Kruha i igara
|
Postavljam si jedno važno pitanje i onima koji budu čitali ovaj tekst! Jesu li ljudi stvarno loši u dubini sebe? To je ono što kršćanstvo naziva istočni grijeh. Jer mi se čini da kada bi na svijetu bilo "bezvlašće", da bi bio veliki nered i kaos! Čini se kao da je potrebna neka 'čvrsta ruka', koja bi ljude držala u nekom redu. Bez toga, vidimo što se događa. Vrlo lako prihvaćaju se loše vrijednosti na duhovnom i moralnom području. Nemojte me sada krivo shvatiti da zagovaram diktaturu! Bože sačuvaj! Čak sam više sklon onome što zagovara 'Smisao-života' na svom blogu, za "bezvlašće". Ali, bojim se da ljudi nisu za to jednostavno zreli... Vidimo što se događa u 'nazovi' demokraciji, gdje su 'nazovi' velike slobode... Ljudima se nudi razno smeće za postizanje 'sreće' i oni to odmah beskritično prihvaćaju. Mislim da ima sve više ljudi koji su da tako kažem zreli za nešto drugo, bolje, totalno drugačije nego je to sada, ali ima i onih kojima bi najviše odgovarala diktatura - za njihov nivo svijesti i neke recimo ljudske zrelosti... E, pa sad - gdje je tu granica? I što reći na to? Ili je stvar u tome da samo društvo "kvari ljude", jer nekima daje priliku da postanu bogati, moćni, prestižni... a drugi kaskaju za njima ili pate što nisu postigli nešto slično. A to se događaj kada ljudi nisu duhovni, moralni, svjesni ili kako hoćete i kada im je glavni cilj u životu novac, prestiž i moć nad drugima. Po meni to je najgori oblik sirovog materijalizma. Društva u kojima toga nije bilo (recimo, kako ih obično zovemo - primitivna), su puno drugačija, jer nema te nezdrave utrke u bogaćenju ili postizanju nečeg takvog, na materijalnom, odn. danas tehnološkom polju. Negdje sam pročitao i mislim da ima nešto u tome, da su primitivna društva bila više sklona duhovnosti i razvijanju nekih psihičkih sposobnosti (npr. intuicije i sl.) Čudno mi je zašto su ljudi tako nezasitni? Zašto im nije dovoljno da imaju neki recimo, solidan život? Bogati, koji imaju milijarde i milijarde dolara, eura ili čega već... zapravo to ne mogu nikad potrošiti, a i dalje se natječu, tko će više čega preuzeti i sl. To je za mene isprazno i žalosno. Neka 'uravnilovka' ili kako se to već reklo u bivšem SS je glupa utopija... ali ipak, ove ogromne nejednakosti u današnjem svijetu upravo bodu u oči! No to je već neka druga tema. U ovoj temi razmišljam o tome jesu li ljudi zreli za neki drugi sustav i hoće li ikada biti svi za tako nešto zreli? Za sada mislim da nisu, jer su zainteresirani za neke, recimo tako, loše 'vrijednosti' (novac, bogatstvo, prestiž, slava, uspjeh, zapravo čisto materijalne 'vrijednosti'). Mislim da mnogi nisu otkrili neke vrijednosti koje su u njima i mnoge mogućnosti, pa izvana traže nešto da im ispuni unutarnju prazninu. Mislim da su nekada ljudi živjeli daleko skromnije, a bili su nekako zadovoljniji. Bilo je više druženja, okupljanja, solidarnosti, međusobnog pomaganja... Danas toga ima sve manje i ljudi su zatvoreniji i 'otuđeni' jedni od drugih. Primjer toga su stanovi u zgradama, gdje ljudi ne znaju jedni za druge (susjede) i ne komuniciraju s nikim oko sebe. Produženo radno vrijeme, gužva u prometu od kuće do posla, razne plitke i banalne sapunice na TV-u i ostali TV program koji je uglavnom zaglupljujući i ostale "blagodati" civilizacije kao da još više oduzimaju vrijeme za humane vrijednosti. Tako se uništava i potkopava obitelj, djeca su prepuštena drugima ili zaokupljni raznim "igricama" koje nisu bezazlene. Stvara se totalno nehumano i otuđeno društvo. Pa sad tko je tu kriv? Svi u tome sudjelujemo. Neki ciljano, a neki pasivno pridonose tome i tako tonemo sve dublje. Oni koji bi trebali stvarati pozitivno ozračje, čine baš nešto suprotno. A ljudi su oduvijek bili zadovoljni s već odavno poznatom devizom: kruha i igara! I tako je onima koji vladaju ovim svijetom lako manipulirati, prisiljavajući ih da rade što više i da slobodno vrijeme ispune glupostima. Tako da za ono najvažnije preostaje jako malo ili ništa. A to je neki 'rad na sebi' i napredak u humanizmu i duhovnosti. |
