četvrtak, 05.12.2013.
EVANĐELJE PO ILONI (feat. DJ Tovar)
Brojni ateistički aktivisti su maštali o posjedovanju čarobnog štapića čijim bi jednim nježnim zamahom izbrisali sve religije svijeta. Meni se takav potez čini ko bezvezno trošenje jedne imaginarne moći na tako kratkotrajnu zakrpu. Naime smatram da čak i kada bi iščeznula sva sjećanja i zapisi na postojeće i ugasle religije, ljudima ne bi trebalo mnogo da izmisle nove. A kako nismo pretjerano originalna bića, novonastali sveti tekstovi se ne bi pretjerano razlikovali od postojećih. I onda bi nove generacije heretika, bezbožnih huškača sekularizma, odnosno ateističkih aktivista sa početka ove priče, morali maštati o novom zamahu čarobnim štapićem. I tako u krug... Kad bi se dotično drvce našlo u mojim rukama iskoristio bi ga na nešto korisniji način. Učinio bi da se svi ljudi svijeta odnose prema religiji kao što se trenutno odnose prema pornografiji. Dakle strast i sklonost prema svetinji ne bi ugasla, pače bi se i rasplamsala, ali bi bila čuvana kao najintimnija i privatnija sfera nečijeg života. Molilo bi se u tajnosti, skrivale bi se vjerski tekstovi i ikone poput zbirke manga stripova ili vrhunski dildo sa pet brzina. Dijelili bi se doživljaji i sadržaji sa najbližim prijateljima a pritom bi se zasigurno događale izmjene poput – 'Pa ti si totalno zabrazdio u soft core religiju, pogledaj ovaj duhovni film Mela Gibsona, to ti je čisti hard core!' Svi koji javno govore o religiji bi bili odbačeni kao neukusni prostaci koji truju mladež opscenim sadržajem. Umjetnici bi pokazivali kreativnost suptilno utkivajući vjerske sadržaje u ljubavne filmove a pojedinci bi sticali kultni status kontroverznih autora za otvorene adaptacije evanđelja i psalama ili prikazujući grafičke scene mirovanja za Šabat, nedjeljnih misa ili obrezivanja novorođenčadi. Svako ovakvo djelo bi dovelo do brojnih protesta i poziva na cenzuru od strane ekstremnih skupina, dok bi vodeći intelektualci branili pravo umjetničkog izričaja. Papa bi postao pop-kulturni fenomen, nalik na Hugha Hefnera, kao stari cool čudak koji provodi dane u luksuznoj palači, obučen u halju i okružen vjernim podanicima. To bi bilo moguće jer bi religija i dalje donosila ogromne profite, ljudi bi kupovali knjige i filmove, skrivene iza zavjese u stražnjim sobama trgovina, a masovno bi digitalno peglali kartice na internetu za pristup najekstremnijim religijskim sadržajima. Djeca bi sama otkrivala religije i bijesni roditelji bi se međusobno optuživali oko toga tko je iskvario čije dijete. I dalje bi pojedine religije odumirale zbog gubitka doticaja sa zeitgeistom a nove se rađale i nalazile sljedbenike. Kako bi se živjelo, kako bi se voljelo i kako bi dobro bilo... Kad već maštam o ovom scenariju, dodajmo i zaokret u kojemu bi pornografija dobila status koji u našem društvu pripada religiji. Zamislite samo predizbornu situaciju kada birač odbija glasati za kandidata koji ne dijeli njegov ukus prema 'Japanese tentacle porn' ili masovni protesti zbog Premijera koji 'se samo pravi kako masturbira a zapravo uopće ne gleda pornjavu'. Umjesto pjevanja 'Bože čuvaj Hrvatsku' kolektivno bi se gledao Severinin autorski uradak u svečanim prigodama. No čak i u takvom 'izvrnutom' svijetu bi došao trenutak kada bi neka grupa ljudi u Hrvatskoj pokrenula postupak za referendumsko pitanje oko toga 'Želimo li da u Ustav uđe odredba prema kojoj je pornografija snimka ili zapis snošaja između žene i muškarca?' Jer većina Hrvata gleda takve porniće, a ako dopustimo 'man on man action' onda je idući korak zasigurno dječja pornografija ili zoofilija. I svi bi se međusobno pokarali (ko Cocini galebovi), podijelili na tabore i opet bi sve otišlo u pičku lijepu. Zato moje kratko sanjarenje o čarobnom štapiću ipak ne nudi sva rješenja. Jedino kvalitetno bi bilo, a nadam se kako ste dovoljno stari da shvatite referenciju, da nam Đipalo Junuz dođe sa svojim 'hepekom za natakarene' i da nam ošine dovoljnu dozu da svi skupa zagrljeni odemo na jednu rakijicu pa ravno pred televizor gledat crtane filmove. Paju Patka dok se boje ne rastope!
utorak, 03.12.2013.
