Upravo čitam knjigu Theatricality As Medium od Samuela Webera. Neću mučit ljude o čemu se radi, dovoljno je reći da autor proučava termin "kazališno" u današnjem svijetu. Mi inače imamo problema s tim terminom, jer ne znamo što je "teatar" točno, ali- u redu, rekao sam- neću davit. Dramatrugiju ćemo prepustit dramaturzima.

Ipak, naučio sam jednu interesantnu činjenicu:

Da li ste znali da engleska riječ "truth" ( istina ) dolazi od riječi "truce" ( primirje ). Imajte na umu da primirje nije kraj sukoba, već samo prekid za potrebe ratnih vodstva.



Ne znam da li bih se smijao ili plakao.

Dosad sam živio bez tog znanja, nakon ovoga me rijetko što može iznenaditi.

"Što ćeš biti kad odrasteš?"
"Dramaturg."
"Ajme, milo dijete izmišlja zanimanja. Baš je sladak!"

U zadnje vrijeme u medijima možemo pratiti aktualnu pobunu studenata PMF-a. Budući da je i blog postao aktualan medij, niti njega se nije zaobišlo. Naslovnica je prije par dana objavila Euklidov post u vezi prosvjednika, koji su u međuvremenu otvorili i svoj blog i možete ga posjetiti ovdje.

Iako nisam student PMF-a i ne mogu reći da poznajem situaciju na tom fakultetu, posjetom njihovog bloga odmah mi je bilo jasno da Euklid ima potpuno pravo.



U razvijenijim zemljama organizatori različitih prosvjeda se ne boje toliko nasilja policije koliko se boje nasilja anarhističkih radikala. U svijetu potonjih, svaki prosvjed prilika je za obračun s policijom i šansa za uništavanje javne imovine pod okriljem nekakve idealističke borbe.Izuzetno malo je potrebno da miran prosvjed organizirane mase postane urbana borba koju, skriveni spomenutom masom, podmetnu "anarhisti". Nebrojeno je mnogo plemenitih akcija i mirnih prosvjeda narušeno jer su spomenuti radikali sebično "odgrizli" prosvjed pretvarajući ga u sukob s policijom.

Možda je jedan od najboljih primjera u nas takozvani "Gay pride" za kojega je i Dorino Manzin, predsjednik vodeće udruge za prava homoseksualaca, rekao da više nema veze s idealima koje je njegova udruga promicala. Petokraka na plakatu prošlog "Gay pride"-a valjda je konačan dokaz da su ideali seksualne slobode zamijenjeni prilično naivnom političkom porukom.

Jednako tako treba shvatiti i prosvjednike na PMF-u. Njihov zaštitini znak je grupica mladolikih sjena od kojih jedna drži u rukama kliješta- simbol radničke klase koja u kontekstu njihove ideologije treba biti vodeća sila u državi ( ideologija koja je u praksi bila jezivo iskorištavanje navedene klase, što je na kraju i dovelo do uništenja takvih totalitarizama ).

Što se možda neće reći za novine i televiziju, prosvjednici na PMF-u se zalažu za ukidanje vjeronauka u školama ( stavak 2 njihovog manifesta ) smatrajući takvo što širenjem kulture na nekorektan način. Činjenica da je vjeronauk opcionalan predmet u zemlji od 80% Katolika ne zamara suviše sfus-ovce. Bitno je da religija bude napadnuta.

Možda najbanalniji dio sfusa je njihova povezanost s prilično poznatim časopisom Novi Plamen. Na naslovnici tog časopisa je neupitan hommage Jugoslaviji, zemlji koja je upise na fakultete podložila udjelom u antifašističkoj borbi. Budući da nitko ne ulazi u činjenicu da su antifašisti puno dali za slobodu ove zemlje, slobodni smo tek reći da su sfusovci u direktnoj kontradikciji sa svojim stavkom broj 3 koji zamjera povlašteni upis hrvatskih branitelja na škole.

