tHiS CrAzY wOrLd

10 ujutro.. već sat vremena sjedim za ekranom kompjutera i mislim si- evo, još 10min i zovem ih.. još samo 10.. i tako već sat vremena.. nekako se ipak nadam da oni mene nazovu.. to bi bio stoput bolji osjećaj... da, znam, djetinjasto..
10:04 - zvoni mobitel.. Dobro jutro, ja sam XY.. (vrištim u sebi..) Eto, žao mi je što se nisam prije javio.. no eto, da ti kažem sve što trebaš znati.. tvoja destinacija je ...... (umm.. neznam ništa o toj destinaciji, no svejedno mi se u glasu može osjetit uzbuđenje).. S druge strane simpatični smijeh.. i pitanje- Nadam se da si zadovoljna? Zahtjevna je destinacija, no šef te je htio za svoju ekipu na toj destinaciji.. i ja sam mu udovoljio... (aaaa, nevjerica.. šef kojem sam se potajno nadala, mene je izabrao za svoju destinaciju..) Uglavnom, da ti kažem, biti će puno plesa, jer ta destinacija ima kvalitetan i opsežan večernji program (a u glasu čujem i ono nagrađujuće- No znamo mi da ti to možeš).. ponesi puno sportske odjeće, namaži se da nam ne izgoriš i javi mi se u subotu, da znam da si stigla živa i zdrava..
Nakon spuštanja slušalice, navrle suze od sreće.. da, priznajem.. zaozbiljno sam sretna.. Sve što sam si željela.. Istina, nisam u nekim fensi destinacijama.. i nemam svaku subotu slobodnu ko većina.. ali nekako u sebi vjerujem da bolje nije ni moglo..
Dižem slušalicu i automatski zovem sve kojih se mogu sjetiti.. pogotovo kolege koji će biti na destinacijama blizu moje.. svi samnom slave i već planiramo zajedničke izlete i posjete jednih drugima..
Napokon sam došla i do broja mobitela jedne od cura koja je već mjesec dana na „mojoj“ destinaciji.. zovem ju a ona skupa samnom vrišti.. priča mi o destinaciji, kaže da ima puno posla ali da je odlična zabava.. ima ih puno u hotelu (nekih 15) i očekuje se još oko petero ljudi.. hotel s 4 zvjezdice, idila..
I tako, euforičnost me još uvijek ne pušta.. sva sam izvan sebe.. već sam pola odjeće spakirala.. ipak idem na 3 mjeseca.. praktički kao da se selim.. I još k tome, idem na otok.. na kojem još nikad nisam bila.. i čitavo ljeto ću PLESATI..
Znam da vjerojatno na licu mjesta sve i neće biti tako idilično, neke stvari će me sigurno smetati, s nekim ljudima se vjerojatno neću slagati, neke stvari će mi možda biti i teško napraviti.. ali zašto bih sad o tome razmišljala.. neću si pokvariti ovaj trenutak.. jer istinski sam sretna i zadovoljna.. i vrištiiiiiiim.. :)

PMS je.. možda vam moje riječi neće imati mnogo smisla trenutno.. nema veze.. ni ne trudim se osobito da imaju.. slušalice na glavi iz kojih glazba trešti i upaljen messenger dovoljni su da me ometaju u kojekakvim mislima koje bi me mogle sustići ovakvu grinčastu.. i onda još preko dana opiči 35 u hladu.. srećom pa ne spremam ispite..
Još malo pa je 1.7. a još me ne zovu.. do tog datuma bih trebala imati spakirane kofere i kartu u džepu, a ja još neznam ni da li idem i kuda idem.. sutra ću obaviti i taj telefonski poziv.. sve dobre destinacije su navodno već popunjene.. no prisjećam se entuzijazma s kojim su mi prilazili na seminaru i nadam se da postoji bar još jedno mjesto za mene na nekom takvom ultra fensi mjestu, di mi je većina ekipe.. makar se tome svi nadaju, ako ćemo tako..
Produkcija je iza nas.. što se otplesalo, otplesalo se.. i koliko god nesigurna u sebe ovaj tren, da se mogu vratiti nazad na taj dan, vjerojatno nebi ništa promjenila.. jer bilo je baš kako je trebalo biti.. one crne misli došle su tek kasnije.. nekako mi je uvijek u glavi da su ljudi samo pristojni kad kažu- da, bilo je super.. čak mi se nekad pričinjava da čujem i ironiju u glasu.. al jbg, to je samo moj problem jer tražim problem i tamo di ga nema.. Ako ništa, kostimi su bili „do jaja“. Umm.. loš izraz?! Well, anyways..
Toliko je toga za napraviti a toliko malo želje da nešto radim.. po čitave dane vrtim tv programe, čitam knjige i JEDEM... još jedan razlog što jedva čekam 1.7. i taj telefonski poziv.. otkad nema treninga, svakim danom me sve više strah da ću se iduće jutro probudit kao „teška kategorija“.. a ova vrućina vani nikako ne potiče u meni želju za trčkaranjem ili ičim sličnim..
Pozitivna stvar u svemu tome, vraćam se malko unazad, je to što sam napokon počela micat prašinu s knjiga koje „već dugo želim pročitati“.. yea right.. kupila ili dobila i tako su stajale.. prva na redu je Orwellova „1984.“ ..some freaky book.. Mi u srednjoj nismo čitali takve lektire, pa valjda nadoknađujem.. imam osjećaj ko da gledam Hitchcockove „Ptice“.. i vjerujem da ću isto tako, kad završim s njom, dugo imati kojekakve fobije..
U biti, došla sam do zaključka zašto sam se tako bojala tih Ptica i zašto mi je to ostalo kao fobija iz mladosti.. Dok u običnim filmovima imamo sporedne glumce kojima se može svašta izdogađat, glavni glumci za razliku od njih gotovo nikad neće umrijeti.. a ako koji i umre, ostatak filma biti će tugujući za tim likom.. U Pticama umiru svi- muški, žene, djeca.. nema tu – ovog smije, ovog ne.. Valjda je to tako i u našim životima ponekad.. Ljudi čitaju crnu kroniku i tješe se- huh, eto, bar mene nije..
Ok, daleko sam otišla u temu.. toliko o smislenom postu.. Do sutra(šnjeg telefonskog poziva)

Ostala sam dužna jedan post.. pjesme koje su me obilježile.. strana lista.. I ne, nisam na to zaboravila.. samo sam malo duže razmišljala.. ili sam možda to odužila jer mi se jednostavno nije dalo razmišljati.. no uglavnom, sad kad mi je jedna velika zbrka u glavi i tijelu, ovakav post mi baš paše za pisati.. pa zato evo.. 5 (stranih) pjesama koje imaju dublje značenje za mene i koje su obilježile moj “ljubavni” život, ako bih ga uopće takvim nazivala..

1. Leslie Gore- It's my party
Ma klasika.. svima je jasno, ne? trokuti se jednostavno događaju, i jednostavno nisu ugodni.. I na ovu pjesmu zapravo ne cmizdrim ni išta slično, nego me onako nabrijava nekom pozitivnom energijom i prkosom..