ODLAZI CIRKUS
Ostao sam zakinut za željeni mirovniski plan. Nadao sam se legalizaciji gay braka koji bi mi omogućio da 'upecam' Zvonka Špišića ili bar Zrinka Tutića za supruga pa nakon njihove smrti naslijedim sva autorska prava i živim bezbrižno negdje blizu mora u Makarskoj i jebivjetrim na račun ZAMP-a. Sada mi je taj plan pao u posvećenu vodu jer je Alka Vuica svoja prava davno prodala Jugotonu a Vjekoslava je zauzeta. Nemam izbora nego počet radit i zarađivat, a tako sam se nadao nastavku izležavanja... Pišem gluposti jer mi ozbiljne teme stvaraju želučani kamenac. Nisam od onih koji misli kako je jučer počeo armagedon niti od onih koji najavljuju selidbu u neku zapadnu državu (ili barem Istru). Zgadilo me puno više stvari od samog rezultata referenduma, koji je u baš svakom aspektu bio predvidljiv i očekivan. U nekoliko zadnjih tjedana je na površinu isplivalo ono najgore od našeg društva, sa jedne strane se netolarancija upakirala u ljubav a sa druge u intelektualizam. Ne izjednačavam obje strane, to je loša metoda koja je uništila američku medijsku sliku, ali izjednačavam one najgore ekstreme. Ne želim se više baviti ovom religijsko-tradicionalističkom stranom jer sam nevjernik kojemu tradicija nikada nije predstavljala nešto posebno važno i moja naklonost prema njoj se uglavnom svodi na hvaljenje Giggsa, Gerrarda i Tottija za vjernost svojim klubovima ili pokoji estetsko-folklorni običaj koji uveseljava narod. Ranije sam srao hektolitre verbalnog proljeva o promjenjljivosti tradicije, a jedino što još želim dodati jeste kako me frustriraju priče koje slave 'tisućljetnu tradiciju našeg naroda' a pri tome se potpuno ignorira zadnje stoljeće. Lijepa i nadasve korisna tradicija koju pamtim iz djetinjstva su bile dobrovoljne radne akcije čišćenja okoliša i žao mi je što se u novijoj povijesti odbijaju kao 'tekovina komunizma'. Ako je jedan sistem upravljanja narodom bio loš ne znači da je baš svaki aspekt života u njemu bio podjednak. I prije nego me počastite epitetom na tragu 'YUtarnjeg' želim reći kako me podjednako frustrira 'Pavelić jugend' iz Dalmacije (kojima bi stvarno profesori povijesti trebali objasniti u kojoj su državi živjeli njihovi pretci za vrijeme NDH) kao i mladež ispod trideset godina koja 'pati za Jugoslavijom'. Takve nebuloze mogu isključito shvatiti kao neko pomodarstvo, jer sa razumom nemaju pretjerano dodirnih točki. Žalosno mi je čitat komentare ili članke 'nadobudnih osviještenih intelektualaca' koji sve one koji su glasali ZA na ovom referendumu časte nazivom 'debili' a one koji nisu izašli 'kreteni'. A mamojebačkim izjavama neću poklanjati vrijeme. Moj osobni stav je bio kako smo kolektivno svi IZGUBILI onog trenutka kada je referendum službeno raspisan. Razlog je jednostavan – dopustiti većini da glasa o pravima manjine spušta cijelo društvo na nižu civilizacijsku stepenicu. I tu je priči kraj. Čak da je opcija PROTIV odnijela veliku pobjedu, svi bi i dalje bili gubitnici. A činjenica kako se i nakon referenduma nastavlja kantoniziranje i vrijeđanje između 'zaraćenih tabora' samo ide u prilog onima kojima je primarni cilj bio podijeliti i preokupirati narod dok se bave (sebi) puno važnijim poslovima. Cijela ova priča ostavlja gorak okus u ustima. Smijao sam se na hvaljenje 'tabora PROTIV' kako je sjajan posao odrađen u samo dva tjedna. Nisam mogao vjerovati da se doslovno čekao zadnji trenutak za pokušaj 'edukacije naroda' o jednoj osjetljivoj temi. Smijao sam se jer sam stekao dojam kako su svi ti 'nadobudni intelektualci' skoro pola godine sjedili na kavama uvjereni kako do referenduma neće doći. Ako je takav slučaj onda su uistinu nevjerojatno kratkovidni. A danas su im krivi 'debili' i 'kreteni' a ponajmanje krive ekipu koja je omogućila ovako smješan referendum zbog straha za vlastite guzice i poticaje iz Bruxellesa.
Na kraju smo svi izgubili. Vlada je dobila 'po nosu' od Crkve, Crkva je popušila pravo za pozivanje na '90% stanovništva' kao svojih slijepih sljedbenika, naš novi 'Tea Party' je razbjesnio medije i slijedi im ekspresni put natrag u anonimnost, porezni obveznici su spušili 50 milijuna kuna, turizam će osjetit 'uvrijeđeni ponos' međunarodne gay populacije a svi skupa smo se pošteno zacrvenjeli kao naša država na onoj karti o pravima seksualnih manjina. Zabili smo zadnji čavao u lijes teorije 'pokojnog Doktora' kako 'ovo nije Balkan'. Geografski smo uvijek bili Balkan a sada smo, bez trunke sumnje, dokazali kako smo i kulturološki čistokrvni Balkanci. Zato budite silni i dobro mi stojte, jer samo štakori napuštaju brod koji tone.
| < | prosinac, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Josip Vujčić
josip.vujcic@gmail.com