Forsirano prosvjedovanje protiv bauka kapitalizma često puta dovedeno je u kontradikciju sa samim sobom. Tako se sfusovci bore protiv Bolonjskog procesa tvrdeći da je opasan za siromašne studente koji nemaju novca za skupe prijavnice, mada upravo Bolonjski Proces sili Pravni Fakultet da uskladi svoje cijene ( posebnih ) prijavnica od 5 kuna. Cijena prijavnica u Narodnim Novinama je 37 lipa.

Stoga, završimo ovaj kratak pregled jednim citatom s bloga prosvjednika:

"Živjela studentska borba! Živjela studentska solidarnost!"

I imaju pravo.

Stoga, ako nemamo planova ništa raditi s tim kliještima, zamijenimo ih knjigom.

U drugoj polovici rujna ponovo se otvaraju vrata kina 'Tuškanac'. Ovogodišnji programi počinju hommage večerima nedavno preminulom filmologu i profesoru Anti Peterliću te filmofilu, dugogodišnjem uredniku u filmskom programu HRT-a, Josipu Štajneru.

Do kraja godine prikazat će se mnogo zanimljivih filmova počevši od izbora iz suvremene japanske kinematografije, preko nekoliko Bressonovih ostvarenja, hommage ciklusa velikanu svjetskog filma Ingmaru Bergmanu, političkih filmova Coste-Gavrasa pa do igranih filmova iz već pomalo kultne produkcije FAS-a.

Svakako treba izdvojiti i reviju suvremenoga talijanskoga filma, španjolske komedije, te ciklus njemačkih filmova tematski vezanih na doba nacizma.

Svi filmovi su prevedeni!

Ulaznica je 10 kuna, za članove besplatno!

Dakle, ovako su pisali blogeri u natječaju Sinke Linke.



Komete šaraju noćnim nebom,
Djeca crtaju obojanom kredom,
Usamljen sam kao napukli orah....

Jer još jučer otići morah,
Uplakanu i tužnu ostaviti Deborah.
Prokleta sudba koja nas rastavi!
(Jur ni jedna na svit vila? 19.08.2007. 16:58)

Možda sve to netko gore opet sastavi
Pa se ova naša ljubav nastavi
Pjesmu ću ovu pisati cijelu noć
(sapere aude 19.08.2007. 18:30)

...Ja znam da ćeš ti meni ponovo doć,
Stoga sad na počinak moram poć.
Divno li je ovako pjesme smišljati i o tebi razmišljati!
(Ellen 19.08.2007. 19:16)

Svršeno je vrijeme kad smo imena djeci počeli smišljati.
Ni slutila nisam da ćeš me ostaviti.
Od svega što smo imali ostao je samo prah.
(Jur ni jedna na svit vila? 19.08.2007. 20:27)

... A što mi sad preostaje nego igrati šah,
Otkada mi tebe nema jedem samo grah.
Tvoja mi slika još na zidu visi
(Ellen 19.08.2007. 22:09)

Lišena boje ljubavi moja više nisi,
Izblijedjela uspomena još samo ti si.
Vraćam se opet ropstvu samoće
(Isabel 19.08.2007. 22:17)

...Pitam se što to tvoje srce hoće,
Zar si mi opet zabranjeno voće.
Noć je hladna i duga a u mom srcu opet tuga.
(Ellen 19.08.2007. 22:39)

Makar umro od studeni nisam ti više sluga,
noć je duga, lako dođe druga.
Odsad, drugim princezama darivam đerdane
(Isabel 19.08.2007. 23:00)

I pjevam pjesme svima znane
Nači ću ljubav ovaj put bez mane
Uvijek bolji dan dođe sutra
(sapere aude 19.08.2007. 23:08)

S djevama u čijim glavama ima putra,
I slažu se s idealima VUTRA (http://www.vutra.org).
Započet će romanca
(Isabel 19.08.2007. 23:24)

Duge noći uz čašu šampanjca
Bez morala i spavanca
U meni će razbuktat' entuzijazam
(Jur ni jedna na svit vila? 19.08.2007. 23:32)

I noćce više neću provoditi ko' orah sam
Već djeve bajne kraj sebe imam.
Jezika ka britva oštrog
(Isabel 19.08.2007. 23:45)

