utorak, 18.09.2007.
O kodeksu ponašanja u planini
Priredila: Silvana Milić
------------------------
Da bismo znali nešto o kodeksu ponašanja, moramo znati odakle on proizlazi, odnosno potrebne su nam neke osnove iz etike i morala i dijelovi filozofije kao nauke.
U narodu postoji običaj da je u žargonu izrečena riječ ''filozofiranje'' nešto manje vrijedno, pomalo pogrdno. To nije točno.
Filozofija je nauka koja dolazi iz grčke riječi ''filo – sofia'' (prijatelj – mudrost), a označava mudrost o biti života i prirode, kretanja u društvu i mišljenja.
Dva su pristupa filozofiji: materijalistički i idealistički.
Aristotel je starogrčki filozof i jedan od najvećih mudraca. On je početkom novoga vijeka odvojio od filozofije moral i etiku.
MORAL proizlazi iz latinske riječi ''moris'', a znači običaj. On označava društvene konvencije među ljudima, ispravnost, poštenje, čestitost, polet, odgovornost, način mišljenja. Suprotno od morala je amoral, odnosno pomanjkanje etičkog ponašanja, bezobzirno antisocijalno djelovanje, ludilo.
ETIKA izlazi iz grčke riječi ''ethos'', a ima značenje navade, uzance, ćudi, značaja. Ona nas upoznaje sa moralom, ali ima i kritičnu ocjenu prema moralnoj praksi. Etika ne govori o postojećem stanju, već o onome kako bi trebalo biti. Etičari ne samo da primjenjuju postojeće moralne norme, nego i traže nove. To su čestite osobe koje razlikuju dobro od zla. Etika se temelji na osjećajnosti te govori o čistoći duše.
Zapadni svijet živi na modernom mitu. Radi što želiš i za ništa ne odgovaraš. Zato se događaju ružne i tužne stvari. Sam put prema vrlini je težak, strm i uzak, baš kao u planini. Prema porocima je širok i lagan. Mnogi odabiru ono lakše, to je njihova sloboda. To nije sloboda. Puna je sloboda kada čovjek postupa tako da odgovara za svoje postupke. Čovjek mora sebe mijenjati, govoriti i raditi onako kako misli, a ne suprotno.
Ljudi su različiti, kao i sva ostala bića. Kaže se da ne postoje dva čovjeka jednaka karaktera. Tako da nas ima dobrih i zlih. Mislim da onih zlih ima malo, dobrih još manje, a većina je iskvarena. Navodno, društvo kvari čovjeka. Sa druge strane, ti ljudi, pojedinci i čine društvo. Dakle, logično je da pojedinci kvare društvo!
Kad čovjek promijeni sebe, to mu je i najlakše, jer nitko mu nije toliko blizak da ga može mijenjati kao sebe, tada će se i društvo promijeniti.
Sokrat, starogrčki mislilac i filozof nam poručuje: ''Sad tek znam da ništa ne znam''. Mi živimo u svijetu u kojem mislimo da smo vladajući materijalnim dobrima i vrhunskom tehnologijom postigli sva znanja i da je ono nabolje i najispravnije. Sve ono što je tradicija, neka druga vjera ili kultura ne valja, što nije tako. Tek genijalci postignu toliku razinu znanja da mogu pojmiti koliko je još ogromno naše neznanje.
Svako znanje koje se ne prenosi je mrtvo, ali i znanje u pogrešnim rukama može biti veoma opasno. Albert Einstein o tome nam govori u knjizi ''Moj pogled na svijet''.
Danas imamo niz nauka (psihologiju, pedagogiju, sociologiju) koje nisu povezane i čovjek koji traži odgovor na pitanje ''tko sam'', neće ga pronaći u tim disciplinama.
U novije vrijeme javljaju se znanstvenici koji podvlače čovjekovu osobnost i njegove osjećaje. Knjiga ''Emocionalna inteligencija'' ukazuje nam na nova razmišljanja i iskustva.
