabilno, a time i podloženo ozljedi. U trenutcima kada tijelo treba iznenada proizvesti silu ili zaustaviti
vlastitu inerciju, događaju se ozljeda mišića i ligamenata. Ozljeda mišića ne ostavljaju veće posljedice i kraće je vrijeme rehabilitacije, dok nakon ozljede ligamenata i tetiva tijelo treba više vremena za ponovnu funkcionalnu stabilnost zgloba.

Vrste ozljeda tetiva i ligamenata

1. Ozljeda meniska (oštećenja)
2. Ozljeda ligamenata (rupture) – prednji križni, staražnji križni, kolateralni
medijalni, kolateralni tibijalni i iliotibijalni kosi ligamenti
3. Ozljede – bursitis, skakačko koljeno, pateralni tendinitis, iliotibijalni sindrom
najčešće ozlijeđeni dijelovi tijela jesu:1. koljeno
2. rame
3.skočni zglob.
Ako se govori o sportskim ozljedama, odnosno oštećenjima, uglavnom se misli na one uzrokovane mehaničkom silom. Pri tome se mehaničkim silama ne smatraju samo one koje djeluju izvana (udarac nekog predmeta, udarac protivničkog igrača, udarac o tlo pri padu), nego i mehaničke sile nastale kontrakcijama vlastitih mišića
(npr. ruptura Ahilove tetive radi snažne kontrakcije m. soleus).Sportska ozljeda nastaje tako što tjelesna masa u aktivnom pokretu bude naglo zaustavljena od neke mase(pokretne/nepokretne) ili radi vlastite reflektorne mišićne kontrakcije.

Rehabilitacijski programi moraju ciljati na :
1.smanjenje nastalih simptoma,
2.ograničavanje smanjenja funkcionalnih sposobnosti te na
3.poboljšavanje funkcionalnih sposobnosti lokomotornog sustava i sportske izvedbe.
4. Dobro planirani rehabilitacijski program vježbanja

Bolesti i ozljede koljena

Ozljede meniskusa nastaju pri učestalim traumama, kao i kod većih rotacijskih kretnji koljena. Isto tako ozljeda se može desiti pri dužem čučnju, odnosno pri jače savinutom položaju koljena.
Operacijsko liječenje vrši se artroskopskim tehnikama djelomičnog uklanjanja ili šivanja ozlijeđenog meniska. Pacijent se nekoliko sati nakon operacije otpušta kući.

Ozljede prednje ukrižene sveze
Najčešće ozljede prednje ukrižene sveze dešavaju se kod sportskih aktivnosti, kao što su nogomet, rukomet, košarka i skijanje, kod kojih se dešavaju nagle promjene smijera kretanja i zaustavljanja.
Liječenje se provodi najmodernijom tehnikom artroskopske ligamentoplastike, odnosno rekonstrukcijom ligamenta odgovarajućim presatkom. Dan nakon operacije, pacijent počinje hodati i postupno opterećivati operirano koljeno.

Defekt hrskavice ili otkinuće hrskavice s dijelom kosti najčešće nastaje pri sportskim aktivnostima ili kod direktnog udarca u koljeno. Obično je udružen s ozljedama ligamenata.
Kod većih defekata hrskavice ( 3 cm2 ) radi se i transplantacija vlastite hrskavice uzgojene u laboratoriju.

uksacija (iskakanje) patele
Nestabilna patela ( čašica ) kod savijanja koljena pomiče se prema van i dijelomično ili potpuno iskače, a kod ispružanja vraća se na svoje mjesto.
U liječenju se koriste najnovije artroskopske metode stabilizacije patele. Na taj su način izbjegnuti operacijski i rezovi kože i kasniji ožiljci na koljenu.

Skakačko koljeno ( tendinitis patele )
Posljedica je prenaprezanja patelarne sveze i ostalih opružača koljena, najčešće povezana sa sportskom aktivnošću uz učestale skokove.
Ukoliko konzervativnom terapijom nije postignuto poboljšanje, artroskopskim se zahvatom pacijent može riješiti boli.

Artroza koljena ( Gonarthrosis )
Degenerativne promjene na koljenu nastaju djelovanjem mehaničkih i bioloških činitelja. Često postoje promjene u osovini koljena ( O ili X-koljena ) koje dodatno preopterećuju oštećenu hrskavicu, zbog čega dolazi do razvoja osteofita ( izraslina u i oko zgloba ), suženja zglobne pukotine. Hod postaje otežan uz pojavu boli, kao i ustajanje iz sjedećeg položaja. Opseg kretnji koljena postupno se smanjuje. Svaka promjena položaja koljena izaziva bol.

