srića
10.07.2007., utorak
Osveta je slatka
„E čuti će me!“ kažem ja u bijesu prijatelju za kavom a on će meni na to „Prevelika si ti dobrica da bi to nekome rekla u lice.“. Dobro, teška sam dobrica, priznajem; ponekad sam zabrinuta za ljude koji me se i ne sijete, no, ipak svatko ima neki granicu izdržljivosti, tolerancije. Kad je ta granica prijeđena, ego nam je strašno uzdrman i tada smo spremni na neke korake koji baš i nisu u našem stilu. Slučaj #1 – „oštećeni živci“ Dobila vlasnica bloga zadatak da kupi pet litara stanovitog vina. Stoji ona u trgovačkom centru i traži taj naslov no pogled joj zaklanja žena crvenog lica, kao da je već slistila preko-nekoliko litra alkohola. Stoji ona, divi se svim tim bocama…. A ja kipim…. Zauzela ženska sav teritorij. Konačno nađoh vino, smjer: blagajna. Opet ona. Žuri joj se, puše, ne zna u koji bi red stala… Na kraju, od sline gužve i brzine ja već sve spakirala, sjela u auto i krenula no u tom trenu vidim nju kako izlazi prema parkingu. Stane mačka (dakle, ja), svirnem, isplazim jezik i počnem se smijati kao luđakinja….. Dobrica? Ja? Slučaj #2 – „povrijeđen ego“ Jana je flertovala sa poslovnim kolegom, bilo je iskri ali nikada istodobno pa je, na kraju, kolega vikend proveo u Beču sa drugom kolegicom a Jana je ostala, da prostite, posrana ali ne i bez ideje za osveticom…. Nakon konzultacija odluka je donešena – parafinsko ulje (ili ti ulje za otvaranje crijeva). Par dana nakon što se dotični vratio iz Beča, parafinsko ulje nakapano je u juice a bome je i toaletni papir bio je sakriven…. Vrag čuči u svima nama, vrag nikada ne spava… |