PRINCIPI ETIČKOG PONAŠANJA U PLANINI
-------------------------------------
1. BRZINU HODANJA PRILAGODITI NAJSLABIJEM PJEŠAKU
Ponekad se dogodi da u dobro uvježbanu grupu zaluta planinar sa slabijom kondicijom. Takvog planinara nećemo ostaviti u planini. Prilagodit ćemo kretanje prema tom planinaru. Društvo koje ima grupe raznih sposobnosti dobro je organizirano.
2. MORALNU I KRIVIČNU ODGOVORNOST SNOSE ONI VODIČI I PLANINARI KOJI OSTAVE SAMOG PLANINARA
Ponekad planinar ne procjeni dobro svoje fizičke mogućnosti, bolestan je, pod utjecajem alkohola ili indisponiran. Unatoč ovome nećemo ga ostaviti. Objektivne opasnosti koje možemo svesti na pravilo:
"Ideš na svoju odgovornost" jesu: vremenske nepogode, vrućina ili hladnoća, gromovi, odroni, lavine i slično.
3. U PLANINI NEĆEMO OSTAVI RAZNE OTPATKE
Konzerve, plastika, boce, papire, najlon vrećice i slično ponijet ćemo u dolinu. Ukoliko postoje košare poslužit ćemo se njima.
4. PLANINA NAS NE TREBA VIKOM I BUKOM
Tranzistori, urlanje, deranje, zveckanje, glasno pjevanje u planini nije potrebno. Ona nas dočekuje u miru, pružimo joj naš mir.
5. U NESREĆI OSTAVITI SVOJE PLANOVE I PRIDRUŽITI SE
POMOĆI SPAŠAVANJA
Ako znamo, pokušat ćemo pružiti prvu pomoć, dozvati liječnika ako postoji u društvu, GSS ili hitnu pomoć.
6. PLANINARSTVO NIJE SPORT, NE POSTOJI TAKMIČENJE
Jači trebaju pomoći slabijima, nisu potrebna isticanja, planinarimo jer to volimo.
7. KOREKTAN ODNOS PREMA VODIČU
Prihvaćajući grupno planinarenje, prihvaćamo disciplinu grupe i slušamo vodiča. Vodič ima pravo isključiti planinara, ako nije dobro opremljen i ako nije sposoban ići na vrh ili određenu stazu. Neće ga ostaviti u planini, već na mjestu gdje je van opasnosti. Ako je loše vrijeme vodič će promjeniti plan i odustati od vrha. Ne treba biti povodljiv. Panika je jako opasna budući se brzo širi pa i ljudi postanu neuračunljivi. Svojom mirnoćom i znanjem vodič treba smiriti pojedinca ili grupu, a za sve one paničare postoji ona "šuti i hodaj". Nije bitno ako nismo prošli put po oznaci dužine puta.
Pravi smo planinari ako smo prošli put i za vrijeme dana sretno se vratili.
Vodič preuzima veliku odgovornost kod vođenja planinara na izlete i brigu o njima. Poneki vodiči nisu dorasli toj odgovornosti. Vodič se snalazi između dobra i zla. Poneke osobe unaprijed prigovaraju, negoduju, čine loše, izvrću istinu. Pruživši mu ruku dobrote i riječ "hvala" svakom će vodiču biti nagrada.
8. MJEŠTANE I GORŠTAKE PRISTOJNO POZDRAVLJATI
Zahvalit ćemo im se na pružanju sitnih usluga, vode ili hrane i uputa o daljnjem pravcu ili vremenskim prilikama.
9. PLANINARI SE MEĐUSOBNO POZDRAVLJAJU
Mlađi pozdravljaju starije, planinari planinarke, oni koji se penju one koji silaze, daju im mjesto prolaza, a time odaju priznanje za njihov uspon.
