Slomljena jutra
srijeda , 09.03.2011.Nepomično tijelo na rubu ponora
Leži i čeka vjetar. On će ga odnijeti
Daleko iznad vrhova boli i iskvarenog svijeta.
Vrijednosti koje ne zaslužuju krvave šake
Postaju noćne more unutar svakodnevnih prepiranja
Između navodnih moćnih umova.
Zastarjeli dani sjećanja
Slušam kako se glasovi mijenjaju
A nekada su bili tako lijepi
Kako zamisliti stihove savršenog ritma?
Nasmiješeno gledam propadajuće slike očekivanja.
Iste pjesme i dalje sviraju iz dana u dan slušam ih dok padam.
Hodnici puni zrcala imitiraju sjećanja
Kako da se okrenem, gledam prema suncu?
komentiraj (4) * ispiši * #