Liječenje :

Kod oštećenja samo jednog dijela koljena, kod pacijenata srednje dobi, moguće je korektivnom osteotomijom ( presijecanje kosti i ponovna fiksacija presiječenih dijelova, ali pod drugim kutem ) promjeniti način opterećenja, rasteretiti bolesni dio, smanjiti tegobe i vratiti dio funkcije koljena.
Kod uznapredovale artroze koljena, kod koje je došlo do potpunog oštećenja hrskavice potrebno je uraditi potpunu zamjenu koljena, odnosno ugraditi endoprotezu koljena.
Na taj način pacijent ponovno dobije bezbolnu pokretljivost koljena.
Ugradnju totalnih endoproteza koljena, radimo s minimalno invazivnom metodom. Prednosti takvih operacijskih zahvata su kraća rehabilitacija, brži oporavak i estetski prihvatljiviji manji rez kože. Dan nakon operacije pacijent hoda s dvije štake i opterećuje koljeno koliko dopušta bol. Nakon sedam dana hoda se s jednom štakom ili bez štaka.
Pacijenti koji su u radnom odnosu, u većini slučajeva mogu se vratiti na svoje radno mjesto za mjesec dana.
Sindrom naprezanja (skakačko koljeno)

Osnovni je simptom upalni proces i bol u predjelu gornjeg ili donjeg dijela patele ili na hvatištu mišića na kost potkoljenice.
To je oštra, britka bol, različita intenziteta, koja obično nastaje postupno bez povezanosti s nekom uočljivom traumom. U početku se javlja samo poslije treninga ili natjecanja i može nestati nakon kraćeg razdoblja potpunog odmora. Poslije je kontinuirano prisutna i traje tijekom sportske aktivnosti i nakon nje. Može se javiti i kod dugotrajna sjedenja sa savijenim koljenima (npr. vožnja autom), a ublažiti trljanjem bolnoga mjesta i ispružanjem noge u koljenu. Može se primijetiti i osjećaj slabosti i klecanja u zglobu koljena pri jačem mehaničkom opterećenju. Zbog jake boli, funkcionalna sposobnost zahvaćenoga donjeg ekstremiteta znatno je smanjena, a katkad je potpuno nemoguće sudjelovati u sportskim aktivnostima.Bol se osjeća s njegove vanjske strane ili u donjem dijelu bedra.

Skakačko koljeno
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda (jaka bolnost na pritisak), različitih kliničkih testova i pretraga - rtg, scintigrafija, CT, UZV, MR.
Neoperativno liječenje - Provodi se nekoliko mjeseci s ciljem smirivanja lokalnoga upalnog procesa i pospješivanja zacijeljivanja tkiva.
U akutnoj fazi treba prekinuti sportske aktivnosti koje opterećuju bolesni ekstremitet. Primjenjuje se krioterapija (led) uz kompresivni zavoj i postavljanje ekstremiteta na povišeni položaj. Za što brže smirivanje upale primjenjuju se i oralni protuupalni lijekovi. Nakon smirenja upale (otprilike trećeg dana) počinje primjena topline ili metode toplo-hladno, čime se pospješuje cirkulacija i ubrzava proces zacijeljivanja.
Toplinske učinke postižemo primjenom površinskih masti ili gelova, lasera, ultrazvukom ili elektroterapijskim postupcima.
Bitno je istaknuti važnost izvođenja programa vježbi jačanja i istezanja ekstenzornih mišića (koji ispružaju koljeno). Izvode se vježbe s velikim brojem ponavljanja i malim opterećenjem, što također pospješuje prokrvljenost i zacijeljivanja oštećenog dijela tijela, ne uzrokujući daljnja oštećenja. Tijekom rehabilitacije primjenjuju se i proprioceptivne vježbe na balans platformi, koje uključuju interakciju živčanog sustava, zglobnih receptora, mišića, tetiva i ligamenata. Preporučuje se i nošenje koljenskog steznika. Važan je tzv. alternativni trening, koji uključuje vježbe za neozlijeđene dijelove tijela radi održavanja kardiovaskularne sposobnosti i izdržljivosti organizma.
Operativno liječenje - Uvijek je posljednja mogućnost i primjenjuje se kod trajnih patoloških promjena sustava za ispružanje koljena u naprednim stadijima bolesti ili kod potpunog prekida tetive četveroglavoga bedrenog mišića i patelarne sveze. Načelo je uklanjanje uništenog tkiva, poboljšavanje procesa zacijeljivanja te korektivno preusmjeravanje hvatišta tetive prednjega bedrenog mišića u svrhu kvalitetnije biomehanike koljenskoga zgloba.