10. NA PLANINARSKIM STAZAMA UKLONIT ĆEMO GRANJE I KAMENJE
Prema mogućnosti popraviti ćemo putokaze, uzeti škare i odrezati putem šikaru i granje.
11. U ŠUMI NEĆEMO PRAVITI GOLEME LOMAČE
Vatru ćemo ograditi kamenjem i dobro je ugasiti.
12. NA VRHU UPOTREBLJENI PEČAT I KNJIGU PAŽLJIVO ĆEMO VRATITI U KUTIJU
Upisat ćemo datum, ime i prezime, planinarsko društvo čiji smo član, smijer dolaska i odlaska, a izostaviti neumjesne primjedbe.
13. POŠTOVATI ZAŠTITNA PRAVILA O NACIONALNIM PARKOVIMA
1976. godine proglašena je zaštita žive i nežive prirode.
ZAŠTIĆENE BILJKE: runolist, velebitska degenija, alpski kotrljan, zaštićeni ljiljan, božikovina, sirištara,
tisa, široka veprina.
NACIONALNI PARKOVI: Risnjak, Plitvička jezera, Paklenica, Sjeverni Velebit (Rožanski i Hajdučki kukovi), Mljet, Kornati, Krka, Brijuni.
Zabranjeno je kampiranje, loženje vatre, branje bilja, bacanje smeća, sječa šume, ubijanje životinja.
STROGI REZERVOATI: Samarske i Bijele stijene.
PARKOVI PRIRODE: Biokovo, Medvednica, Kopački rit, Učka
SPECIFIČNI REZERVOATI: Japetić i Lokrum
PARKOVI I ŠUME: Jankovac, Trakošćan, poluotok Marijan
ZNAČAJNI KRAJEVI: Vražji prolaz i Zeleni vir
SPOMENICI PRIRODE: izvor Kupe i otok Jabuka
HORTIKULTURALNI SPOMENICI: Maksimir, Botanički vrt na Zavižanu
SPOMEN PODRUČJA: I i II kategorije
14. U KRAŠKIM PREDJELIMA IZ CISTERNE UZET ĆEMO SAMO VODU ZA PIĆE
Nećemo se umivati, prati noge i razbacivati se.
15. PLANINARSKO SKLONIŠTE NAKON UPOTREBE OSTAVIT ĆEMO ČISTO
Preporučeno je ostaviti višak hrane i ogrijeva u zalihama u kojima smo ga ih našli.
16. U PLANINARSKOM DOMU PREDSTAVIT ĆEMO SE DOMARU
Domaru ćemo pružiti osobnu ili planinarsku iskaznicu, poštivati njegov autoritet, zahvaliti na pruženoj usluzi, pozdraviti na odlasku i reći obavezno smjer.
U spavaonicu nećemo ulaziti u cipelama, prednost noćenja imaju djeca, žene, starije i iscrpljenije osobe. Krevet ćemo ostaviti kakvog smo i našli, znači uredan. Ako je u domu gužva, ustupit ćemo mjesta što prije onima koji dolaze.
17. U DOMU IZA 22 SATA TREBA BITI POTPUNI MIR
Umorni planinari žele odspavati i odmoriti se, a noćno pjevanje uz utjecaj alkohola nije im potrebno. I bez alkohola možemo biti raspoloženi. Pijanci štete ugledu planinara i njihovo je mjesto u gostionama i kafićima.
Pušači također nisu potrebni, a i agresivci su nepoželjni. Moramo misliti i na domara koji se mora odmoriti. Sutra ga čeka novi radni dan, priprema doručka i ručka i prihvat umornih planinara.
Sva ova etička pravila preporuka su iskusnijih planinarima kako bi ih isti prenijeli mlađima, kao što su i meni prenijeli iskusniji.
I na kraju, iznijela bih Goetheovu misao: "VOLJA I LJUBAV KRILA SU VELIKIH DJELA."
Silvana Milić
HPD "PLATAK" PLANINARI "SENIORI" RIJEKE
- 13:04 -
