parliament

subota, 16.04.2011.

Kemo

Tu oni rastu, slabunjavi i bledoliki,
ali otporni i svemu dorasli;
(Ivo Andric, Travnicka hronika)



Kemo je pred pubertet bio nizak i sitan djecak. U prvim razredima osnovne skole bio je jedan od onih malih djecaka kojega se obavezno moralo namlatiti. Iako to, pogotovo iz danasnje perspektive, nije nimalo moralno i kosi se sa svim etickim principima, u ono vrijeme je medju djecom bila jasno definirana granica slabosti. Svatko, od koga je Kemo bio jaci, je zasluzivao samo prezir, a postojao je nepisani kodeks da se takvi ne tuku, jer to nije imalo nikakvog smisla. Kakvi smo mi kao ljudi, ustvari, jasno se moglo vidjeti u proslom ratu, gdje nije postojao nikakav kodeks, pa su se ubijali i zene, starci i djeca. Manja djeca, nego sto je Kemo bio u cetvrtom osnovne. To je sve, opet, jedna druga prica. Ovo je moja prica o Kemi, tj. o onomu sto ja znam o njemu.

Kemu je uhvatio pubertet u sedmom osnovne, a s pubertetom i rast. Narastao je na kraju do nekih 190cm, ali je ostao mrsav. Od kada je poceo rasti, nitko ga vise nije istukao, osim cika Bate, sefa odjela za tehnicku robu u robnoj kuci, jer je uhvatio Kemu u kradji kasetofona.
Trenirao je neko vrijeme s nama rukomet i iako nije bio los igrac, brzo je to batalio. U skoli je znao tek toliko da prodje razred. U osmom razredu, kada je prvi put na tv-u vidio film "The Wall", obrijao je sve dlake na tijelu, ukljucujuci i obrve. Negdje u to vrijeme uhvatila ga je i furka da lovi macke po gradu. Neke je polijevao benzinom i spaljivao, a neke bacao sa vrha visokih zgrada i promatrao kako se pri padu docekuju na noge, naprave par koraka i uginu. Kada smo prije skole u necijem stanu gledali porno filmove, Kemo bi protestirao, jer su obicni pornici bili dosadni i neuzbudljivi za njega. Odnekuda bi donosio video-kasete sadistickih porno-filmova i onih sa zivotinjama. E to ga je uistinu i palilo. Puno je krao, uglavnom po samoposlugama i robnim kucama, pa je njegov ulazak u jednu od njih vec izazivao paniku kod osoblja. Uhvacen je i u obijanju trafike, a kada ga je milicija uhvatila govorio im je kako je samo htio procitati novi Start. Poslije je pricao da je dobro prosao jel’ ga nisu tukli u stanici. Za vrijeme ljetnog raspusta isao je sam na more. Pricalo se po carsiji kako Kemo ode sa pedeset maraka, a vrati se sa 100, a uz to si nabavi nove patike i farmerke. Kada bi ga netko pitao kakvu muziku slusa, odgovorio bi kako su mu jedino dragi Pink Floyd i Brel. Ja sam za Brela prvi put cuo u jednoj pjesmi Arsena Dedica. Kemi nisam bas vjerovao kad me je ubjedjivao da ima neke Brelove albume. Jednom me je pozvao da dodjem kod njega u stan da mi posudi par ploca. Do tada sam bio uvjeren kako Kemo zivi u prilicno nesredjenoj obitelji, a taj posjet njemu me je razuvjerio. Bila je nedjelja, njegovi roditelji su u prostranoj primacoj sobi pili kavu. Iz price s njima sam saznao da je Kemin otac sluzbenik, a mama profesorica u srednjoj skoli. Oboje su izgledali dosta moderno za svoje godine. Otac je nosio blijede 501 farmerke i sweatshirt s Levi’s aplikacijom. Kemina mama je bila zgodna cetrdesetgodisnjakinja i tada mi je palo na pamet kako ona nasa tradicionalna psovka: "Jebem ti mater!", u Keminom slucaju