Mišićni grčevi

Grč je nagla i intenzivna bol koju uzrokuje mišić u spazmu. Prepoznaje se i kao nesvjesno kontahirani mišić koji se ne može opustiti. Najčešći je problem hidratacija (opskrba tekućinom), tj. razina elektrolita. Elektroliti su molekule koje prenose električne signale u živcima: kalij, natrij, kalcij, magnezij itd.Elektroliti i razina hidratacije su povezani, količina tekućine u organizmu djeluje na relativnu koncentraciju elektrolita. Ako je prisutno više vode, tada dolazi do smanjenja relativne koncen¬tracije svih elektrolita. U slučaju dehidracije, naravno, događa se upravo suprotno.Većina ideja vezanih za grčenje mišića bavi se jednim elektrolitom, razinom kalija. Otud i izraz da se jednom bananom može pobijediti grč, jer je banana izvrstan izvor kalija.grčenje je mnogosloženija pojava i može biti povezana s bilo kojim elektrolitom. Radi rješenja problema potrebno je eksperimentiranje kako bi pogodili kod pojedine osobe o kojem konkretnom problemu se radi.Kod dijeta s vrlo niskom razinom ugljikohidrata (manje od 100 g CH dnevno) dolazi do pražnjenja glikogena zbog malog unosa ugljikohidrata. Gubitak tekućine individualno može biti vrlo različit, od 0.5-1 do 5-7 kilograma kod krupnijih osoba. Dijete sa malim unosom ugljikohidrata osim toga rezultiraju i gubitkom elektrolita, što dovodi do grčeva i osjećaja umora.

Sindrom prekomjernog treniranja

Čest je među sportašima koji treniraju za natjecanje i vježbaju van mogućnosti tijela za oporavak. Do pretreniranosti dolazi zbog prečestih i predugih treninga, odrađivanja viška forsiranih ponavljanja, prevelikog broja serija i prevelikih težina tj. kad čovjek izgubi osjećaj za realnost i postavi svome tijelu prevelike zahtjeve.
Pretreniranost je stanje u kojem tijelo koristi čistu mišićnu masu kao svoj energetski izvor. Stanje pretreniranosti pospješuje loša prehrana, nedovoljno odmora i sna...
Nemojte nastavljati treninge ukoliko prepoznate simptome takvoga stanja, jer ćete postići suprotne rezultate od onih kojima težite...Dakle ukoliko prestanete napredovati na treningu, nemojte misliti da ne trenirate dovoljno. Ljudi često rade grešku pa kreću u još intenzivniji trening u takvoj situaciji.
Naravno to je krivo...te dolazi do pretreniranosti, i prvih simptoma pretreniranosti koji su: nervoza, pomanjakanje apetita, nedostatak motivacije, gubitak snage na treninzima i nesanica.
Ako primijetite ove simptome, te se manifestiraju kroz duži period od nekoliko dana preporučljivo je pauzirati tjedan dana od treninga, u tom periodu je ključno da se dobro odmorite (kvalitetan san) i pravilno hranite. Taj period odmora će vas regenirati i vratiti na stare puteve napredka...nemojte se začuditi ako se vratite u teretanu.
Opis: Najčešći je uzrok boli u tabanu i obično se prepoznaje kao bol pri prvim jutarnjim koracima.

