Beznačajna

četvrtak , 29.04.2010.

Pletem priču da mogu reći
Da je posljednji put.
I kraj vrata sreće okovan
Dimom nacrtanih riječi,
Čekam da dođe.

I zašto izgovaraš iste boje,
Totalno bez svrhe.
Čitam ono što želiš znati
Stvaram riječi koje želiš čuti.

Opiši mi sasvim beznačajno
Stvorit ću sve što želim imati .
Pokazat ću ti svoju slabu svrhu
U ovom malom išaranom svijetu.

Istakni ono što želiš čuti
Poklonit ću ti što zaželim
I dalje ne znam kako se nositi
Sa svojom bezgraničnom moći.

Pogledaj se kako si mali
Dopusti da dovršim
Rečenicu koje ne znaš
Izgovoriti.



Baci se pod spore korake da duže boli

utorak , 06.04.2010.

Čujem zvuk pobješnjele tišine,
pucanje zraka i rastapljanje snova.
Vriskovi neuhranjenih zvijeri se daleko čuju,
bol malih ljudi što pritišću pod,
hladan zrak se otapa.

Daj mi opet riječ koju čekam,
da me oslobodiš,daj mi razlog da te uništim,
gradiš spomenike svojoj gluposti,
sad radim ono što se tebi prži na leđima,
možda je vrijeme da pustiš glas.

Pravi se da si besmrtan,
prekriži prste kao i svi,
kontroliram te.

Dogovaranje misli o prevari uma,
da lažem sebe a mislim da sve znam,
iznutra svi znamo samo kad ne kontroliramo
sami sebe.

Ima li me uopće da preuzmem krivnju,
daj mi bol,jedini sam ostao,
sasvim povoljan za prostrit ono najgore.

Vrijeme je za stvaranje mjesta,
ostarivanje snova,
građenje piramida riječi koje objašnjavaju
zašto smo..............

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.