Svibanj 2009 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (7)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

MySpace

MySpace


Prijatelji su poput zvijezda: Iako ih ne vidiš uvijek, znaš da su tu...



Nisu bogati ljudi oni koji imaju mnogo, nego oni koji znaju cijeniti ono što imaju...

myspace layout

myspace layout


6,470,818,671
people on the world......
6,470,818,671
soul on the world...

And, sometimes, all you need is just one...


Mala reklama kickera... I slika auta s najbooljom muzikom u Splitu i okolini...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ŽIVIŠ ŽIVOT JEDINO AKO SE KREĆEŠ PREMA NAPRIJED!!


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

O meni

Što za reći...

Lavica koja ide u 3.razred ".gimnazije u Splitu...
Normalno, rođena u Splitu,..
Ne živim tu, ali ga smatram svojim gradom...
Slušam neku blagu vrstu rocka...
Osim toga, volin poslušat dobru pismu bilo kojeg tipa muzike...
Od hrvatskih stvari volin poslušat Hrnića... i taj tip muzike...
Od svih filmova, najviše volin horore, i dobre krimiće....
Kao i svaka druga ponosna lavica, volin lito,
ali ipak najviše uživan zimi...
Volin dobre provode.

Na svitu ne bi mogla bez ljubavi (prijateljske, obiteljske, i one...)
ne bi mogla bez muzike...

Volim crnu boju više od svih... Njena jednostavnost nema premca---

Da sad počnem nabrajat šta ne volim... ne bi bilo kraja...


**********=o)**********

Blog.hr

this is my shit
annwyn
sorimie queen
plavooka
...jedna mala...
someone from distance
anna
ana
little devil177
Lana i Paola
nivblf
uspomene 1987
annye46
blue butterfly
baleagirll

Counters
Counters


subota, 25.11.2006.

Povratak...

E, ljudi... Naokon mogu reć da sam izašla iz onoog tupila...
Ponovno sam svoja... odnosno ponovo sam vesela i optimistična...
Čemu zahvaliti izlazak iz tupila?

Pa, ponajviše sebi, jer sam postala svjesna da je ovo moj život, kako on ide onako kako ga ja usmjeravam, odnosno, da sam sama krojač svoje sreće... Kad sam to svatila, svatila sam kako sam ja kriva šta nemam baš samopouzdanja, samopoštovanja, šta su mi svi važniji od mene, šta ne poduzimam ništa u vezi poboljšanja mog života, i ono najbanalnije šta nemam momka--- Ko mi je za sva ova sranja kriv?!
JA!!! ja i moje samosažaljevanje...Sad su mi se napokon otvorile oči, i sada sam odlučila u potpunosti prominit život, odnosno tok života...
kako?
svatila sam da su sitnce te stvari koje čovika čine sretnim...
Ja sam jako društvena osoba, pa mi je ponajviše važno upoznavanje ljudi (što je jedan od razloga zašto sam otvorila blog...)...
A, i svatila sam kako ja obožavam fotografiranje, a nisam ništa poduzela u vezi toga, odnosno, nisam upisala nijedan tečaj, pa ću sada ovih dana i to upisat...
Napravit ću ono šta sam odavno tribala...
Želim upoznavat nove ljude, zato sam se učlanila u parlament...i samo upoznajem nove ljude...
A i pametujem... (hehe) Za orvi dojam su mi rekli da sam povučena... (ja?!)
Neka malo pričekaju...

Nadam se da vas nisam udavila ovim postom...
Mia



~16:24~ | komentari (7) | print | # |


četvrtak, 23.11.2006.



~15:07~ | komentari (6) | print | # |


četvrtak, 16.11.2006.

...ZVONE ZVONA OVE NOĆI...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zvone zvona ove noći... Nitko ih ne čuje, nitko ne primjecuje ljepotu ove noći.
Mračnu tišinu razbijaju otkucaji, udari...
Ona je na sceni sama... I njen život je zasnovan na lažima i prevarama. Ne može više podnijeti pritisak.
U snovima umire posežući za tvojom rukom, rukom istine. Opet te je razočarala...
Možeš li zaustaviti laži koje padaju s neba?
Laži padaju na nju... ne može izdržati...pada..! Opet je pokleknula....., opet je pala...
Lagala je da bi te učinila svojim, a učinila te svojim da bi te povrijedila... Nije znala drugačije...
Nestaje u plamenu laži... osjeća se poput Luciferovog anđela...
Iza tih očiju se krije istina i očaj, iza tih predivnih osmijeha se skriva užas i tragedija...
Mrtva je umorna od toga da je stalno mrtva umorna...
Dolazi kući da bi bila sama, nitko joj ne želi pomoći. Zna da nisi tamo i da te više nije briga... Ma koliko se trudila, nikad nije zadovoljavala...
No, shvatila je da neprijatelj nikada nije sam... u zrcalu je stranac...
Gleda svijet oko sebe, samo vidi očaj, laž, prijevare... Nitko nema želje za životom, svi žive samo da bi živjeli.
Nema ljubavi za životom, nema ljubavi za življenjem...
Ovaj život je jednosmjerna karta za pakao. Svi joj govore kako da živi... Još nije naučila kako da bude posebna...
Izgubljena je, osjeća se kako da nikada neće biti nađena...
Rastrojena je između snova i stvarnosti..
Što da učini kada sve padne nan nju..?
Hoće li bježati i skrivati se, ili će se suočiti s istinom?
U mračnoj noći shvaća što nije u redu...Otvara svoje srce te shvaća kako ovdje ne pripada...
Ovo nije svijet za nju...
Zadnjih mjseci se samo skriva od sunca... Ali, iz dana u dan opet gubi, noć iza noći se budi plačući jer njen se svijet ruši... Slaba je... i opet pada...
Osjećaji su predvladali, odlučuje skončati ovu farsu... Ovaj život nije vrijedan patnje... Odlučila je ugasiti svjetla na svojoj sceni...
Reflektori se gase, a glavna glumica nestaje... Sada je posebna...
Zvone zvona ove noći. Nitko ih ne čuje, nitko ne primjećuje ljepotu ove noći...
Mračnu tištnu razbijaju otkucaji, udari...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~20:16~ | komentari (13) | print | # |


