*naja*

utorak, 28.03.2006.

Image Hosted by ImageShack.us
...stajala sam već duže vrijeme tamo, sama, u noći, uživala u tišini i osluškivala zvuk vjetra koji je pjevušio neku poznatu pjesmu… zrak je bio je ispunjen onim mirisom meni tako poznatim… i poželim pustiti vjetru da me odvede tamo negdje, daleko od svega ovoga… prepuštam mu se samo na trenutak… poželim da nisam vezana za ovo mjesto osjećajima, ljudima i da upravo sada mogu spakirati kofere i otići…da nemam ništa što bi me moglo tu zadržati… zatvorila sam oči i prepustila se… tiho sam šapnula onu rečenicu, spremna sam na promjene… tiho… pokušala sam vjerovati u to… odgonetnuti osjećaje… onda sam opet osjetila onaj miris… vraća me natrag… i ne dopušta da odem… ali skupljam hrabrosti i odupirem mu se… pokušavam… i ne uspijevam… shvaćam da bježim i ne rješavam ništa… njegov miris će uvijek biti tu… a uspomene čine moju sjenu… i prate me… udahnem, otvorim oči i obećajem da ostajem boriti se protiv onoga što me svakim danom sve više potapa… spremna sam… i mogu… nije bitno-sama ili s tobom… ta ljubav će mi svakako pomoći i voljela bi da tada budeš uz mene… ali bez obzira na nas…život ide dalje…svijet ostaje isti…ništa se ne mijenja…osim nas…

''Samo ostaje nada da vrijeme
sad lijeci sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
prezivjet te dane...''

Image Hosted by ImageShack.us
- 22:10 - Komentarići (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.03.2006.

Image Hosted by ImageShack.us
U noćima kao ova znam da ne smijem ostati sama sa svojim mislima jer opet će me povući tamo negdje gdje jedva nalazim put, gdje se zapletem u cijelom labirintu osjećaja, boli, poniženja, tuge i želje za pravdom…želje da mi vrate ono oduzeto…ono što je toliko zaboljelo i povrijedilo da me u samo par sekundi pretvorilo u drugu, snažniju, jaču osobu i upoznalo s onim tupim osjećajem…kad mrziš i sebe i onoga tko ne zaslužuje živjeti…teška rečenica…ali pišem je tako lagano…i ne osjećam ništa… svi imamo pravo na život, bez daljnjega, ali to se pravo briše određenim, teškim, neljudskim postupcima koji se ne mogu opravdati…
u takvim noćima, kad nisam dovoljno jaka da se oduprem mislima i sjećanjima i izbrišem određene slike iz glave jedino što uspijevam je gutati suze koje bi trebale stat…uvijek jesu…a sada imam osjećaj da samo idu sve jače…ne želim biti ovdje…ovakva… ali imam li izbora nego pomirit se sa određenim stvarima? Ostaje mi samo nada da će jednom bit gotovo…do tada bojat ću se i dalje ovakvih noći… osjećat ću strah čineći svaki korak… ali preboljet ću to… jednom… zbog sebe…zbog nas…zbog onoga s kim mogu biti ono što jesam i trenutka sreće koji će živjeti u meni toliko snažno da ću zbog njega podnijeti baš sve…

Image Hosted by ImageShack.us
- 16:40 - Komentarići (23) - Isprintaj - #

srijeda, 01.03.2006.


''...Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu...''


ne znam da li si se sjetio… ni da li ćeš ovo čitati… uostalom, nije ni bitno… kome su opće značile što ove dvije godine?
Željela sam danas odbaciti sva sjećanja i uspomene, pustiti ih da otplove u nekom drugom smjeru i nikada se više ne vrate… skinuti tvoj miris sa svoga tijela, obrisati dodire i riječi, poglede i zaboraviti način na koji si me ljubio… željela sam da mi bude svejedno…
možda je najbolje da se vratiš jednom kad budeš imao priču za nas i ostaviš sve drugo iza sebe, kada budeš želio dat sve za ovo naše i stavit to na prvo mjesto… znaš da vjerujem u to i želim da zauvijek budemo i ostanemo jedno...ti i ja…
ali više ne mogu prolaziti kroz neke stvari, teško je krenuti svaki put s još dubljeg dna…znaš da se svaki dan borim s onim što…više ne znam ni opisati…i imam osjećaj da postaje jače od mene i da neću imat više snage…zato mi trebaš…da zajedno pređemo preko toga…da me čuvaš…i da budeš tu…da izbrišeš ovaj strah i gnjev koji osjećam…kakvo god da je bilo ono naše, oboma je jako puno značilo i teško da će se s bilo kim drugim ponoviti, i tebi i meni… vezani smo previše jedno za drugo i ne želim da se dogodi ono što si mi već jednom rekao… ne želim da zbog nekih gluposti izgubimo onog koga smo stvarno voljeli…ne želim da to bude naša životna priča…
…moglo je biti drugačije…možda još uvijek može… i ti to znaš…
...bit ćeš uvijek tu, potisnut negdje duboko u srcu…

''...Teško te zaboravljam
i kad mi dođe stisnem zube,
istu priču ponavljam
puštam sjećanjima da me kupe
i onda sam tvoj i sve po starom ostaje...''
- 01:00 - Komentarići (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.