Problemi goljenice

Bolovi duž goljenice. Smatra se ozljedom kumulativnog stresa.
Ljudi nekad zabunom koriste izraz "trkačka potkoljenica" za šire probleme s potkoljenicom. Izraz se tehnički odnosi na specifični problem koji uzrokuje bol duž goljenične kosti (lat. = tibia; velika kost s prednje strane potkoljenice). Bol je rezultat preopterećenja te kosti i vezivnog tkiva koje na nju veže mišiće. Medicinski izraz za to stanje je medijalni tibijalni stres sindrom.
Iako je trkačka potkoljenica česta među trkačima, mogu je uzrokovati i druge aktivnosti koje obuhvaćaju ponavljani udar stopalom na tvrdu podlogu, primjerice košarka, aerobika i tenis. Simptome trkačke potkoljenice mogu izazavati i neke manje naporne aktivnosti, npr. češći i dugotrajniji hod po stubama bolesnika s reumatskim bolestima.
U sprječavanju trkačke potkoljenice mogu pomoći rastezanje, uporaba ortopedskih uložaka i promjena, odnosno prilagodba rutine vježbanja. Zato rizik od njezina nastanka nije razlog da se odreknete jutarnjeg trčanja ili poslijepodnevne aerobike.

Problemi ramena (tendinitis, burzitis)
Ove su povrede slične i često ih susrećemo zajedno. Ako su rotatorna manžeta i burza iritirane, upaljene i natečene, ozljede mogu nastati između glave nadlaktične kosti i zglobne čahure.

Burza je sluzna vreća i to ne jedna u ljudskom organizmu. Te su sluzne vreće, ili bolje rečeno vrećice razasute posvuda po sustavu za pokretanje. Njihova je funkcija smanjiti trenje između tetiva i kosti, između tetiva i tetiva, te između koštanih izbočina i same kože. One u stvarnosti izgledaju kao balon ispunjen sa malo tekućine i spljošten imeđu ostalog tkiva. I sve je, naravno, u redu, dok se ne dogodi kakav udarac, istegnuće, preopterećenje ili koji drugi razlog koji uzrokuje upalu, otok i napuhavanje burze do razmjera u kojem ona neusporedivo više smeta, no što pomaže. Tada kažemo da se radi o burzitisu (upali burze). Te upale mogu biti uzrokovane različitim čimbenicima:
-Upalni burzitisi- potaknuti trenjem, kemijskim agensom ili septički. Trenje se događa kod ponovljenih kretnji tetive preko same burze, što često biva kombinirano sa učešćem vanjskog pritiska. To se događa kod onih osoba ili sportaša koji učestalo pnavljaju iste kratnje, kao što je to kod tenisača, trkača, bacača (diska ili koplja), te kod čistaćica, zidara, te nekih drugih profesija. Takvo stanje učestalo pogađa burze u ramenu, kuku, koljenu, laktu te u okolini pete. Mehanička iritacija stimulira upalu koja dovodi do izlučivanja tekućine u samu burzu, što na kraju dovodi do otoka i bolnosti. U koliko se radi o burzi koja je smještena odmah ispod kože, tada je moguće osjetiti toplinu i bolnost na dodir. Kemijski burzitisi odnose se na stanje u kojem je upala burze uzrokovana biokemijskim spojevima nastalim kao posljedica kronične upale u okolini, posebice tetiva. Važno je u tim slučajevima otkriti pravi uzrok upale tetive i liječiti ga, a burzitis tretirati kao posljedicu. Gotovo je u pravilu riječ o stanju do kojeg dolazi kao rezultat dugotrajno prisutne upale u okolnom tkivu. U sportaša najčešće nakon mnogih godina nedovoljno dobro liječenih tetivnih upala, a kod ostalih nakon dugotrajnoh bolova sa istim uzrokom. Najčešće ovo stanje se događa na ramenu poradi mnogih faktora.

01.03.2011. u 12:18 • 0 KomentaraPrint#

VIC

Sastali se u bolesničkoj sobi tri frenda pa razgovaraju što je kome kirurg zaboravio izvaditi prilikom operacije.
- Prvi kaže : " E,eto meni je zaboravio izvaditi tufere pa sam ponovo ovdije!"
- Drugi će nato : " Nije to ništa kolega,meni je kirurg ostavio škare pa me bodu!"
-Treći samo zijeva i šuti ,klima glavom i taman kada će napisati što je kirurg zaboravio, ulazi dotični kirurg u sobu i prodere se - " U kojega je moj kišobran "

01.03.2011. u 12:13 • 0 KomentaraPrint#

petak, 18.02.2011.

E pa ide to meni još da skontam kako se szavljaju slike i Xsena je na konju,pa tko kaže da nisam Ratnica?nut

18.02.2011. u 01:30 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2011  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2011 (1)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Sve što mi padne na pamet

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se