Što ne znači da sam strog
sad Sve više ličim na starog
karte, kurve, bol i alkohol
(Jur ni jedna na svit vila? 20.08.2007. 00:03)

Mogao bih postati ohol
Biti umjetnik kao Andy Warhol
U sječanju mome sada umjesto tebe je rupa
(sapere aude 20.08.2007. 00:18)

Umjesto da si bila moja ruža koja pupa,
izabrala si njega i dokazala da si glupa
Jer kretenu ni obdarenost ne pomaže
(Jur ni jedna na svit vila? 20.08.2007. 00:53)

A bome mu ni karijesom okovan osmijeh ne odmaže,
dok mu želudac za ajvarom zapomaže.
Pjesnik u usponu svoje stihove i dalje klepa
(Isabel 20.08.2007. 01:17)

…I sada novoj ljubavi tepa,
Jer ona je posebno lijepa.
Njena je ljubav kao grom
(Ellen 20.08.2007. 08:47)

Dok sam razmišljao o slomu svom
Ugledah djevu s predivnim osmjehom
Ona mi nježno pruži ruku
(Tko sam ja da sudim? 20.08.2007. 09:23)

...Skrativši moju muku
Tad pokazah je puku
Noć je bila puna vila
(Ellen 20.08.2007. 11:16)

Sve o prošlosti ona je skrila
Nebo zvijezdama je prekrila
Novi život počeo je tada
(sapere aude 20.08.2007. 12:03)

U meni se probudila nova nada,
Ljubio sam ju više no ikada.
Ljubav njena k'o plamen
(Tko sam ja da sudim? 20.08.2007. 12:31)

I dok sa lica nježno miče pramen,
Na srcu ostavlja mi znamen.
Njen zadah poput ruža miris
(Jur ni jedna na svit vila? 20.08.2007. 12:49)

Oči su joj slične boje kao iris
Pametnija je od informatičke grupe Siris
Čudo prirode ta djevojaka je
(sapere aude 20.08.2007. 13:39)

Dok pripremam joj kuhano jaje
Ona ovce tjera u staje
I tako svaki dan dok ne dođe u stan
(Ellen 20.08.2007. 14:01)

Oh, djevojka ta je kao san
Kosa joj je boje kao lan
To je prava ljubav sada znam
(sapere aude 20.08.2007. 14:34)

Od koje sav se osipam,
i dalje stihove tebi uzgajam
na neispisanom papiru
(Isabel 20.08.2007. 14:41)

Neću pisati neku lektiru
Već nešto o ljubavi i miru
O djevojci spremnoj na sve
(sapere aude 20.08.2007. 15:37)

i ne odustajem od namjere te,
bijeli papir predamnom je.
ispisujem slovo LJ
(periferijska magla 20.08.2007. 16:13)

Ljubav ova sada mi je prijatelj
A ona od prije postadoše neprijatelj
Moj um ljubavi novom je zaokupljen
(sapere aude 20.08.2007. 17:15)

Ponovno sam spašen.
I jašem tako izbavljen.
Jašem na konju, jurim svojoj djevi
(Jur ni jedna na svit vila? 20.08.2007. 17:24)

ta tko će znat sve tajne onih dveri
i noći koje ostavih daleko u spomen tebi
nova ljubav u mrkloj noći sad se rađa
(Podzemlje ;) 20.08.2007. 18:54)

A posao dike vrijedan odgađa,
Omamljen slatkim snom, nesvjestan što se događa
U misao mi se spokojnu gladna zvijer uvlači
(Isabel 20.08.2007. 19:09)

Kad gledam kako te drugi svlači,
umrijet ću sam; počinje da mi se mrači,
jer on mi te preoteo
(Jur ni jedna na svit vila? 20.08.2007. 19:24)

Dok prazne sam stihove mljeo,
Ona skida tamni veo,
Sa svojih punih usana
(Pucanj na mjesec 24.08.2007. 14:14)

i onako pospana
poput ocvalih latica jasmina
gleda u bezdan
(Jur ni jedna na svit vila? 24.08.2007. 17:37)

Izdan i sam,
Iz dana u dan,
Rida u pokisle vjeđe
(korky 04.09.2007. 19:46)

I dok mrsim joj kose smeđe
ona misli na oči tuđe
i bježi od mene pogledom
(Jur ni jedna na svit vila? 06.09.2007. 08:40)
-----------

Po običaju, najaktivniji blogeri su stavljeni u linkove sa strane, i porasti će im promet na blogu za 9000000000%.