ima potpuno opravdanje. U nasem razgovoru mi uopce nisu postavljali ona uobicajena pitanja koja roditelji postavljaju. Nisu me pitali nista o Kemi. Pricali smo o muzici, stripu i filmu i pili zajedno kavu. Kemo je bez pardona, sa svojih 16 godina, pusio pred njima. Mene je kopkalo kako to da jedna profesorica dozvoljava da joj sin bude los u skoli, pusi, krade i ide sam na more. S djevojkama, Kemo, nije volio pricati. Iako nije bio ruzan, one su ga izbjegavale. Cini mi se da su ga se bojale. Hvalio bi se samo kada dodje s mora kako je guzio neke Cehinje i Svedjanke i te price, nikada dokazane, su bile njegovi najveci svalerski uspjesi. Nakon sto je zavrsio srednju skolu, otisao je u vojsku u septembarskoj klasi, a nakon mjesec dana su ga iz armije otpustili zbog psihickih problema. Nije upisao nikakv fakultet, a nije se ni zaposlio. Nastavio je zivjeti s roditeljima, a dzeparac zaradjivao sitnim kradjama. Slobodno vrijeme je trosio na igranje bilijara, poker-aparata i flipera. Posto je imao slab vid i nosio naocale, neki su ga zvali i Ćoro, a zbog izvrsnih refleksa kod igranja flipera dobio je nadimak Kemmy. Dok je u Bosni bjesnio rat, u nasem gradu je radila jedna piratska radio-stanica i vlasnik tog radija je angazirao Kemu kao moderatora. Kemo je tu pustao muziku, pricao s ljudima na telefon i dobro se zajebavao. Kada se pravo zakuhalo, shvatio je da je doslo vrijeme da pobjegne negdje. Otisao je "Putem spasa" u Hrvatsku i kao sitni lopov operirao po Istri. Tu je negdje upoznao i zenu svog zivota. Ne znam puno toga o njegovoj zeni, osim onoga sto sam cuo od ljudi. Ona je, navodno, kcerka nekog francuskog industrijalca, koja se je kao studentica ukljucila u rad humanitarnih organizacija i u sklopu njih dostavljala pomoc za bosanko-hercegovacke izbjeglice u Hrvatskoj. Proslo je od tada dosta vremena i o Kemi nisam vise nista cuo. Cak su i neki njegovi dobri prijatelji izgubili svaki kontakt s njim i znali samo za podatak da se je bogato ozenio u Francuskoj. I onda je stigao Facebook. Pored svih onih znanih i neznanih prijatelja, i ljudi koji su za mene ponovno uskrsli i ukazali se na internetu, jednom prilikom sam dobio i zahtjev za prijateljstvo od Keme. Na njegovom profilu mogu se pronaci fotografije na kojima se vidi Kemo kako se brcka u bazenu ili kako zagrljen sa svojim puncem, stoji ispred kucnog sanka u puncevoj kuci u Provence-i ili na terasi kuce na moru, gdje zavaljen u udobni liegenstuhl, pusi lulu i gleda nekud u daljinu. S ponosom je postavio fotografije svog slikarskog ateljea u Parizu. Na Facebook-profilu jos stoji da od skole ima "École nationale supériere des beaux-arts de Paris". Tu je i nekoliko fotografija sa Keminih vernissagea, a, naravno, i citava galerija umjetnickih slika za vidjeti. Kemini motivi su, uglavnom, cvjetici, identicnih i pravilnih oblika, nacrtani u raznim bojama. Jedan od komentatora Kemine umjetnosti je napisao ispod slike koja se zove "88 roses pour Tito" – samo rijec - "Drazesno!". Na pitanje o religijskim osjecajima, Kemo je napisao kako vjeruje u drvenu kocku koja se moze ubaciti kroz odgovarajuci kvadrat u kutiju za sortiranje geometrijskih tijela.

16.04.2011. u 11:58 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se