srijeda, 08.11.2006.

Prolazi...

Sve prolazi...
Jednig dana... I ovaj naš život će proć--- I šta onda...? Možda će nas se sjećat naša djeca (ako dospijemo u dob da ih imamo) ili naša unučad (ako dospijemo još dalje...), ali nakon toga, padamo u zaborav...
A kako se kolo sreće okreće, sad te ima, a sad te nema...
Bezbrižno šetaš gradom... ... koliko dugo ćeš još ostat na nogama...?
KOliko dugo će proć da ti se nešto ne dogodi?



Razredom se širi smijeh... Opet je uspio nasmijati cijeli razred. Obožavaju ga...nitko nije nikada pomislio ništa loše o njemu... nema osobe kojoj on nije pomogao...
Još prošle goine je odlučio studirati novinarstvo... To mu je prenapeto... Iako svi uvik govore nešto protiv novinara... on im se divi...i cjeni to zanimanje. Nadao se da će uspit upisat fax... ipak, to je teško.
No, nadao se da će mu snaga želje pomoći-...
Baš su se u razredu smijali tome kao je rekao kako mu je fascinantni to šta bi novinari napisali članak i o svojoj smrti...
Nakon škole je ostao na novinarskoj grupi... Dobili su zadatke... On je dobio temu o sigurnosti pješaka u prometu...
Nakon podjeljenih zadataka, otiišli su doma... Nakon dugo vremena je išao kući sam... Razmišljao je o temi... Ljudi danas stvarno nisu sigurni... U jednom trenu sretni idu iz škole, sa posla, sa faxa, a u drugom te nema....
Bio je zadovoljan temom...
Sretan se vraćao iz škole... Pokušao je preći pješački... A sada... sada ga neam...


(Ova priča je izmišljena, nema nikakve veze sa stvarnošču... Samo me pukla inspiracija...)



~14:41~ | komentari (16) | print | # |


četvrtak, 02.11.2006.

here I am once again...

blog Layouts

S. Valentine images



Miris pečenih kolača se širi stanom, a tebe nema! Nisi tu da mi dodaš šećer, da probaš prvi kolač... Nema te i fališ mi...
Ovaj Uskrs će proći bez tebe, a ne znam jesam li spremna na to! Fale mi tvoji poljupci, tvoja milovanja i šaputanje! Sama sam... Oko mene samo leže razbacani kolači, neuredna kuhinja te razbacani pribor...
Da si barem tu, ove noći tako trebaš mi! Stan je potpuno prazan, još nisam izvadila tvoju robu iz ormara. Stoji tamo ali nema svježine u njoj... nema tvog mirisa... Nadala sam se da će mi tako ostati dio tebe...
Sjećam se onih šetnja kadaa smo bez opterećenja šetali gradom. Ove prokletnice neprekidno žele teći... Pa neka teku... Što tu ima loše...Pogledom prelazim preko tvojih slika, te mi se pogled zaustavlja na onom nožu...polagano se osvjetljava... Izgleda kak ojedini on ima bar kapljicu suosjećanja za mene. Tvoji mi se ne javljaju, a moji... To je već stara priča... I da odem, ne bi im falila...! Tvoje sam slike stavila svugdje po stanu, tako da kamo god da se okrenem imam osjećaj da si tu, i da možemo pričati satima... Pričala bi s "tobom" satima, tako da je par puta došlo i do nesporazuma... Pričala bi stobom uz našu muziku... Slušajući rock pričali bi do sitnih sati... Nikad nisi htio slušati onu "glazbu", govorio si da je to za mrtve...
Susjedi bi dolazili i bunili se na razgovore... monologe... Mnogi su mi savjetovali odlazak psihijatru...!? Ali ti me razumiješ... Onaj nož mi ne izlazi iz glave... Kako bi bilo dobro da sam tu s tobom, da smo zajedno kao nekada... Toliko sam se unijela u to razmišljanje da nisam ni primjetila kako mi se nož lagano približava ruci... Iznenada sam se našla na tlu, ruke su mi bile krvave...
Susjeda je došla posuditi šećer. Izbezumljena je zvala hitnu... Došli su... Kažu da su me u zadnji čas spasili! Spasili?! A od čega!?! Moj spas je tu s tobom... Možda još ima nade! Čekaš li me još? Saznat ću jedino ako iščupam ove cijevi iz grla!... Čujem ovaj neprekinuti zvuk PIIIIIIIIIIIII.....!!
Ali... prestao je.....