Možda još dodam koji, ali nisam mogao provjeriti sve blogove natjecatelja.

Prije par dana preminuo je profesor Zoran Tadić, veliki redatelj naše kinematografije i blizak prijatelj Charlija, mojeg preminulog tate.



Profesoru Tadiću želim mir i radost, te zahvalu što je doprinio mojem upisu na Akademiju konzultacijama uz kavu prije prijemnog ispita. Ohrabrio me je i dao doprinos mojem umjetničkom i akademskom životu. Bio je osoba koju biste prije stavili u neki film, nego "iza" filma te je svojim idealizmom i čudnom zaigranošću uvijek bio velika inspriacija i svojoj, ali i našoj generaciji.

Profesor Tadić režirao je filmove koji su postali obavezna literatura za svakog tko se bavi "pričom i trakom". "Ritam zločina" je film bez kojeg ne možete ako se mislite baviti filmom u Hrvata, a njegova serija "Ne daj se Floki" i danas razveseljava sve generacije.

Kompletna biografija:
Zoran Tadić je rođen 2. rujna 1941. godine u Livnu. Od 1943. živi u Zagrebu. Studirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Filmom se bavi od 1961. isprva kao kritičar i publicist, potom je asistent, odnosno pomoćnik režije i koscenarist. Od 1968. samostalno režira. Režirao je 10 kratkometražnih filmova. "Hitch ... Hitch ... Hitchcock!" (1968.) u suradnji s veteranom hrvatskog filma Oktavijanom Miletićem iskazuje zainteresiranost thrillerom, "Amerikanka" (1970.), "Poštar s kamenjara" (1971.), "Druge" (1972., Zlatna medalja na festivalu u Beogradu, nagrađivan u Oberhausenu i Melbourneu), "Kazivanje Ivice Štefanca, mlinara" (1973.), "Pletenice" (1973., Srebrna medalja u Beogradu), "Dernek" (1974., Srebrna medalja u Beogradu), "Zemlja" (1975.), "Preporuča se za realizaciju" (1978) i "Kašinska 6" (1981), te mnogobrojne (šezdesetak naslova) televizijske dokumentarne, igrane i «kulturtregerske» filmove. Posvećuje se socijalno kritički intoniranoj dokumentaristici i ubrzo se izvornim ciklusom o "škrtom" životu u dalmatinskom kamenjaru, režiranih asketskom suzdržanošću i s naglaskom na intimi protagonista svrstava među najzapaženije hrvatske dokumentariste. Snimao je i naručeni, odnosno reklamni film. Filmom Ritam zločina (1981) u niskobudžetnoj tv produkciji urednika N. Pate, debitira kao redatelj dugometražnog igranog filma. Taj fantastični thriller po scenariju Pavla Pavličića, s radnjom u odumirućoj zagrebačkoj četvrti (nagrađen na festivalu u Portu) zasigurno je žanrovski i svjetonazorno najdosljedniji i najbolji film cjelokupnog njegovog opusa. Slijede filmovi thrileri izrasli iz kulturno soc. sklopa, uvijek usredotočeni na manju skupinu likova, s jakim naglaskom na njihovoj tjeskobi: Treći ključ (1983), San o ruži (1986), Osuđeni (1987), Čovjek koji je volio sprovode (1989) i Orao (1989). iako svi spajaju metafizičnost sa životnom građom svakodnevice, ipak je vidljivo kretanje od metaforičnosti prvih do soc. i polit. izričitosti kasnijih. Njegov rad karakterizira suradnja sa, gotovo u pravilu, stalnom ekipom od scenarista pisca Pavla Pavličića, preko snimatelja Gorana Trbuljaka do glumca Fabijana Šovagovića i epizodista Tomislava Gotovca i Srećka Jurdane. Zoran Tadić bio je nagrađivan u zemlji i inozemstvu.

