Pokušaj br. 1
srijeda, 12.05.2010.
Inspiracija
Ovo je trebao biti post pod nazivom Trilogija ličnosti: Kompulzivac, još prije par mjeseci. U magli mi je taj dio iskreno... Neću pisati o tome. Nebitno je.
Pisanje mi je oduvijek bilo drago. Ne pričam baš najbolje, imam preglasan prodoran glas kojeg često ne kontroliram, zamuckujem i zastajem, pobrkam riječi, a već neko vrijeme radije šutim, čak i kad ne treba, nekako mi više odgovara. Pisanjem pak mogu reći dosta toga što mi je na pameti, čak mi je i razmišljanje prilagođeno konstrukciji dugačkih složenih rečenica drito iz glave. Pišem stalno, kilometarske filozofije po forumima, recenzija albuma i glazbene opreme, beskrajna dopisivanja preko msna, ovaj blog, svoje mini škrabotine, od kojih je jedna nezavršeni početak megalomanske knjige, zaustavljen na 271. stranici još nekad tamo, pradavno. U zadnje pak vrijeme kao da ne mogu ništa izbaciti iz sebe...
Ovaj gubitak inspiracije je usko povezan s još toga, nemali dio je i ono najavljeno odustajanje od ciljeva. Ti depresivni i uplašeni napadi posvemašnjeg crnila se događaju periodički, a bivaju uklonjeni tek random sudbinskim trenucima koji su u pravilu krajnje neočekivani, ali ne i nepredviđeni. I sve to mi već pomalo ide na živce. Gledam ljude koji su sretni, ljude koji imaju dio onoga što žele, ljude koji se mogu izraziti, ljude koji ostvaruju ciljeve... I ne shvaćam ih. Ne shvaćam ih primarno zato jer su idioti. A idioti su jer ne shvaćaju ono što je meni sasvim jasno. Ljepota trenutka u kojem se dogodi ono čarobno, ideja koja zabljesne kao munja u mozgu i osjetilima i neshvaćenim putevima bude prenesena u materijalno postojanje, u bilo kojem obliku umjetnosti, prijenos energije između dva bića... Ovisni su o tom osjećaju, ali ga ne razumiju. Ne znaju kako to utjeće na druge, ne znaju koliko propuštaju svakom sekundom neuživanja toga u potpunosti, ne prihvaćaju da je to vrh i da bolje od toga ne ide, da su doživjeli ono što je smisao svega. I ja sam idiot po tom pitanju, ali svoje vrste. Moji ciljevi su namjerno postavljeni nedostižni, podjednako vučem inspiraciju iz propasti i ljepote, makar se najveći dio vremena nalazim u sivoj međuzoni, limbu kojeg sam sam stvorio vlastitim krivljenjem stvarnosti i odbijanjem kretanja po zacrtanom pravcu, a svu tu energiju obično držim ljubomorno za sebe i sasvim specifičnu nju, koju i tako nikad ne bi mogao imati zauvijek.
Tim prije me plaši ovo mnoštvo nijansi koje su se odjednom pojavile, a nisu crna, bijela ni siva, već boje, spektar koji čak djelomično prelazi u onaj nevidljivi dio. Inspiracija je tu, ovaj puta pogonjena ljepotom u sukobu sa svim crnilom što se nakupljalo oduvijek. A njena opreka je ovaj puta njeno nepostojanje, nema suprotstavljenu tamu protiv koje bi mogao dignuti gard i nastaviti kao i uvijek. Mda. Nekako mi samo riječ "naravno" pada na pamet.
Pokušavam već neko vrijeme složiti temu koja bi to opisivala, imam za to jedan zadovoljavajuće čudan akord i neobičnu sanjivu 5/4 mjeru, ali mi nikako ne dolazi. Pokušavam godinama. Kadkad ju imam na dohvat ruke, ali uvijek pobjegne, neuhvatljiva je i skliska. Možda to ima veze sa priličnom nedefiniranošću onoga što pokušavam izreći, možda ne znam treba li biti poletna, sjetna, grandiozna ili jednostavna, možda ja to jednostavno ne mogu... Možda podsvjesno razumijem i čekam određeni neizbježan trenutak u kojem će poslužiti odjek posljednjeg tračka boje kojeg nemilice zaklanja ono što naslućujem. A možda će biti sasvim nepotrebna ako se boje održe, koliko god to nevjerojatno zvučalo. No dobro, sad bar imam kratkoročni cilj. Složiti temu. Inspiracije po svemu sudeći neće nedostajati kao do sada... Jer i propast i ljepota su na vagi, a ja se bojim i disati kraj njih.
Dakako da znam. Nekada sam možda u krivu, ali baš kod onog najvećeg i najznačajnijeg nikad nemam nedoumica. Predobro poznajem sudbinu, stari smo neprijatelji. Ja nju ne priznajem, ona meni povremeno podmeće oba elementa za inspiraciju. Ne znam koji je podmukliji... Znam samo da je ovo sasvim solidna razina inspiracije i prosvjetljenja za jedan nebulozan dan popout utorka. A naziv dana koji dolazi poslije i već je službeno započeo uopće neću izustiti...
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Ožujak 2013 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Blog kao blog, trabunjanja jednog cinika, poluhipohondra i wannabe autista... Ako ste slučajno nabasali na njega, znaći da vam vjerojatno trpi privatni život izvan sobe s kompjuterom. Dobro došli onda! 
Preporuke
Ja sam vrijeme koje udišem
Fantastičan i po svemu svjež blog, filozofsko-pjesničke prirode. Kliknite i uživajte.
Pogled u leđa.
Kupljen sam prvim postom... Od opisa autorice, preko stila, pa do sjetnog noir layouta, sve je pogođeno za kasnonoćno čitanje. Dakako, ja ipak nikad ne čitam preko dana, ali opet - ni ne čitam ono što nije vrijedno čitanja...
Ostali linkovi
Glazbeni Forum
Veliko svađalište i neiscrpna baza podataka o svemu što ste htjeli, a i većini onoga što niste htjeli znati o glazbi, instrumentima, izvanzemaljcima i Europskoj Uniji, te složenom ispreplitanju svega navedenog...
Gitare.info
Izvrstan portal za početne i napredne gitariste, s gomilom vijesti, recenzija, članaka, lekcija i forumskog prepucavanja o svijetu gitara i pojačala.
Posjeta na stranici:
Free Website Counter