Posljednje proljeće

četvrtak, 19.05.2005.

Poglavlje drugo stranica dvadeseta:

Pogledao me je i pozdravio, ali nije mi prisao. Jer kako god bi netko otisao netko drugi bi se ubacio i stalno je bio okruzen sa minimalno dvoje ljudi koji su mu, kako sam kasnije saznala, pricali svoje ljubavne probleme i slicno, ipak je bilo valentinovo. Ne znam koliko je bilo proslo kad ih se napokon rijesio, a ja sam ga cijelo to vrijeme cekala.
Kad ih se rijesio prosao je pokraj mene, ne znam je li ista rekao, i izasao van.
Nisam znala sto da mislim...
Pogrijesila sam, priznajem... Bila sam s drugim. Kad se vratio unutra..."
Legla je na bok i zasutila, uzela jastuk i sakrila njime glavu, grleci ga, stezuci ga. Nogama je gurala stvari, koje je istresla iz torbe, koje su joj sada smetale. Pustila je jastuk i posegnula rukama prema vratu trazeci lancic. Pokusavajuci napipati privjesak kojeg je dobila zajedno sa lancicem od Kristijana. Jedan keltski krizic sa zelenim kamenom u njemu.
Nije ga bilo.

- 20:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>