Filmski festival u Rotterdamu traži stručne/umjetničke radove na temu "filmska edukacija", pa ako imate znanja i vremena, slobodni ste poslati im mail. Ako pokažete da nešto znate, bit ćete pozvani na njihovu konferenciju na danu temu.



Ovdje su detalji.

Ovo su noći kada rijetko tko spava miran, ili barem malo ne razmisli o nekim stvarima o životu. Možda je vrijeme da zaboravimo smrt, i počnemo razmišljati o herojstvu ljudi koji su poginuli, i umrli, u zadnjih par dana.



Stoga, za razliku od junaka Puccinijeve opere "Turandot" koji ne spavaju po noći već traže prinčevo ime- provedimo noć s nadom u junake od krvi i mesa čija imena znamo- i jedina nam je dužnost da ih ne zaboravimo.

Sada je noć.

Ali ujutro, biti ćemo, zajedno s njima- pobjednici.



Arija "Nessun dorma"

Il principe ignoto
Nessun dorma!... Tu pure, o Principessa,
Nella tua fredda stanza
Guardi le stelle
Che tremano d'amore e di speranza.
Ma il mio mistero č chiuso in me,
Il nome mio nessun saprŕ!
Solo quando la luce splenderŕ,
Sulla tua bocca lo dirň fremente!...
Ed il mio bacio scioglierŕ il silenzio
Che ti fa mia!...

Voci di donne
Il nome suo nessun saprŕ...
E noi dovremo, ahimč, morir!...

Il principe ignoto
Dilegua, o notte!... Tramontate, stelle!...
All'alba vincerň!...


Grubi prijevod
Princ:
Nitko neće spavati! Nitko neće spavati!
Čak niti ti, o Princezo, u svojoj hladnoj sobi, gledaš zvijezde koje trepere s ljubavlju i nadom.
Ali moja je tajna sakrivena u meni, moje ime nitko neće znati.
Ne! Ne! Na tvojim usnama reći ću kada svijetlo zasvijetli.
I moj će poljubac ravodniti tišinu radi koje si moja.

Kor Žena:
Nitko neće znati njegovo ime i stoga, nažalost, umrimo!

Princ:
Oh, noći! Postavi, zvijezde! Postavi, zvijezde! U zoru- pobjediti ću. Pobjediti ću! Pobjediti ću....

Klizanje je nemoguće, i ne znam kako ljudi kližu na klizaljkama, ali siguran sam da je nemoguće.

Bjeloruske su vlasti zabranile izvedbu teksta Edwarda Bonda "Eleven Vests" na prilično radikalan način. Naredila je specijalcima da upadnu uživo na izvedbu i uhapse sve prisutne.



Tijekom racije uhapšeno je 50 glumaca, te svi posjetitelji. Prema riječima upraviteljice kazališta, policija je dobila dojavu da se u kazališnoj zgradi puca. S druge strane, nitko ne može zanijekati da je totalitarizam Aleksandra Lukašenka već poprimio Čaušeskuovske dimenzije, i da je pitanje vremena kada će doći ili do pobune naroda ili do radikalnog oblika totalitarizma kojeg smo već odavno trebali izbrisati iz naših povijesnih čitanki. Kulturna sfera Europe vrlo kritički promatra ovu čudnu akciju. Sumnja se da se nije radilo o "pucnjavi" već o kritici režima koji baš i nema previše tolerancije za takve eksperimente.

Tom Stoppard, jedan od najvećih boraca za slobodu kazališnog izričaja za Guardian je izjavio "Netko bi se nadao da su dani kad su umjetnici bivali hapšeni zbog slobode izražavanja pokopani s totalitarnim državama, no Bjelorusija je blizu totalitarne države koliko to u Europi danas može biti"


Vijest prenio net.hr.