srića
20.01.2008., nedjelja
Suze čine čuda
|
Plakalo se na litre. I još malo plakalo. I suze su ovaj put pomogle, da ostanem i dalje tu gdje jesam. Na jedan način se nalazim u nemogućoj vezi i kada je sve, recimo, krenulo naglo je stalo. Znate onaj osjećaj kada je sve super, kada mislite da ste sada sigurni i osmijeh vam ne silazi s lica a slijedeće jutro krene sve naopako, čini vam se da sanjate ali nikako se ne uspijevate probuditi? Tako sam ja doživjela taj neugodan šok i mislila sam da ću poludjeti ali eto, stvari su se pomalo raščistile tako da sam trenuto, opet sretna ali znam da to nije trajno već privremeno. Jbg, kada volim onda volim svim srcem a ne polovično i naravno da mi je teško iako duboko u svojoj podsvjesti znam da nema budućnosti ali mlada sam.... mogu ja to. Ili ne?  |
