Još uvijek mi posvećuju pjesme: :)))


"Tvoje plave oči u snove su mi ušle polako,
ušuljale se onako tiho i slatko...ni pokucale nisu....
malo su se uobrazile i slatko nasmijale...
nešto je čudno u zraku, desila se neka kemija.....leptiri se probudili ...
i travka je sklopila drhtave ruke moli kišu da umije njene suhe obraze...
a sunce nijemo gleda....a oblaci lagano zaplesali....
a tvoje skrivene borice mi namignule
...oči plave, o kako prelijep odsjaj sunca u plavetnilu neba,
prvi susret ne blijedi....
...kada se bolje zamislim sada,
sretna sam kao i one večeri tada...
prvi susret onako ko dječarac kad u školu kreće,
a drhtaj tvog glasa i jedan plahi poljubac
...bilo je hlado, ali posebno,
kao za blagdan nekako prigodno...
... rekao si mi kosa ti je meka kao svila
znam da sam postala tvoja prekrasna vila...
...u noćima mi se šuljas lako,
kad se probudim suza krene nečujno poput sjene polako...
sjetim se da u dalekom gradu postoje oči boje plavog bisera...
najljepši privjesak u srcu mom, moj dah, život i osmijeh....."

Postoje ljudi koji vjeruju da ih Bog kažnjava. Ako danas u životu imaju probleme, to je zato što su u prošlosti nešto zgriješili. I ako se pokaju za grijehe, i izvrše pokoru, Bog će im se nasmiješiti i obasjati će im život srećom. Takvi ljudi su toliko sjebani da često posežu za samokažnjavanjem u nadi da će poništiti svoje loše postupke. Istina, ovih dana se ljudi jako rijetko bičuju, ali je česta forma samokažnjavanja vjerski post.
Ja sam pak, iz svojih pogrešaka naučio da je prošlost nešto što ne možeš kupiti, ili izbrisati. U cijeloj toj priči, čini mi se da nevjernici puno bolje prolaze, njih za grijehe iz prošlosti nitko ne kažnjava na ovom svijetu. Neobično zar ne?

Vjernike najviše od svega brine spasenje duše, i odlazak u Raj. Koliko sam razumio, duša je nešto što ne stari, ne može umrijeti i bez problema prelazi u neke druge svjetove. OK, ako ne može umrijeti, logično je da nije ni rođena. Ako postoji u ovom svijetu, a nakon smrti postoji u nekom drugom svijetu, onda duša ima sposobnost prelaska u druge svemire i dimenzije. Da se Biblija piše danas, Raj ne bi bio na nebu, već bi bio objašnjen teorijom struna. Dakle: duša je nešto na što ne utječe ni vrijeme ni prostor. I kako to da vjernici provedu cijeli život u brizi za životom poslije smrti, ne razmisle o životu prije rođenja?

Bog je dobar, čak i onda kad je loš. Fascinantno je kako vjernici kad vide sve užase i nepravde oko sebe, ne kažu Bog je sadista ili boli ga kurac za sve, umjesto toga kažu: Bog je imao dobar razlog da ubije bebu, pomolimo se.
Prihvatimo kreacionizam, i dopustimo da je Bog stvorio svijet, prije 3 milijarde godina ili 7 tisuća godina... svejedno. Meni to liči na slikara koji dvije godine slika jednu sliku, napokon je zadovoljan, objesi ju na zid te zaboravi na sliku. Bilo kako, živo mu se fućka.
I Bog je toliko kreativna osoba, da je stvorio cijeli svemir zbog jedne planete, i to samo zbog jedne životinjske vrste – čovjeka. Ovo nijedna logika ne može progutati. Mogao je usred ničeg napraviti parking i nekoliko zgrada, bilo bi svejedno.

Koncept Pakla ne razumijem. Nije mi jasno zašto Sotona kažnjava nevjernike koje je Bog poslao u Pakao. Riječ Sotona znači protivnik, u religiji je to anđeo koji se posvađao s Bogom i stvorio sebi kutak zvan Pakao. Sva ta mučenja, vatre i sumpor samo su antipropaganda duga 2000 godina. Realnije bi bilo da Sotona kaže, broj članova u Paklu se povećava, na sljedećim izborima preuzeti ćemo vlast.

Iako je Bog socijalno neosjetljiv, njegovi zastupnici na zemlji su puno gori. Sjećate se Crkve koja odgovara na pitanje: Kako ćemo prepoznati nevjernike? - Ubijte ih sve, Bog će ih razvrstati.
Sveta inkvizicija nijednom nije pogriješila, pravno su uvijek imali dokaze i priznanja. Zatim bi te heretike i vještice spalili na lomači. Vjerovalo se da će nevine od vatre zaštititi sam Bog.
Ja sam nekako uvijek mislio da će normalni ljudi na lomači umrijeti, a vještica preživjeti, ali što ja znam.

Idem sada, moram na misu.